Nono koji ga je prozvao Battifiacom, što u prijevodu s talijanskog jezika znači lijenčina, nije ni slutio da će njegov unuk Mario Lipovšek postati jedan od zaposlenijih ljudi u Rijeci. Urednik je vijesti na Kanalu Ri, glumi, pjeva, vodi program na Radiju Istra, zbog čega dva puta tjedno odlazi u Pazin, a jednom tjedno i u Zagreb radi panel-showa “Komikaze” koji gledamo na RTL-u.
Hrvatska je obećana zemlja
– Radim puno, čak i previše, ali znate da se u medijima ne može živjeti dobro i časno – u startu se, a kako drugačije nego šalom, otvorio Battifiaca i pojasnio nam u kojem je segmentu života još lijenčina: – Kao tada, kada mi je nono dao nadimak, i sada izbjegavam fizikalu. Posebno cijepanje drva, što baš mrzim. Roditeljima, koji se još griju na drva, ne pomažem i lažem kao prase samo da izbjegnem bilo kakav posao s drvima.
Baš kako je show “Komikaze” i najavljen – bez milosti i cenzure, s kolegama Davorom Jurkotićem, Zlatanom Mirkićem Charliejem i Danielom Bilićem drsko se šali na račun aktualnih tema, a impresije publike i kritike su podvojene – show im je ili fantastičan ili im se ne sviđa.
– To čujem i ja. To je takav tip emisije. Vjerujem da su ljudi koji su ‘razočarani’ “Komikazama” ‘nezadovoljni’ zbog svojih očekivanja, jer kada vide Davora i mene, očekuju kreveljenje kao u “Bijelim udovicama”, a ovdje to ne dobivaju. Ipak, vjerujem u naš uspjeh i zadovoljan sam smjerom u kojem se emisija razvija. Ima potencijala za nadogradnju, do kojeg će doći u sljedećoj sezoni nakon ljetne stanke – priča Mario. Teme kojima petkom nasmijavaju publiku nalaze u svakodnevici, a on ima i svoje favorite koji ga inspiriraju.
– Lako je bilo pucati po Sanaderu kada je pao, ali nitko nije imao muda pucati po njemu dok je bio na vlasti. Zato je meni sada fora pucati po aktualnoj vlasti jer gdje god se okreneš, imaš materijala, živi teatar apsurda. Milanović koji s ljudima ne govori hrvatski već buba latinski jezik kao da živimo u doba Rima... ma divota. To mi je zabavnije od pojedinačnih likova poput Bandića i Keruma, koji mi čak i nisu inspirativni u tom smislu jer već sami po sebi nalikuju na likove iz crtanog filma. Da sam stranac, mislio bih da je Hrvatska obećana zemlja jer u njoj žive likovi iz crtića! Dokaz je i Split koji je dosad imao Keruma, a sada ima Baltazara (op. a. Ivo Baldasar), a s tim se ne možeš ni šaliti – kaže Battifiaca.
Osim što je radio na recepciji, prodavao sladoled, bio turistički vodič i vodio grupu u Rim u kojem prije nije bio, što od 1993. pjeva i glumi..., megapopularnost je ostvario showom “Bijele udovice” glumeći Mariju Pomiju. Njegov vječni partner Davor Jurkotić bio je Davorka, a kliknuli su... – preko Iskrice. On je tražio albino avanturu, ja sam se javio i od tada maltretiranje traje. A u zbilji smo se upoznali na Kanalu Ri, gdje sam imao satisfakciju nekoliko godina biti mu šef. S njim morate biti na oprezu i razmisliti je li to što se oko vas zbiva njegova režirana spačka ili se zbilja događa. Primjerice, kada sam išao na Rab, u automobil mi je uvalio tipa koji je glumio da je luđak koji ide na liječenje. Strahovao sam cijelim putem, a na kraju mi je rekao da je Davorov frend. Ponekad naruči ljude da me zovu u tri ujutro, i to desetero njih zaredom... nema kraja. Ali volim ga – otkriva.
Lik Marije Pomije danas mu, kaže, ne nedostaje, a baka Lina koja ga je nadahnula da stvori Pomiju i dalje mu je nadahnuće. – Moja nona ima 90 godina i svake nedjelje idem k njoj te mobitelom snimam naše razgovore o aktualnostima. Snimke stavljam na Facebook i to je genijalno. Ona mi je bila i jest inspiracija i eksploatiram bogatstvo iskustva kojim me uvijek iznenađuje. Od nje sam naslijedio smisao za humor, ali i albino gen pa ljeto preživljavam kao Drakula. Kada sunce zađe iza Učke, ja izlazim van – govori.
‘Ljubavni’ biznis
Uza sve aktivnosti Battifiaca trenutno gradi i kuću u rodnom Lovranu. Ona mu, otkriva, neće biti ljubavno gnijezdo.
– U pitanju je ‘ljubavni’ biznis. Bit će to kuća za iznajmljivanje. Ne kužim se u građevinske radove i po gradilištu hodam kao plavuša. Mogu mi uvaliti bilo što, a i loše vidim, što je jedan od problema albinizma – kaže Battifiaca i na pitanje o svojem uspjehu kod žena dodaje: – Neću lagati, nisam sretno zaljubljen. Više me brine što više ništa ne osjećam. Ipak, trudim se osvajati žene, moram vježbati. Tu i tamo bacim ješku i mogu se pohvaliti da nedostatak klasične ljepote, pod tim mislim na tamnu put i nabildane mišiće, nadoknadim šarmom i smijehom. Naša vlada zbilja radi za mene jer ljudi su u totalnoj depresiji, pa tako i žene, i kada im bacim nešto duhovito na to uvijek prođem!
