04.09.2018. u 12:27

Problem mala Elene zapravo je velik poput problema Uljanika, samo ona nema nadzorni odbor, upravu, globalne interese i medije da o tome vode računa.

Nije mala Elena na početku školske godine ostala sama i bez svog razreda kako to u Facebook postu kaže njezina očajna mama. Nije iz jednostavnog razloga što smo svi mi ljudi s posebnim potrebama kao i ona, samo u većoj ili manjoj mjeri, i možda to još ne znamo. 

Priča oko djevojčice koja je raspoređena u osnovnu školu gdje je na početku školske godine nisu "prozvali" i smjestili u neki razred, iako su roditelji tjedan ranije dobili rješenje od gradskog ureda, samo naizgled je mala stvar u moru problema s kojima se susrećemo svaki dan. No, to je golemi "svemir" za nju i obitelj, trauma koju nikakva skorašnja isprike, objašnjenja i rješenja neće pobrisati.

Najbolji dokaz bilo bi pitanje kako bismo se osjećali da se to dogodilo vama? Možda vam se i događa na nekoj drugoj razini? Kao što se i u vojsci red ravna po zadnjem, tako je i čitavo društvo vrijedno, osjetljivo i pravedno upravo po brizi za one u manjini, drukčijih potreba, političkih, kulturnih, društvenih, a pogotovo fizičkih i zdravstvenih. 

Igrom slučaja u dvorištu gdje stanujem imam školu za djecu s posebnim potrebama, pa svaki dan vidim koliko se trude tete i učiteljice te koliko su roditelji "izvan sebe" kako bi svladali sve poteškoće koje ovakve prilike nose sa sobom.

"Nitko nije pobijedio ako svi ne pobijede", rekao je davno s pozornice Bruce Springsteen, a to vjerojatno misli i mala Elena. Cijela ona Juvenalova izreka "u zdravom tijelu zdravi duh" morala bi se revidirati, jer znamo mnogo bolesnih ljudi izuzetnog duha, a još više "zdravih" bolesnoga uma, a znao je to i Juvenal čije su riječi izdvojene iz konteksta.   

Rasipanje novaca na sve moguće "velike", celofanske i površinske stvari najkonkretnije zaboli na ovakvim primjerima male, a zapravo velike nepravde. Od Mattea kojem hitna pomoć nije stigla na vrijeme, do Elene koja je u ponedjeljak ostala bez svog razreda, na svakodnevnim primjerima običnih ljudi trebalo bi učiti.

Mala Elena stoga je, nažalost, samo metafora znatno većih problema s kojima ćemo se sve više susretati, dijelom u nedostatku novaca, ali još više zbog nesposobnosti gradova da podmire osnovne potrebe, a još više zbog neadekvatnog rasipanja novca na nebitne, površinske stvari i "društvenu kozmetiku" koja prema van viče da je sve u redu, a nije.

Problem mala Elene zapravo je velik poput problema Uljanika, samo ona nema nadzorni odbor, upravu, globalne interese i
medije da o tome vode brigu.

Pogledajte video: Misteriozni ljudi - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva…

Ključne riječi

Komentara 6

BA
barbaizamerike
14:58 04.09.2018.

dijaspora zna dosya o ovom jugonostalgicnom novinaru i o njegpvoj ekipi

Avatar arhaika
arhaika
15:40 04.09.2018.

Vrhunsko pretjerivanje. Zasto majka nije dosla s rjesenjem u skolu i upisala dijete? Svi rade od 20.8. i tad je normalan pojedinacni upis u 1. R. za djecu koja cekaju rjesenja o primjerenom obliku skolovanja. Majcina duznost po obit. zakonu je voditi brigu o djetetovom skolovanju. Prema tome,niti je kriv Ured, a skola ponajmanje.

SA
samoborka
17:51 04.09.2018.

Nimalo me nije dirnula ova ogorceno-srcedrapajuce srocena prica. I to samo zato sto je iznesena samo Jedna strana i sto osobno znam za slican slucaj majke koja je krv ispila osoblju u skoli i lijecnicama s ciljem dokazivanja da je njen sin (koji ima na ocigled uz tjelesne i mentalne nedostatke) sasvim "ispravan" i sposoban pohadjati redovnu osnovnu skolu a ne onu za djecu s posebnim potrebama. Nakon njenih bezbrojnih pritisaka i prijetnji,popustila je i skola i lijecnici te dozvolili malom upis u redovnu skolu. Ukratko, to jadno dijete se do dana danasnjeg (sada je krenuo u 8.razred) nije uklopilo u drustvo svojih razrednih kolega, rijetko koji dan prodje a da ne zaplace barem jednom pod nastavom jer mu smeta buka i zamor ostale djece. A zaista nitko ziv ga ne maltretira niti ne ponizava. Nastavnici su se dugo svojski trudili pomoci mu i ohrabriti ga, ali nisu uspjeli,tako da su odustali. Nema niti jednog prijatelja u skoli niti se s ikim druzi. I kakvu mu je uslugu majka napravila? Nikakvu. Zapravo mu je napravila zlo, ne prihvacajuci realno stanje stvari i svog djeteta. Koliko bi mu samo bilo ljepse i lakse da je isao u skolu za djecu s posebnim potrebama gdje bi bio u okolini kojoj vise nalikuje,i kamo bi odlazio bez stresa i tuge. No,kako je presudila .urcevitost njegove mame, tako je i tu pobijedila ista odlika doticne majke. Sustav je popustio i njoj na ho-ruk,samo da utisa gnjev krvi zeljne javnosti.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije