U poplavi nevjerojatnih poslovnih ponuda, zataknutih za brisače automobila, iz pozivnica za kućne i skupne prezentacije koje obećavaju "puno novca bez malo ili nimalo truda", ovih dana hrvatske su e-mail adrese zapljusnule nevjerojatne ponude iz glavnoga nigerijskoga grada Lagosa.
U strogo povjerljivoj poslovnoj ponudi dr. Emmanuel Asisi, koji se predstavlja i kao član Vlade i nacionalne naftne kompanije, nudi partnerstvo. Jedino trebate uzeti 30-postotnu proviziju, 6,45 milijuna američkih dolara, za prebacivanje 21,5 milijuna dolara na bankovne račune.
Pozivnica i prvi korak u klub bogatih slanje je osobnih podataka i bankovnog računa. Gubitak imovine, a možda i glave zadnji je korak za članstvo u planetarnom klubu žrtva nigerijskih varalica.
Pismo iz Nigerije dobio i slovenski predsjednik M. Kučan
Splitski poduzetnik, dubrovački pomorac, slovenski predsjednik, njemački poslovnjaci, američki liječnik samo su neke od žrtava iz adresara nigerijskih varalica. Interpol - međunarodna organizacija kriminalističke policije - s njima se prvi put susrela potkraj 1988. Od tada su ona trn u tkivu svih kontinenata.
"Znatan broj građana u razvijenim zemljama, kao i onima u razvoju, postaju plijen ovoga oblika kriminala, usprkos publicitetu koji mu je dan i naporima agencija za provedbu zakona kojima se može, u stanovitu opsegu, pripisati u zaslugu da postoje izvještaji o smanjenju broja slučajeva. Jer u 1995. godini na nigerijska pisma nasjelo je 20.500 lakovjernih, a 1998. bilo je 6000 žrtava", navodi se u materijalu Interpola. Prema ocjeni Glavnog tajništva, mediji su najzaslužniji za smanjenje broja nigerijskih prijevara. Nigerijska pisma Interpolu su znana kao "prijevara 419", prema stavku nigerijskoga kaznenog zakona koji kažnjava stjecanje novca na temelju pogrešnih navoda.
Umjesto ministra - dočekao ih "mulac"
Namamljivanje u Nigeriju i premazivanje crnilom "dolara", iza čega se krije bezvrijedan papir, dvije su varijante nigerijskih prijevara. U oba slučaja žrtve su bili Hrvati. Splićanin T. potkraj listopada 1996. odlučio je otići u Nigeriju, povevši sa sobom i prijatelja koji je imao iskustva u biznisu. Ali ono što ih je dočekalo u Lagosu bila je prava agonija.
- Već na izlasku iz aviona dočekao nas je visoki oficir, kojem je trebalo "tutnuti" 100 dolara kako bi se bez problema prešla carina. Još 500 dolara mita trebalo je dati za prtljagu, koja je bila nestala. Umjesto u "Sheraton", odvezeni su u neugledan hotel. Umjesto ministra pojavio se "mulac" u Armanijevu odijelu, s rolexom, i odmah tražio 1000 dolara da nam kupi odijela za sutrašnji izlet. Na upit o poslu, ministar je odgovorio da vikendom ne radi - ispričao je Splićanin 1996. godine za Slodobnu Dalmaciju.
Kad su shvatili da su izigrani, na brzinu su se pokupili kući, prošavši četiri kontrole u lagoskoj zračnoj luci, među kojima je bio i visoki oficir koji ih je i dočekao. Poslovna avantura stajala ih je 4000 njemačkih maraka, ali su se vratili živi. Jer, u idućoj fazi boravak u hotelu bio bi otmica nakon koje bi uslijedio zahtjev za otkupninu. Američki liječnik John White, nakon propalog biznisa vratio se 1994. godine u Lagos pokušavajući vratiti svoj novac. To je platio glavom, o čemu je pisao "Time" 1996. godine.
I slovenskom predsjedniku Milanu Kučanu stiglo je 1996. godine nigerijsko pismo, a te je godine poslovne ponude dobilo na desetke direktora slovenskih tvrtki, ministarstvo obrane, sigurnosna služba SOVA.
Dubrovački pomorac Vinko F. također je nasjeo ponudi iz nigerijskog pisma. Slučaj je bio opisan u Dubrovačkom listu 3. rujna 2000. godine. On je bio žrtva tzv. premazivanja - u Interpolovim materijalima poznatog kao "Black Money".
Njemu su nigerijski biznismeni pokazali kovčeg pun zacrnjenoga običnog papira u apoenima od 50 i 100 američkih dolara. Slijedi potom demonstracija u kojoj se crnilo skida s tri originalne dolarske novčanice, a od žrtve traži da pribavi novac za čišćenje novčanica. Kad to učini, organiziraju joj sastanak za sljedeći dan ili žrtvu ostave da čuva kovčeg, a Nigerijci odlate kupiti kemikaliju. Slijedi njihov nestanak i ostanak žrtve s kovčegom punim bezvrijednoga crnog papira. Tako je i Vinko F. ušao u "igru", u kojoj su on i njegovih 15 vjerovnika, koji su mu posudili novac za biznis, među kojima je bio jedan general HV-a, bivši dogradonačelnik i vlasnik "Dubrovnik marketa" olakšani za 2,5 milijuna maraka. Posuđujući Vinku F. novac za trgovinu, nakon tri godine doznali su da je on novac uložio u polaganje naftovoda u Nigeriji, za što nije tražio nikakav dokument. Neki su izgubili svu imovinu i traže od Vinka F. povrat novca.
D. Miljuš
