Nema sumnje da izbor premijera bogate njemačke pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije Armina Lascheta za novog čelnika njemačkih kršćanskih demokrata (CDU), najveće njemačke stranke, osigurava nastavak osnovnih smjernica umjerene politike dugogodišnje čelnice CDU-a Angele Merkel, koja je 2018. godine prepustila stranački tron svojoj “nasljednici” Annegret Kramp-Karrenbauer.
Međutim, kada je Kramp-Karrenbauer početkom prošle godine najavila svoju ostavku na položaj predsjednice CDU-a, nakon što nije uspjela izgraditi unutarstranački autoritet – čime je plan Angele Merkel o kontroliranom prijenosu vlasti na odabranu nasljednicu doživio neuspjeh – sve su opcije ponovno bile otvorene.
To je izazvalo dubok potres ne samo u vladajućoj njemačkoj stranci nego i u cijeloj Njemačkoj, pa i u Europi, što je razumljivo s obzirom na poziciju i utjecaj Njemačke u ujedinjenoj Europi. Politička nestabilnost i nesigurnost CDU-a znači i političku nesigurnost Njemačke, a onda i cijele Europe.
Slave i u AfD-u
Ostavkom Kramp-Karrenbauer u veljači 2020. ponovno je počela utrka za čelnu stranačku poziciju, a Laschet se u konkurenciji sa svojim glavnim suparnikom u toj utrci, bogatim korporativnim odvjetnikom i konzervativcem Friedrichom Merzom, iz perspektive Angele Merkel činio kao idealan kandidat.
Ona, naravno, nije sudjelovala u kampanji i nije se javno opredjeljivala između trojice kandidata (treći kandidat bio je čelnik vanjskopolitičkog odbora Bundestaga i vanjskopolitički ekspert Norbert Röttgen), iako je bilo jasno da se nadala Laschetovoj pobjedi. Merz je stari suparnik Merkelove, koja ga je politički marginalizirala još početkom stoljeća smijenivši ga s položaja čelnika stranačkog kluba u Bundestagu.
Unatoč uspješnoj poslovnoj karijeri koju je ostvario u međuvremenu i bogatstvu što ga je stekao, Merz se ponovno pokušao vinuti na stranačko čelo čim se za to pružila prilika, nakon povlačenja Merkel s čela stranke 2018., ali ga je njezina kandidatkinja Kramp-Karrenbauer tijesno porazila na tadašnjim unutarstranačkim izborima. Merz je dugo bio njezin glavni oponent unutar CDU-a. On je glasan zagovornik ekonomskog liberalizma i društvenog konzervativizma, odnosno tradicionalnih vrijednosti, a svojim idejama najviše privlači one na desnom, konzervativnom stranačkom krilu, kao i stranački pomladak, koji ga snažno podržava.
Merzova pobjeda sigurno bi značila skretanje CDU-a udesno, što bi, naravno, imalo ozbiljne unutarnjemačke i vanjskopolitičke implikacije. Merzova je retorika dijelila stranku i Njemačku, zbog čega su se mnogi bojali njegova dolaska na vlast, iako je mnogo onih koji su razočarani još jednim njegovim porazom.
Njegova pobjeda vjerojatno bi značila kraj mukotrpnom i strpljivom traženju kompromisa, ne samo unutar Njemačke nego i na razini EU, što je jedna od glavnih odlika politike Angele Merkel i njezina glavna politička ostavština. No, stranački delegati odlučili su se za sigurnost s Laschetom umjesto eksperimenta s Merzom. I odlazeća kancelarka Merkel i bivša predsjednica Kramp-Karrenbauer pozivali su na stranačko jedinstvo, a Merkel je naglašavala da se na stranačkom kongresu bira “tim koji će u svoje ruke preuzeti sudbinu stranke” i koji će surađivati sa svim članovima, jer će osiguranje jedinstva stranke nakon burnog kongresa zasigurno biti prvi veliki test za novog predsjednika.
Laschet je uvjeravao kako će očuvati ključne politike dugogodišnje stranačke čelnice, koja je kao šefica CDU-a, ali i njemačka kancelarka u četiri mandata, ostavila neizbrisiv pečat na najmoćnijoj njemačkoj stranci i cijeloj Njemačkoj. Moćna i stabilna Njemačka njezin je najveći uspjeh iako ne treba zaboraviti činjenicu da je njezin prethodnik i socijaldemokrat Gerhard Schröder pripremio teren za taj uspjeh.
Kancelarka Merkel od početka se obraćala širokom biračkom tijelu, koje nije bilo ograničeno samo na desni centar i desnicu, kao što nikad nije prezala ni od suradnje sa socijaldemokratima (SPD). Takvu će politiku nastaviti i Laschet, dok Merz smatra – a slično mišljenje dijeli i desno krilo HDZ-a koje je Andrej Plenković porazio na lanjskim unutarstranačkim izborima – da takva politika i skretanje stranke ulijevo samo šteti stranci i otvara prostor desnim opcijama, u njemačkom slučaju Alternativi za Njemačku (AfD), a u Hrvatskoj Domovinskom pokretu.
Odluka na proljeće
Međutim, iako nedvojbeno predstavlja važan korak prema Njemačkoj i svijetu poslije Angele Merkel, pobjeda njezina bliskog političkog saveznika na unutarstranačkim izborima ne znači da će je Laschet naslijediti u kancelarskom uredu. Utrka za tu poziciju, naime, tek počinje.
Iako Laschet kao čelnik najveće njemačke stranke, koja će vjerojatno osvojiti i najviše mandata na rujanskim izborima za Bundestag, ima najveće šanse postati sljedeći njemački kancelar, odluku o tome CDU će donijeti tek na proljeće, samo šest mjeseci uoči izbora, nakon razgovora sa sestrinskom bavarskom Kršćansko-socijalnom unijom (CSU), strankom koja tradicionalno izlazi na izbore u koaliciji s CDU-om.
Iako po pravilu CDU kao veća stranka daje kancelarskog kandidata, ovaj put to možda i neće biti slučaj, pogotovo zbog činjenice da bi, prema posljednjim anketama, većina Nijemaca u kancelarskom uredu radije vidjela čelnika CSU-a i bavarskog premijera Markusa Södera nego Lascheta iako Söder zasad tvrdi kako nema namjeru seliti se u Berlin.
Nagađalo se i o kancelarskoj kandidaturi popularnog ministra zdravstva Jensa Spahna, koji se u jednom trenutku bio kandidirao i za stranačkog čelnika, ali je onda povukao kandidaturu i podržao Lascheta. Spahnova je popularnost eksplodirala zahvaljujući stalnom pojavljivanju u javnosti tijekom pandemije, ali na subotnjem stranačkom kongresu dobio je samo 589 glasova na izborima za jednog od pet zamjenika predsjednika, što je najslabiji rezultat od svih izabranih Laschetovih zamjenika.
E moji novinarček: "gore desno" na fotki je onaj nesposobni derpe Spahn a ne novi Hit.ler Söder!!!