Gazirani napitci puni šećera i aditiva, preslani čips i čokoladice u primamljivim šarenim omotnicama glavno su jelo mnogih hrvatskih osnovnoškolaca. Unatoč upozorenjima nutricionista da sve više djece pati od prekomjerne tjelesne težine, u gotovo svim školama postavljaju se automati s nezdravom hranom na koju đaci troše džeparac koji im daju roditelji.
U Engleskoj zabranjeni
Prema najnovijim podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, čak 12 posto
hrvatske djece ima prekomjernu tjelesnu težinu, dakle, do deset kilograma
viška. Još je
alarmantniji podatak da ih je otprilike 4 posto pretilo, odnosno da je 15
ili više kilograma teže od normalne tjelesne težine. Inicijativu za zakonsko
ukidanje
automata s “nezdravim slasticama” nedavno je zbog toga pokrenula Udruga za
prevenciju prekomjerne težine. Potporu traže od liječnika, roditelja i
ravnatelja škola
jer je riječ o proizvodima koji uzrokuju pretilost kod djece.
– Roditelji moraju voditi više računa o tome što im djeca jedu. Bočica od
2,5 dl “coca-cole” sadrži dvije velike žlice bijelog šećera i organske
kiseline koje
uništavaju zubnu caklinu. Ne bih rekla da su slastice iz automata otrovne,
ali ne mogu zamijeniti dječji obrok. To su prazne kalorije – objašnjava
dr. Katica
Antonić Degač iz odjela prehrane Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Kao
sadržaj automata predlaže punovrijedne namirnice: sušeno voće, mliječne
napitke, paketiće
sireva i energetske pločice od žitarica.
Zagrebačka Osnovna škola Nikole Tesle u Prečkom jedna je od rijetkih u
kojoj je kuhani topli obrok jedini izbor.
Spašavaju život
– Smoki, čips i ti automati američke su gluposti. Neću to u svojoj školi.
Odbio sam i škrinju sa sladoledom. Dijete dobije pet kuna za pecivo,
a potroši ih na
hladnu “coca-colu” koju popije na prazan želudac – kaže ravnatelj Miroljub
Udiljak. Tvrdi da djeca u školskoj kuhinji dobiju sve što im treba. Djevojčice
koje smo
zatekli na ručku uživale su u grahu, ali...
– U drugim školama imaju automate. Znamo da nije zdravo, ali i mi bismo
ponekad čips i čokoladu – sramežljivo je rekla Lucija. S njom su se složile
Sara,
Marina i Iva, društvo oko stola.
Ruka u učenički džep
Branimir Gajer, ravnatelj škole na zagrebačkom Jabukovcu, dopustio je
automat s hranom u svojoj školi, ali se s vlasnikom dogovorio što u
njega smije
staviti. Gazirane napitke i čips nije dopustio.
– Od automata imamo više koristi nego štete jer su nam djeca prije
pretrčavala cestu kako bi iste stvari kupovala u kiosku prekoputa.
Ovako ne moram
strahovati da će nekoga udariti auto. Svatko ima slobodu da kupi ono
što želi. To
je stvar dogovora djece i roditelja – kaže ravnatelj Branimir Gajer.
Za najam automata vlasnici školama plaćaju 700 kuna na mjesec. O tome
suglasnost daju gradski uredi za obrazovanje.
Ravnatelj Udiljak kaže da bi mu za siromašan školski proračun dobro
došlo 2100 kuna svakog mjeseca za tri automata koliko su mu nudili.
Ne bi morao
stezati
blagajnu za papir, kredu i ostale potrepštine.
– Ne dopuštam nikome da gura ruku u učenički džep, a automati rade
upravo to. Teška je situacija, nedostaje novca za sve.
Poštenije je da tražim od roditelja novac za kredu nego da uzimam
najamninu za automate – kaže ravnatelj Udiljak. U OŠ na zagrebačkim
Vrbanima
dva su automata:
jedan sa slasticama, a drugi s napitcima – “pepsi colom” i čokoladnim
mlijekom. Ravnatelj Božo Margetić kaže da mu novac od najamnine ne
pomaže puno.
Bez doručka u školu
– Djeca ionako bježe u dućan prekoputa po iste stvari, čak skuplje.
Veći je problem što 90 posto đaka koji nisu u cjelodnevnom boravku
u školu
dolazi bez doručka.
Pekarna preko puta živi kao bubreg u loju. Imao sam učenika u 6.
razredu koji je imao 120 kilograma. Za svakog je odmora bio u pekarni
i šetao
naokolo s dvije
litre “coca-cole” – priča Božo Margetić. Odgovornost, kaže, snose
roditelji koji trebaju educirati djecu u prehrambenim navikama.
