One koji tvrde da su vidjeli NLO često se uvjerava da se to samo
njihova mašta poigrala sa SF-filmovima koje su gledali. Možda i malo
previše. No, svjedočanstva o NLO-ima nisu isključivo pojava modernoga
doba. Kroz zavjesu prohujalih stoljeća, zahvaljujući nekim marljivim
kroničarima, do nas je ipak stiglo nekoliko priča. Poput ovih koje
slijede, a dogodile su se u carskoj Rusiji.
"Robozersko čudo"
Dobro dokumentiran događaj povezan uz NLO koji se 1663. pojavio iznad
jezera Robozer u Rusiji u zbirci je "Spisi historijski, sakupila i
objavila arheološka komisija" objavljenoj u Sankt Petersburgu 1842.
godine. U njemu je izvještaj koji je sastavio Ivaška Rževski i poslao
"gospodaru arhimandritu Nikiti" o događaju koji se zbio u Belozerskom
kotaru. Evo kako ga je autor sovjetskog časopisa Znanije-sila
predstavio čitateljima 1970. godine:
"Pred nama je dostojan našeg povjerenja dokument, koji čudnim jezikom
pripovijeda o tajanstvenoj pojavi. Neobične riječi donekle zamagljuju
smisao. Suština ispričanog izgledala bi ovako:
- 15. kolovoza 1663. godine između 10 i 12 sati po mjesnom vremenu
začula se jaka buka i sa sjevera se na vedrom nebu pojavio divovski
objekt promjera najmanje četrdeset metara koji se, krećući se u južnome
smjeru, spustio i počeo kliziti iznad površine jezera Robozer. Iz
prednjeg dijela objekta izlazila su dva vatrena zraka, a sa strane je
izlazio sivi dim. Pošto je prošlo neku udaljenost iznad jezera, tijelo
je iščeznulo uz nerazjašnjene okolnosti. Ali ubrzo se opet pojavilo,
otprilike pola kilometra od mjesta gdje je nestalo. Drugo pojavljivanje
je također poslije nekog vremena završilo smanjenjem jačine
svijetljenja i nestankom. Nakon još nekog vremena isto užareno tijelo,
koje kao da je postalo veće, jače i strašnije, pojavilo se pola
kilometra zapadnije, a zatim se ugasilo i nestalo.
Čudno tijelo pojavljivalo se iznad jezera tijekom sat i pol. Jezero
nije veliko, otprilike dva kilometra je dugo i kilometar široko. Za
vrijeme te pojave tijela na jezeru seljaci su bili u čamcu i pokušali
su mu se približiti. Pokušaj je bio neuspješan jer je blizu tijela bilo
nepodnošljivo vruće. Svjetlost tijela bila je pak toliko jaka da se
vidjelo dno jezera na dubini od osam metara i ribe koje su pobjegle u
stranu od vatre. Tamo gdje je vatra u svom kretanju osmudila vodu na
površini se pojavila mrka skrama slična hrđi koju je poslije raznio
vjetar.
Kakva je to bila pojava? Moglo bi se pomisliti da je fatamorgana, ali
je tada neshvatljiva buka koja je pratila pojavu, žega koju su osjetili
ljudi u čamcu, ponašanje riba i pojava mrke skrame. Možda je to slučaj
masovne halucinacije? Ali pojavu su promatrale dvije skupine ljudi
udaljene nekoliko stotina metara. Iskazi očevidaca iz tih grupa su
suglasni i dopunjavaju jedan drugoga nizom pojedinosti u potpunom
skladu s položajem promatrača. S porte su vidjeli pojavu u cjelini, bez
detalja. Promatrači u čamcu registrirali su detalje koji nisu bili
pristupačni onima koji su stajali u porti.
U istom dokumentu navedene su i druge pojedinosti, poput podatka da se
tijelo kretalo brzinom od 5 do 7 km/h.
NLO iznad Kremlja
Moskovske dnevne novine Komsomolskaja Pravda 2006. objavile su dokument
o NLO-u opaženom iznad Kremlja 1808. Dokument je u osobnom arhivu
moskovskoga senatora Petera Poludenskog (koji je radio za carsku Tajnu
službu i umro sredinom 19. stoljeća) pronašao Aleksander Afanasijev,
stručnjak odjela za rukopise Ruskog državnog povijesnog muzeja. Evo tog
opisa:
"1. rujna 1808. u 8 sati i 7 minuta navečer na nebu, vedrom i posutom
zvijezdama, pojavio se fenomen, po svojoj ljepoti i oštrini, kao i
sjaju i enormnoj veličini, neusporediv s bilo čim dotad viđenim. Kad
smo ga primijetili, privučeni glasnim praskom, uspinjao se u luku preko
obzora od 55 stupnjeva do gotovo 90 stupnjeva. Nakon što je prešao tu
udaljenost u trenutku, zaustavio se među oblacima otprilike iznad
Kremlja i izgledao je kao dug, ravan tanjur oko devet aršina (6,35
metara) dug i pola aršina (0,35 m) debeo.
Zatim je na njegovu prednjem rubu, okrenutom prema jugozapadu,
bljesnula ovalna vatra, neka dva aršina (1,4 m) duga i aršin i pol
(1,05 m) široka, s plamenom koji se jedino može usporediti sa sjajem
zapaljena fosfora. Lebdeći u krugu bez otvorena plamena ili iskri, ipak
je obasjavao sve oko sebe poput danjega svjetla; zatim se plamen
ugasio, svjetlost nestala, ali svijetli tanjur ostao je i počeo se
prilično ravnomjerno uspinjati okomito prema gore, dosegnuo je zvijezde
i mogao se vidjeti još oko dvije minute, a tada je bez nestajanja
postao nevidljiv zbog svoje izvanredne visine."
Opisani objekt doista podsjeća na moderne opise NLO-a koji se naglo
zaustavljaju i isijavanju svjetlost. Afanasijev je potpuno odbacio
mogućnost da je rukopis lažan jer je "napisan na autentičnom papiru,
proizvedenom 1805. Pravopis i stil očito pripadaju početku 19.
stoljeća, a autor je morao biti obrazovana osoba, vjerojatno profesor
Moskovskog državnog sveučilišta, budući da se sveučilište nalazi upravo
preko puta Kremlju."
Istraživač se obratio astronomima u nadi da će otkriti čemu je autor
rukopisa zapravo bio svjedok, a oni su mu pomogli i identificirati
autora. Andrej Čebotarijov, 24-godišnji profesor kemije s Moskovskog
sveučilišta, bio je taj koji je na sastanku Moskovskoga prirodoslovnog
društva 1808. izvijestio o neobičnom "meteoru".
POGLED S RUBA ZNANOSTI
