Riječki industrijalac i hadezeovac Robert Ježić preko bivšeg premijera Ive Sanadera imao je povlašten status u poslovanju s energetskim tvrtkama u Hrvatskoj, obojica su trenutačno iza rešetaka, a njihova sprega u Ježićevu poslovanju s državnim tvrtkama bacila je sada posve novo svjetlo i na posao prijevoza nafte Jadranom koji je Ježićeva tvrtka Dinamarin 2009. godine sklopila s Inom. Navodno Sanaderovim utjecajem i pritiscima na bivšu upravu Ine, koju je predvodio MOL-ov čovjek Laszlo Geszti, Ježićev Dinamarin osnovan tek u studenom 2008. godine dobio je četverogodišnji posao prijevoza nafte duž Jadrana vrijedan 250 milijuna kuna iako u trenutku pozivnog natječaja uopće nije imao potrebne brodove niti dokumentaciju i dozvole za taj posao!
"Ajmo se dogovoriti"
Sanaderova desna ruka u Ini, kako kažu naši izvori, a navodno i u namještanju posla Ježiću, bio je pak Josip Petrović, tadašnji član uprave Ine, a sada savjetnik predsjednika uprave MOL-a za energetska pitanja u Hrvatskoj. On pak kaže da su to gluposti.
– U Ini se sve radilo transparentno, pa nismo mogli ugovarati poslove na "ajmo se dogovoriti". To se možda moglo do 2003. godine dok nije bilo procedure, ali poslije ne – rekao nam je Petrović koji nije htio odgovarati na pitanja o detaljima natječaja jer o tome, dodao je, treba pitati Inu. Uporno je ponavljao kako je JPS, koji je dotad prevozio naftu za Inu, bio monopolist i da je to trebalo promijeniti, a da je on samo bio član uprave koji je mogao glasati za nešto ili protiv nečega.
Ježićev Dinamarin iz posla s Inom istisnuo je pak Jadranski pomorski servis u vlasništvu hadezeovca Ante Marasa koji je 11 godina za tu naftnu kompaniju prevozio naftu. Priča se odvijala ovako; Ina je 25. veljače 2009. godine objavila pozivni natječaj na koji su bili pozvani Marasov JPS te Ježićev Dinamarin koji je osnovan samo tri mjeseca prije nego što je taj natječaj raspisan. Rok za dostavu ponuda bio je 9. ožujka 2009. godine. Nedugo pošto je natječaj raspisan, Ina objema tvrtkama elektroničkom poštom šalje dopunu dokumentacije za nadmetanje u kojoj piše kako je u natječaju omaškom izostavljena točka 14.4.9 prema kojoj ponuditelj može naknadno podnijeti dokaz o sposobnosti obavljanja tražene usluge, odnosno prijevoza nafte Jadranom, a uvjet je tek taj da se uz ponudu dostavi izjava o roku u kojem će se to dostaviti. To pak nije smjelo biti kasnije od 1. travnja 2009. godine. Upravo se na taj način pogodovalo Dinamarinu jer ta tvrtka tada nije imala brodove za prijevoz nafte, a nekmoli bilo kakve dozvole za obavljanje takva transporta. Ježiću je Ina tako omogućila da tek nakon sklapanja ugovora nabavi brodove, ali i sve certifikate i dozvole mjerodavnih institucija poput upisnog lista broda, dozvole za obavljanje energetske djelatnosti transporta nafte, koncesijskog odobrenja... Spornim se smatra i to što je Ina objavila pozivni natječaj koji ne podliježe Zakonu o javnoj nabavi čime je bilo isključeno da se traži dokaz o tome da je ponuditelj sposoban obavljati prijevoz nafte, ali i javno otvaranje ponuda, uvid u ponude drugih ponuditelja... Osim toga, i tehnički detalji propisani pozivnim natječajem koje su trebali zadovoljiti traženi brodovi bili su skrojeni tako da isključe brodove JPS-a jer je bilo propisano da brodovi ne smiju biti stariji od 14 godina za prijevoz bijele robe niti stariji od 20 godina za prijevoz crne robe. U trenutku kada je raspisan natječaj JPS-ovi brodovi imali su 15 godina, ali i odobrenja mjerodavnih institucija da mogu prevoziti naftu. Zanimljiv je i detalj da je Robert Ježić još prije zaključenja natječaja s Inom izradio prospekt za investitore koji bi uložili novac u kupnju Dinamarinovih brodova u kojem je pak kao gotovu stvar naveo posao s Inom iako odluka o onome tko je dobio posao na natječaju još nije bila donesena.
Veća sigurnost
Ježić je naposljetku brodove kupio kreditom Hypo banke. Dinamarin posao s Inom o prijevozu nafte ima dogovoren do 2013. godine, a neslužbeno doznajemo kako je Ježić siguran da je u tom poslu sve apsolutno čisto.
– Dinamarin se javio na Inin natječaj i dao je najbolju ponudu. Tvrtka koja je prije Dinamarina prevozila naftu imala je monopol punih 11 godina, ali i stare brodove i pravo je čudo da se nije dogodila nikakva havarija – kažu nam izvori bliski Ježiću protiv kojeg je proširena istraga, kao i protiv Sanadera, zbog sumnje da su pokušali oštetiti Janaf za deset milijuna eura tako što su mu htjeli prodati zemljište i terminale za skladištenje nafte u vlasništvu Ježićeva Diokija.
Od osoba koje su u Ini nekad radile u logistici prijevoza nafte, a koje nisu ulazile u sam natječaj kojim je posao dodijeljen Dinamarinu, doznajemo kako se tehničkim karakteristikama tog natječaja željela povećati sigurnost i kvaliteta prijevoza nafte Jadranom. Do 2009. godine Ina, doznajemo, od banaka koje prate prijevoznike nafte nije imala niti je valjda tražila, jamstva da će joj se nadoknaditi eventualan šteta ako se nafta tijekom prijevoza pomiješa ili se na neki drugi način ošteti. Navodno je Dinamarin to jamstvo osigurao. Također, dotad brodovi koji su prevozili naftu, odnosno JPS-ovi, nisu imali ugrađene uređaje za mjerenje što osigurava da se nakon prijevoza isporuči točno ukrcana količina nafte. Dinamarinovi to pak imaju.
S druge strane, čuju se i informacije da je Ina navodno ipak imala problema s Dinamarinovim brodovima. Direktor Dinamarina Zoran Štiglić tvrdi kako je ta tvrtka ugovor s Inom dobila na pozivnom natječaju isključivo zbog znatno povoljnijih ponuđenih uvjeta od konkurencije po svim segmentima pomorskog posla. U JPS-u Ante Marasa Ina je pak još prije imala 40 posto vlasništva, a Janaf 20. Naknadno su Ina i Janaf Marasu prodali svoj udio, a u JPS-u su ostala i tri broda koja je Ina kupila dok je imala suvlasništvo u toj tvrtki. Kad je riječ o Sanaderu i Ježiću, riječki je hadezeovac bivšem premijeru sa svojih 300.000 eura, odnosno s računa svoje tvrtke, platio novi luksuzni blindirani BMW 760 L 2008., a potom mu je Mladen Barišić, mozak afere Fimi media, vratio taj novac. Znakovito je da je Ježić odigrao "kurira" za plaćanje BMW-a baš kada je Sanader prisilio bivšeg šefa HEP-a da Diokiju da struju ispod cijene, zbog čega je ta tvrtka oštećena za 6,3 milijuna kuna.
Draga novinarko Večernjeg lista! Pisanje o temi koju ste Vi načeli u ovom članku iziskuje poznavanje malo više znanja o političkim i drugim odnosima spomenutih osoba. Naime, etiketiranje Ante Marasa kao hdezeovca prilično je netočna formulacija ma koliko god ona na prvi pogled bila točna. Raspitajte se u kakvim su odnosima Ante Maras i SDP-ovski tajkun Damir Vrhovnik. Nema smisla da u rubrici komentari obavljamo Vaš posao.