Prema podacima Državnog zavoda za statistiku ove se godine do sada rastalo više od 3.000 parova, odnosno svaki treći par se rastaje. Primjeri dugotrajnog bračnog života sve su rjeđi, a za Mariju i Matu Lucić iz Zagrađa slobodno možemo reći da su bračni rekorderi.
Prije 65 godina, 10. studenog 1947.godine, Marija i Mato rekli su pred Bogom, župnikom, svjedocima, rodbinom i prijateljima da će se voljeti i poštovati do kraja života. Nakon 65 godina bračnog zajedništva na svečanom misnom slavlju podsjetili su se toga važnog događaja i obnovili svoje bračne zavjete. Slavlje je bilo tim veće jer je njihov sin Filip proslavio 20. obljetnicu svećeništva. – Bila su to teška vremena poslije Drugog svjetskog rata. Ne volim se toga ni sjetiti. Vjenčali smo se nakon samo dva mjeseca poznanstva – prisjeća se 86-godišnja Marija.
Mato, inače dvije godine mlađi od svoje supruge, na dan vjenčanja nije bio napunio još ni 19 godina. Priznaje da je tada Marija bila ozbiljnija i pametnija od njega. – Mene su nagovorili da se oženim Marijom jer je ona dobra. Izgleda da su me dobro nagovorili. Bilo je tada toliko teško da sam i odijelo za vjenčanje morao posuditi. Prvo odijelo sam si kupio kada sam počeo raditi u požeškoj ljevaonici. Digao sam kredit kako bih ga mogao kupiti – kaže Mato koji svojoj supruzi priznaje da je podnijela najveći teret u obitelji. Rodila je 11-ero djece, od čega je šestero živih, tri sina i tri kćeri. Imaju 17-ero unuka i 7-ero praunuka.
– Svaki dan smo molili u obitelji. Naša djeca su bila poučena o svim osnovnim kršćanskim vrijednostima. Drago nam je da nitko od njih nije skrenuo s toga puta, posebno što nitko u ono vrijeme komunizma nije završio u partiji. Toga nas je bilo najviše strah – kažu Marija i Mato koji je 25 godina proveo na radu u Švicarskoj, do 65. godine života. S njime je 15 godina bila i Marija koja je otišla kako bi čuvala svoju unučad.
Za uspjeh bračne zajednice, kažu oboje, važna je vjera i spremnost da se podnese žrtva. – U svakom braku ima loših i dobrih dana. Jednoga dana misliš da je tako loše da će svijet propasti, ali već idućeg dana sve bude dobro. Bez spremnosti na trpljenje nijedan brak ne može uspjeti. Ako sam bila ljutita ili je on bio ljutit, nikada nisam pomislila da se treba rastaviti. Uvijek smo jedno drugom znali oprostiti nakon uvrede – kaže Marija koja je Bogu zahvalna i za dobro zdravlje, ne uzima nikakve lijekove, a liječnika gotovo ne posjećuje.
– Nemamo više nikakvih želja, samo Bogu zahvaljujemo za mnoga dobra koja smo primili. Možda sve to nismo ni zaslužili – poručuju Marija i Mato koji su tijekom života rado hodočastili. Ona je 50 puta bila u Mariji Bistrici, a zajedno su bili dva puta u Rimu, tri puta u Lurdu, dva puta u Fatimi, u Međugorju, Aljmašu, Ilači, više puta u Voćinu i Pleternici i u drugim svetištima.
>> Opraštanje, tolerancija i razgovor – recept su za vječnu ljubav
Sjajno! Čestitke! Ovih dana mnogo čitamo o iskrenoj vjeri, ljubavi. Ima nade za nas.