U jeku napetosti između Washingtona i Pyongyanga New York Times donosi analizu koje sve tehnološke prepreke mora savladati Sjeverna Koreja kako bi s dovoljnom sigurnošću mogla tvrditi da može pogoditi velike američke gradove.
Očito je kako je najveći napredak u razvoju Kimovih balističkih raketa postignut ove godine gdje se tvrdi kako je za to zaslužan novi motor.
Preciznost je problem
Velika udaljenost između dvije države zahtijeva da bojeva glava koju će ponijeti raketa izađe iz atmosfere i ponovo se u nju vrati neoštećena.
Prvi je veliki problem napraviti bojevu glavu dovoljno čvrstu da izdrži takvo opterećenje. Navodi se kako se i na tome sjevernokorejski inženjeri ubrzano rade. Iz Japana je stigla snimka kako maketa bojeve glave ponovo ulazi u atmosferu, no iz koje se ne može sa sigurnošću zaključiti je li se pri tome raspala ili je uspjela stići do cilja. U svakom slučaju, riječ je o dohvatljivom cilju, i ako se testiranja nastave dosadašnjom brzinom, Kim će imati takvu bojevu glavu do kraja godine. Drugi je problem već vjerojatno riješen, a to je da Sjeverna Koreja napravi dovoljno malenu bombu, toliko da može stati u skučeni prostor vrha rakete. Prema zadnjim fotografijama, u tome su već uspjeli. Koji bi smisao inače bio u pet pokusa koje su do sada proveli, jednostavno je pitanje koje se postavlja. Logično, što je manja težina bombe, to je veća udaljenost koju raketa koja je nosi može savladati. Najveći je izazov povećati preciznost projektila. Nacije koje takva oružja razvijaju desetljećima došle su do preciznosti od 200 metara u odnosu na planiranu metu.
Procjenjuje se kako Sjeverna Koreja nije niti blizu tome, odnosno da preciznost njezinih projektila ima odmak od pet do deset kilometara. To je dovoljno ako se želi pogoditi veliko gradsko središte, ali nije niti blizu ako je cilj dobro utvrđena vojna instalacija.
Navodno Kimovi inženjeri rade na boljem dizajnu bojevih glava kojima bi se poboljšala preciznost. To bi se moglo premostiti jačom bombom. No, tu se javlja i kontradikcija jer je težnja smanjiti masu bombe.
Žele i vodikovu bombu
Procjenjuje se da Sjeverna Koreja raspolaže bombama otprilike snage one koja je bačena na Hirošimu. Rješenje bi bila vodikova bomba, no nema naznaka da Sjeverna Koreja raspolaže tehnologijom da je i napravi. Još je možda i najveće pitanje bi li Amerikanci uspjeli pogoditi projektil nekim od svojih sustava. To nitko ne zna, nikada, srećom, nije bilo prilike da se tako nešto isproba, no ni testiranja nisu bila odveć uspješna. No, kako god bilo, Sjeverna Koreja je na dobrom putu da sljedeće godine predstavi efikasni dalekometni balistički projektil s atomskom bojevom glavom.
Kad problema nema, napravi ih. Smisao Soroseve i ne znam kako se pise rotschildove bande