U doba Nikole Marića u karlovačkoj tvrđavi nije se gledalo renesansu. Nije on uklonio bedeme, nego su u to doba stanovnici jedva čekali da oni nestanu – kaže kustos Igor Čulig, voditelj kulturno-povijesnog odjela Gradskog muzeja Karlovac.
Praški učenik
Njegovo proučavanje djelovanja građevinske tvrtke Nikole Marića okrunjeno je vrlo uspjelom izložbom “Nacrti iz modernog Karlovca” u Gradskom muzeju, a zatim i istoimenom knjigom, koju je upravo objavila ista karlovačka ustanova.
– Radni materijal čini skup od 614 inventarnih jedinica. To su većinom nacrti i nekoliko listova statističkih izračuna. Radi se o pregledu Marićevih aktivnosti od 1923. do 1946. godine. Zbirka obuhvaća 102 veća ili manja projekta – objašnjava Čulig, povjesničar umjetnosti.
Marić je rođen 1886. godine u Kostajničkom Majuru. Diplomirao je 1921. godine u Pragu, a u Karlovcu djeluje od 1932. do 1948. Nakon što mu je nacionalizirana tvrtka seli u Zagreb. Njegova tvrtka potpisuje čitav niz projekata – crkvu Svetog Antuna u Dugoj Resi, mnoštvo stambenih kuća, dalekovod Mahično-Lokve, kožaru na Baniji, tvornicu Mustad i drugo. U to doba Marić je aktivan i u društvenom životu Karlovca, pa je svojevremeno bio i predsjednik Veslačkog kluba Korana.
– Najveća koncentracija radova domaćih graditelja u razdoblju između dva svjetska rata nalazi se u samom središtu Karlovca, u građevinskoj zoni koja je nastala uklanjanjem bastionskog sustava renesansnog zvjezdolikog grada – objašnjava Čulig.
Stil koji je tada vladao najbolje se prepoznaje u stambenom bloku u Gambonovoj, Lukšićevoj i Bencetićevoj ulici u Karlovcu.
– Od 1932. do 1937. godine tamo je podignuto 17 kuća, koje i danas čine jugozapadno pročelje Zvijezde – dodaje Čulig.
Inženjer, ali ne i arhitekt
Kuća u Bencetićevoj 11 ogledni je primjerak takve izgradnje. Takav pristup danas mu zamjera arhitekt Boris Morsan.
– Znam da je bila tada moda rušiti bedeme. No, kao intelektualac Marić je trebao stati na stranu onih koji su prosvjedovali protiv toga – kritizira Morsan.
Uzrok tome vidi u Marićevom školovanju samo za inženjera, a ne arhitekta. Razlika je u tome, pojašnjava, što ovaj drugi šire promišlja prostor u kojem radi.
