Nade u skori uspjeh u nuklearnim pregovorima s Iranom su propale: ni SAD ni vlada u Teheranu trenutno nisu spremni nastaviti pregovarati o iranskom nuklearnom programu. To znači da su posljednji razgovori o oživljavanju međunarodnog nuklearnog sporazuma iz 2015. (Joint Comprehensive Plan of Action, JCPOA) stavljeni na čekanje.
Sjedinjene Države zasad više ne žele pokušati oživjeti nuklearni sporazum s Iranom, izjavio je nedavno američki posebni izaslanik za Iran Robert Malley. Iako ostavlja otvorena vrata za pregovore, američka administracija sada će se usredotočiti na politiku sankcija i pritiska, rekao je Malley. Kao razlog za promjenu kursa naveo je akcije iranskih snaga sigurnosti protiv protuvladinih prosvjednika u Iranu, kao i izvoz borbenih dronova u Rusiju. Osim toga, pregovori nisu napredovali: tijekom razgovora u Beču mjesecima se bezuspješno tražio kompromis u sporu oko sporazuma.
Isto tako, Iran je doveo u pitanje prethodno dogovorene razgovore s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) o prethodno klasificiranim nuklearnim aktivnostima i lokacijama. "Putovanje delegacije IAEA-e trenutno nije na dnevnom redu", rekao je iranski potpredsjednik i glavni časnik za nuklearnu energiju Mohammad Eslami u Teheranu, navodi iranska novinska agencija IS-NA, piše Deutsche Welle.
Pregovori već neko vrijeme ne idu dobro, kaže u razgovoru za DW Marcus Schneider, voditelj regionalnog projekta Zaklade Friedrich Ebert za mir i sigurnost na Bliskom istoku. Ljudi bliski njemačkom pregovaračkom izaslanstvu su mu rekli da je, s njihove točke gledišta, nedostaje osnovno povjerenje. "Zapadni pregovarači imaju dojam da Iran zapravo više ne želi sporazum", rekao je Schneider. Kad god se bilo blizu napretka, iz Irana su dolazili novi zahtjevi. "U tom pogledu pregovori su već bili vrlo teški", kaže Schneider.
U međuvremenu su, smatra Schneider, pozicije obiju strana postale tvrđe. "Sada kada su republikanci osvojili većinu u Zastupničkom domu nakon američkih izbora na sredini mandata, bit će još teže za Bidenovu administraciju učiniti ustupke Iranu." Suprotno tome, uvjeti u Iranu bili su vrlo različiti od onih 2015., kada je tadašnja reformska vlada bila spremna na kompromis sa Zapadom. S druge strane, aktualna vlast izrazito je neprijateljski raspoložena prema Zapadu. "U tom pogledu Zapad jednostavno više nema povjerenja da ova vlada zapravo želi sklopiti neki sporazum", kaže Schneider.
U nedavnom tweetu, stručnjak za Iran Ali Vaez iz Međunarodne krizne skupine navodi niz mjera koje su Zapad i međunarodna zajednica nedavno poduzeli protiv Irana. Oni nemaju previše veze s "diplomatskim uspjesima" koje je Teheran navodno najavio.
Unatoč svemu, postoje i snažni poticaji da se Iran vrati sporazumu, navodi internetski magazin "Al-Monitor". Ako se dogovor postigne, Iran bi mogao očekivati ukidanje financijskih i energetskih sankcija te oslobađanje milijardi dolara imovine. Nasuprot tome, Zapad bi tada vjerojatno trebao profitirati od milijun do milijun i pol barela iranske nafte, koja bi se potom ponovno našla na svjetskom tržištu. To bi bilo značajno olakšanje s obzirom na smanjenje od dva milijuna barela dnevno o kojem je odlučio OPEC.
Ali ako se ne postigne dogovor, odnos između Irana i Zapada vjerojatno će postati još napetiji, kaže Marcus Schneider. Zapravo, barem u sadašnjoj konstelaciji, Iran nema mnogo razloga oslanjati se na približavanje Zapadu. "Jer s gledišta Teherana, sankcije će ostati na snazi ili zbog neriješenih nuklearnih pregovora ili zbog brutalne reakcije na prosvjede. Zbog toga će tamo biti malo volje za ustupke."
Ako obje strane ne postignu dogovor, napetosti će rasti, navodi se u analizi časopisa "Foreign Policy" (FP). U ovoj bi situaciji Sjedinjene Države i Europska unija mogle nametnuti daljnje sankcije, podržati izraelsku tajnu sabotažu iranskih nuklearnih postrojenja i ohrabriti novonastali protuiranski obrambeni savez Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Izraela, stoji u analizi ovog časopisa. "Zapad bi čak mogao razmotriti izravnu vojnu intervenciju", navodi dalje ovaj časopis.
U međuvremenu, Bijela kuća radi na "Planu B" u slučaju da pregovori na kraju propadnu, piše dalje FP. Shodno tome, SAD bi, primjerice, mogao ubrzano opskrbljivati Izrael važnim obrambenim sustavima poput zrakoplova cisterni za zračne napade velikog dometa. To bi mu omogućilo da pogodi iransku nuklearnu infrastrukturu. Zamisliva je i vojna intervencija samog SAD-a, citira časopis neimenovanog europskog diplomatu.
Ali takva je intervencija vrlo rizična, kaže Marcus Schneider. Treba biti svjestan da vojno rješenje uključuje vrlo visoke rizike. Zato što bi se lako moglo proširiti u regionalni požar i dovesti do toga da milicije povezane s Iranom postanu aktivne u Libanonu, Iraku, Jemenu i Siriji. "Režim u Teheranu pokazao je u prošlosti da je sposoban napasti naftnu i plinsku infrastrukturu u Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima."
Takav bi razvoj događaja imao i ekonomske posljedice, također u Europi. U Njemačkoj bi cijena nafte narasla na dosad neviđenu razinu, očekuje Schneider. "Zato mislim da je imperativ ne povući se iz nuklearnih pregovora. U isto vrijeme, treba priznati da je sporazum politički mrtav u ovom trenutku. Trenutno nema jednostavnog rješenja."
