Sićušnoj i promrzloj bebi prvi kontakt sa svijetom nije bila toplina majčina zagrljaja, nego hladnoća kartonske kutije. Tog 14. svibnja 2003. godine bila je stara samo jedan sat, a majka ju je, još krvave pupkovine, strpala u kutiju i ostavila na betonskoj žardinijeri pred zagrebačkom bolnicom Sveti Duh.
Pronašla ju je žena iz obližnje kuće, a nakon bolničkog liječenja smještena je u Dom svete Terezije od Malog Isusa. Mediji su je prozvali "beba iz kutije", na žiroračun za pomoć stizale su uplate empatičnih građana, javljali su se parovi koji su je željeli posvojiti, a javnost se tada polarizirala. Dok su se jedni otvoreno zgražali nad majčinim postupkom, drugi su prizivali psihu kao alibi, pravdajući to mogućom poslijeporođajnom depresijom... Djevojčica je, doznajemo, posvojena tek s godinu dana, kada je već napravila prve korake i izgovarala prve riječi.
Ona je jedno od troje nahočadi u posljednjih 12 godina, rezultata neželjenih trudnoća, beba koje su netom nakon porođaja u kartonskim kutijama ostavile dvije žene u Zagrebu i jedna u Rijeci. Riječanka je, međutim, nakon pet dana sama došla po djevojčicu, a dječačić, pronađen uz Vrapčanski potok 1994. godine, nazvan Blaž Klaić, prema danu rođenja i bolnici čiji su ga liječnici spasili, posvojen je kad su mu bile dvije godine.
Natalitetna zbilja
Večernjakova anketa, pak, pokazuje da je 13,7 posto Hrvatica iskusilo neželjenu trudnoću. Čak 45,8 posto njih trudnoću je prekinulo pobačajem, a 50 posto zadržalo je dijete. Visok postotak pobačaja u nerazmjeru je s činjenicom da velika većina ispitanika odobrava uporabu kontracepcije, a trećina njih se i koristi nekim od sredstava za sprečavanje začeća. Natalitetna je zbilja istovremeno poražavajuća.
Porođaja živorođenih 2004. godine (posljednje statistički obrađene) bilo je malo iznad 4000, a legalno induciranih pobačaja bilo je 5232. Premda je legalnih pobačaja u hrvatskim bolnicama iz godine u godinu sve manje, i dalje prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo žena u reproduktivnoj dobi prosječno ima dva pobačaja.
Liječnica Marija Džepina, dugogodišnja specijalistica školske medicine koja radi u Zavodu za javno zdravstvo grada Zagreba, kaže da je pobačaj u Hrvatskoj, na žalost, način planiranja potomstva. U našoj je zemlji na zahtjev žena dopušten od 1978. godine.
Pobačaj se još uvijek često spominje kao reproduktivno pravo žene iako prema općem priznanju ima sve negativne oznake, od medicinskog, etičkog, društvenog do vjerskog stajališta. Žena ima pravo začeti ili ne, to joj pravo nitko ne može osporiti. Treba podsjetiti na to da broj namjernih pobačaja u zemljama zapadne Europe nikada nije bio ni blizu broju pobačaja u zemljama bivšeg socijalističkog dijela Europe kaže dr. Džepina. Nasilni prekid trudnoće, nastavlja, može imati niz posljedica, pogotovo ako se prekida prva trudnoća.
A kod nas se 25 posto namjernih pobačaja odnosi na prekid prve trudnoće. Primjena kontracepcijskih sredstava smanjuje s godinama broj pobačaja, no broj prekida trudnoće u Hrvatskoj je još uvijek visok i razloge tako visokom broju treba potražiti i u obrazovnoj strukturi stanovništva. Postojeći zakon, na žalost, nije predvidio savjetovanje žena koje kane prekinuti trudnoću kao obvezu prije ili poslije prekida. Poznato je da otprilike 10 posto žena nakon savjetovanja odustane od pobačaja. Ujedno, obvezu savjetovanja prije prekida trudnoće sadrži većina zakona o prekidu trudnoće u Europi ističe dr. Džepina. Nekoliko je glavnih razloga zbog kojih žene odlučuju prekinuti trudnoću.
Privatne ordinacije
Najčešći je razlog već ostvaren željeni broj djece, nepoznavanje osnova plodnosti i neprihvaćanje bilo koje metode zaštite obaju partnera. U mladih djevojaka to su slučajne trudnoće zbog nedostatka komunikacije i uspostavljanja partnerskog odnosa prije intimnosti objašnjava liječnica.
Hrvatska je, međutim, suočena i s ilegalnim pobačajima nepoznatog broja koje za 1500-2000 kuna obavljaju ginekolozi u privatnim ordinacijama. Liječnica Džepina kaže da iz prakse zna da se ilegalni pobačaji obavljaju, no opaža da ih je sve manje među adolescenticama.
Čini mi se da se ginekolozi ipak plaše posljedica pobačaja u mladoj dobi. Ginekolozi spominju podatak da 2,5-10 posto žena nakon prekida prve trudnoće više neće moći zatrudnjeti. Ilegalnim se pobačajima može stati na kraj prije svega edukacijom zaključuje liječnica Džepina.
Istodobno, u hrvatskim domovima za djecu boravi oko 1500 mališana. Najveća domaća ustanova, Dječji dom "Zagreb", ima 320 štićenika, a čak 50 posto djece u nju stiže izravno iz rodilišta. U pravilu je ta novorođenčad rezultat neplaniranih i neželjenih trudnoća koje ipak nisu završile pobačajem. Žene koje su odmah nakon porođaja odlučile dati dijete na posvajanje, prema iskustvima socijalnih radnika, uglavnom su bijednog imovnog stanja. Samo 10 posto domske djece, od 130 do 150 posto njih, godišnje posvajanjem u Hrvatskoj stekne roditelje.
Tri indikatora natalitetne zbilje
1. Porođaji
Živorođene djece 2004. godine u Hrvatskoj je bilo 40.307, što je 639 beba više nego godinu prije. Upravo je 2004. prva godina nakon 2000. u kojoj je došlo do malog porasta broja živorođenih
2. Posvajanja
Svake se godine u Hrvatskoj posvoji od 130 do 150 djece, a ukupno ih u državnim i crkvenim ustanovama za zbrinjavanje boravi oko 1500
3. Pobačaji
Posljednji poznati podaci HZJZ-a o broju legalnih pobačaja u Hrvatskoj datiraju iz 2004. godine ukupno ih je bilo 10.288, a od toga je oko polovice (5232), legalno inducirano
