Neven Mimica, nositelj liste Kukuriku koalicije na europskim izborima 25. svibnja, još nije u kampanji. Uključit će se, kaže, nakon Uskrsa, nakon što obavi još neke važne poslove u Europskoj komisiji, u kojoj je prvi povjerenik iz Hrvatske. Iako još nije u kampanji, razgovor koji smo vodili u srijedu u Bruxellesu posvetili smo izborima. Ovo je njegov prvi veliki intervju otkako je postao nositelj liste.
Gospodine Mimica, otkud vi na mjestu nositelja liste?
Bio je to jedan, rekao bih, dug i temeljiti razgovor unutar SDP-a kako urediti listu. Počeli smo te razgovore negdje od studenoga prošle godine. U početku se i meni činilo da bi to zaista trebala biti lista čiji će najveći broj kandidata SDP-a biti iz sadašnjeg saziva EP-a. Međutim, u međuvremenu se dosta toga dogodilo, postignut je zajednički dogovor o listi Kukuriku koalicije, a usvojena je i rezolucija u samom EP-u koja praktički ohrabruje zemlje članice da među članovima Europske komisije bude što više onih koji su izabrani na europskim izborima kako bi se ojačao taj demokratski legitimitet EK. Jer, puno je prigovora da u vlade imenuju svoje predstavnike u Komisiju i da nema izborne potvrde. Više izborne potvrde za što više povjerenika znači i unošenje jednog demokratskog legitimiteta. Zbog toga smo se na kraju svi suglasili da je dobro da se ide s ovakvom listom na kojoj sam i ja kao europski povjerenik.
Želite, dakle, i dalje biti povjerenik, ne europski zastupnik?
To sam javno i rekao, ne namjeravam biti u Europskom parlamentu, nego ću se vratiti u Europsku komisiju, odraditi ovaj mandat do kraja. Do listopada ili dulje, ovisi koliko će trebati vremena za formiranje nove Komisije. Zato sada, kad svi znaju što ću učiniti nakon europskih izbora, ne mogu prihvatiti teze da koalicija s ovakvom listom pokušava prevariti ili zavarati birače.
A želite li biti povjerenik u novoj Komisiji?
Što se mene tiče, bio bih za takav prijedlog.
S kojim porukama ćete nastupati u kampanji?
Jedna od prvih poruka koju bi sve liste trebale slati je: izađite na izbore. Ovi izbori su važni, tiču se svakog od nas. Ovo su izbori za jednu važnu, veliku instituciju EU koja određuje preko 50 posto ukupnog zakonodavstva koje će se primjenjivati u Hrvatskoj. Zato nije nevažno hoćemo li odabrati predstavnike koji će sudjelovati u formiranju europskih politika. A drugo, nije nevažno u kojem pravcu će se dalje razvijati europsko zajedništvo. Po kojem političkom konceptu će Europa ići u sljedeću fazu razvoja. Očito smo pred izborom između progresivne i konzervativne Europe. One snage koje budu imale većinu u EP-u u bitnome će određivati i karakter razvoja EU. Hrvatski građani se mogu opredijeliti žele li progresivnu, naprednu Europu koja raste, koja štiti svoje građane, koja napreduje i djeluje. Ili Europu koja jednostavno polaže puno povjerenje u tržište, za koju je slobodno tržište rješenje svih problema, što se pokazalo da jednostavno ne može funkcionirati. Konzervativna Europa koja nije spremna ući u pametnu regulaciju tržišta teško može opstati. Takva politika izazvala je krizu i ne može je popraviti. Ta poruka razlike u temeljnom konceptu, mislim da će to biti glavni zadatak kampanje.
Koliko je danas ta razlika između progresivnih i konzervativnih velika? Pogotovu nakon Blaira i Schroedera koji su kao socijalisti potpuno deregulirali tržišta u svojim zemljama. A i velik dio birača ima taj dojam da su socijaldemokrati postali manje socijaldemokrati…
Rekao bih da je taj Blairov i Schroederov “treći put”, koliko god je pokušao pomiriti interese rada i kapitala, ekonomskih sloboda i socijalnih prava, ipak nastao u drukčijem vremenu razvoja. Danas, u vremenu krize, potrebno je naglašavati socijalnu dimenziju gospodarskog i monetarnog razvoja. Potrebno je mijenjati taj koncept, odnosno jačati ga prema ovoj socijalnoj strani. Socijalna Europa je zapisana u trećem članku ugovora o osnivanju EU. Tamo je vrlo lijepo definirano što će biti EU. Ali od toga je malo u ovoj krizi ostalo.
Neki kažu da je kriza zapravo pokazala da je europski model socijalne države potrošen. Slažete li se?
Najprije, ne postoji jedinstveni socijalni model Europe. Bile su to nacionalne politike koje su jačale socijalne elemente solidarnosti, ravnopravnosti i svega što ide uz osnovna obilježja socijaldemokracije. Danas ne bih rekao da je to potrošeno. Socijalna pravda ili socijalni model dovoljno je ukorijenjen. Ali prevladali su, prije krize, neoliberalni, a u krizi konzervativni pristupi definiranju osnova za društveni razvoj. Mi danas trebamo naći načina kako na zajedničkoj osnovi približiti različite oblike europskih socijalnih modela. A za to jednostavno treba ojačati svijest i praksu da ekonomska prava i slobode ne mogu ići nezavisno, da ne mogu nadvladati i biti jače od socijalnih prava i socijalne pravde. Gospodarska konkurentnost ne može ići protiv društvene uređenosti. Mislim da smo danas u prilici, možda više u Europi nego u Hrvatskoj, ali bilo bi dobro da smo i u Hrvatskoj u takvoj prilici, da se vratimo na ono što je Tonči Vujić kod nas u SDP-u stalno govorio. Da mi jesmo za tržišno gospodarstvo, ali nismo za tržišno društvo. Da društvo jednostavno ne mogu uređivati ekonomske zakonitosti nego društvene zakonitosti koje su ipak nešto specifično i izuzetno važno. Zato taj europski socijalni model, koji jest oslabio, mora pronaći zajedničke osnove za jačanje. A ovi europski izbori su upravo prilika za to. Da se socijaldemokratske, liberalne, progresivne snage stave na stranu razvoja, čovjeka, građanina, a ne na stranu uređenja Europe kao gospodarske konstrukcije koja je dobra za velike korporacije, banke i profit. Europa mora biti dobra za građane. To je ta razlika u pristupu.
Čeka vas kampanja. Imate li energije za kampanju? Neki komentatori kritiziraju vaš tihi, oprezni stil rada. Kako na to odgovarate?
Pa dobro, svatko djeluje iz svog habitusa i osobnog načina komunikacije, iz svoga karaktera i pogleda na svijet. Ja vjerojatno ne držim vatrene govore, ne napadam političke suparnike izravno u glavu ili ispod pojasa. Jednostavno sam takav. Mislim da sam se s takvim načinom dobro uklopio u kolegijalni način rada Europske komisije. Ali, i na svom području sam prezentirao neke inicijative s dovoljno energije i jasnoće. I mislim da se za njih mogu izboriti da postanu sastavni dio jedne bolje, jače europske politike zaštite potrošača.
Kako komentirate izjave Tonina Picule koji smatra da je on zaslužio nositi Kukuriku listu za europske izbore?
Kao što sam rekao, rasprava u SDP-u o raznim opcijama pri sastavljanju liste za EP traje već dovoljno dugo i sve su moguće kombinacije već bile za stolom, provjeravane i definirane. Ovakav raspored na listi je dio formalnih odluka svih tijela SDP-a. Veselim se da izvan SDP-a ima gotovo više interesa za manevriranje po SDP-ovoj listi nego u samoj stranci. Stranka je svoje napravila i odlučila. Lista ostavlja dovoljno političkog prostora za sve da rade i za pobjedu liste, a i za dobivanje najviše preferencijalnih glasova za sebe, što povećava i izglede liste.
Neki Piculi spočitavaju da je iz Bruxellesa prestao komunicirati s predsjednikom stranke. Je li to grijeh? Koliko bi europski dužnosnici trebali zadržati vezu s predsjednicima stranaka, a koliko su samostalni?
Članovi EP-a djeluju u okviru političkih grupacija u čiji sastav su ušli. To podrazumijeva da su politički poprilično vezani i za svoju stranku i za vodstvo stranke, da je dobro održavati komunikaciju i dogovarati se o načinu djelovanja u EP-u. Ne kažem da treba za sve ići po instrukcije u Zagreb na Iblerov trg, ali mislim da je dobro imati opći dogovor o tome koje su teme od interesa za stranku i za Hrvatsku. Komunikacija je uvijek dvostrana. Ako je zaista nije bilo, mogla je postojati da ju je bilo tko inicirao.
Picula je rekao da 9 mjeseci nije komunicirao s predsjednikom. Vi?
Ja komuniciram, ne prečesto, ali čujemo se telefonski i ponekad se i nađemo kad sam u Zagrebu. Ali ovo sve što sam govorio o zastupnicima u EP-u nije isto za predstavnika iz Hrvatske u Europskoj komisiji. To je zaista drugi politički i radni profil. Član EK ni po temeljnim ugovorima ne smije primati instrukcije od svoje vlade. Može politički djelovati, to je dopušteno.
Kad razgovarate s gospodinom Milanovićem, gdje je onda ta tanka linija po kojoj razgovarate, a ipak pazite da ne primate instrukcije?
Ta linija ide točno onim pravcem koji je određen temeljnim ugovorom EU i etičkim kodeksom povjerenika koji kaže da europski povjerenici mogu politički djelovati unutar svojih političkih stranaka. Moji kontakti sa Zoranom Milanovićem su praktički kontakti s predsjednikom SDP-a puno više nego s premijerom RH.
Plenković tvrdi da vas je Milanović mjesecima nagovarao, a da vi dugo niste pristajali na to da budete nositelj Kukuriku liste. Je li to točno?
Rekao sam, dogovori u SDP-u trajali su dugo. U početku sam mislio da bi bilo dobro da se ide s listom koja će one koji su izabrani zaista odvesti u EP. Ali zbog inzistiranja da EK ima što jači demokratski legitimitet i zbog slaganja koalicije koja je dovela na listu snažne europske adute, prihvatio sam da i ja budem na listi. Da svoje europsko iskustvo i znanje i ugled stavim u funkciju uspjeha na ovim izborima. Pri tome zaista ne mogu reći da se radilo o lomljenju ili uvjeravanju, nego je to bio razvoj događaja koji je mijenjao razmišljanja. Na kraju, temeljni razlog zašto je ovakva lista napravljena bio je da pokažemo punu sinergiju zajedničkog djelovanja svih predstavnika ovih stranaka s liste u svim institucijama EU. Mislim da glas za ovu listu znači suglasnost da predstavnici ovih stranaka djeluju u svim institucijama EU gdje se formiraju europske politike. I to nijedna druga lista ne može ponuditi. Svi mogu pričati o europskim programima, ali jedina lista koja će imati i stvarnu mogućnost djelovanja i ostvarivanja “svoje” Europe je ova lista. Njezini predstavnici bit će i u Europskoj komisiji, i u Europskom vijeću, u Vijeću EU, a nadam se i u većinskoj grupaciji u Europskom parlamentu. I hrvatskoj Vladi, na kraju krajeva. Takvu sinergiju nitko nema. Jedino ta sinergija omogućava da se zaista i napravi ono što se želi napraviti u formuliranju europskih politika. Takav koncept mi je na kraju bez ikakvog lomljenja i uvjeravanja bio prihvatljiv.
Je li suradnja SDP-ovih i HDZ-ovih zastupnika u EP-u, koju smo vidjeli na primjeru izvješća o BiH, dobra ili loša. U kojoj mjeri je poželjna?
Bilo je takve suradnje u EP-u puno više nego što je ima u Saboru. Mislim da se dogodilo upravo ono o čemu smo razgovarali, da je nedostajalo koordinacije ili komunikacije između političke stranke kod kuće i djelovanja u EP-u. Na nekim velikim europskim temama je dobro djelovati zajedno. Ne samo hrvatski SDP i HDZ nego i europske grupacije EPP i S&D, pogotovu u kontekstu rasta antieuropskih snaga koje će se sasvim sigurno odraziti u sastavu parlamenta. Ali, u svakom slučaju, više komunikacije između europskih zastupnika i njihovih stranaka kod kuće bi suradnju na nekim velikim europskim temama učinilo manje iznenađujućom i čudnom. Manje upitnom.
Ali sama po sebi ta suradnja nije čudna i upitna. Recimo, argumentacija da je logično da hrvatski zastupnici surađuju kad je riječ o stavu EU prema BiH zvuči uvjerljivo, jer ako se od bh Hrvata traži da budu jedinstveni, kako je to moguće ako Hrvati iz RH nisu jedinstveni?
Inače hrvatska politika prema BiH traži puno veću spremnost na suradnju i dogovor u Hrvatskoj. Ne samo u EP-u nego i u Hrvatskoj. Zato mislim da je u ovom slučaju suradnja SDP-a i HDZ-a u EP-u na temu položaja Hrvata u BiH možda dovedena u taj neki kontekst izuzetka ili neobične suradnje. Ali slažem se da bi bilo bolje da je ona proizišla iz općeg hrvatskog dogovora i stava koji bi o toj temi bio učvršćen u ukupnoj politici u Hrvatskoj.
Referendum o ćirilici: prikupljeno je oko 700 tisuća potpisa, ali oni stoje u Saboru. Kakav je vaš stav? Ministrica Pusić kaže da se ta referendumska inicijativa kosi s hrvatskim pristupnim ugovorom s EU, ali opet može li se ignorirati legitimne potpise za inicijativu?
Ja na to gledam iz europske perspektive. Nastupam kao čuvar svih ugovora na kojima funkcionira EU, a hrvatski pristupni ugovor jest jedan od temeljnih ugovora EU, dio acquisa za koji je Komisija, pa onda i svaki europski povjerenik, zadužena da vodi brigu da se zaista ostvaruje. U tom ugovoru je i važan dio pristupnih pregovora Hrvatske, poglavlje o pravosuđu, ljudskim pravima, temeljnim pravima. Poštovanje i puna provedba hrvatskog ustavnog zakona o pravima manjina spada u taj kontekst. Prema tome, odstupanje od pristupnog ugovora, umanjivanje prava nacionalnih manjina definiranih u ustavnom zakonu, za mene nije samo nespojivo s hrvatskim ustavnim poretkom nego i s temeljnim ugovorima EU. S druge strane, na to gledam kao čovjek i kao političar u Hrvatskoj koji se jednostavno zalaže za to da se odredbe o referendumu primjenjuju u onoj mjeri u kojoj referendumska pitanja ne krše temelje ustavnog uređenja i temeljnih vrijednosti na kojima Hrvatska počiva.
SDP-ovi europarlamentarci doniraju dio svoje plaće u humanitarne svrhe. Znam da nije pristojno pitati ljude o plaćama, ali vi ste možda najbolje plaćeni hrvatski javni dužnosnik u povijesti. Kako uspijete potrošiti toliko veliku plaću?
Vjerojatno u kratkoj europskoj povijesti Hrvatske jesam najbolje plaćeni hrvatski političar ili službenik u institucijama EU. Još uvijek, doduše, ispod drugoligaškog nogometaša u nekoj jačoj drugoj ligi u Europi… Imam plaću koja je određena odlukama Europskog parlamenta i zemalja članica, plaću koju svi povjerenici imaju. To je ono što ide uz posao i odgovornost povjerenika. Za hrvatske uvjete naravno da je to nešto na razini, gotovo bih rekao, ekscesa. Ali u europskom kontekstu na koji se jednostavno moramo navikavati to je a normalna, primjerena plaća koja ide uz posao i odgovornost, ali i uz činjenicu da se dugo nakon ovog posla ne može nekakav privatni posao obavljati koji bi bio vezan na bilo koji način s poslovima Europske komisije.
Kako komentirate istrage protiv članova Predsjedništva SDP-a, Sabe i Lovrić-Merzel? Hoće li to naškoditi SDP-u na izborima?
Ni Željko Sabo ni Marina Lovrić nisu na listi SDP-a za EP. Pokušavam ovoj kampanji pristupiti tako da se što više koncentriramo na europske teme, a da što više sprečavamo unošenje nekih domaćih prepiranja u kontekst europskih izbora. Naravno, kad se radi o bilo kojoj političkoj stranci događaji unutar stranke se ne mogu jednostavno kirurški odijeliti od europskih tema pukom željom da se razgovara o samo europskim programima. Ali pokušat ću u najvećoj mjeri kampanju usmjeravati u europskom pravcu. Ono što je sada pitanje i Sabe i Merzel po samoj definiciji političkog života ne ide u prilog nego šteti ukupnoj percepciji i ugledu stranke. Bez obzira na to što pravosudna tijela nisu ni blizu kraja procesa. Međutim, u političkom smislu važno je djelovati jasno i moralno. Očekujem da će se s moralnim i političkim posljedicama ovih slučajeva i oni osobno i SDP kao stranka znati nositi. Ne očekujem da će korupcijski slučajevi pojedinih članova stranke bitno utjecati na rezultate europskih izbora. Jer tada bi neke druge liste imale puno više problema. Ni zbog Marine Lovrić ni zbog Željka Sabe SDP neće kao pravna osoba završiti na optuženičkoj klupi niti će biti osuđen za financijske malverzacije. A na europske izbore idemo s ljudima koji imaju europski ugled i utjecaj te očekujem da će birači upravo to prepoznati i odabrati.
... ali će završiti u povijesti.