RIZIK OD BESKUĆNIŠTA

Novu stambenu krizu prouzročuje nesređeno tržište dugoročnog najma i dnevni turistički najam

Foto: Robert Anic/PIXSELL
1/3
03.02.2020.
u 13:40

Uključite se, spasimo beskućnike, ali i sve ostale koji su u riziku od beskućništva! priuštivo stanovanje gorući je problem. Pisat ćemo o njemu i dalje, svaki tjedan, pozivati na javnu raspravu i traženje rješenja. Računamo na sve sudionike koji mogu pridonijeti – nadležna ministarstva, stručnjake za stambenu i socijalnu politiku te stanogradnju, financijske institucije, nevladine organizacije...

Najveći obol ponovnom bumu cijena nekretnina u Hrvatskoj donio je „fenomen“ dnevnog najma na krilima platformi poput Bookinga i Airbnbja u kombinaciji s divljim tržištem dugoročnog najma. Cijene „kvadrata“, i za prodaju, i za najam, akcelerirale su u nekoliko godina uzrokujući pravu stambenu krizu. Građanska inicijativa Pravo na grad pokrenula je akciju „Housing for All“ (Stanovanje za sve), s ciljem da u godinu dana prikupe milijun glasova koliko je minimalno da Europska komisija pokrene zakonodavne izmjene kojima bi se popravilo stanje na tržištu najma.

Poticati socijalne programe

– Postoje i „državni pragovi“, minimalne granice za svaku od sedam država u kojoj se skupljaju potpisi; za Hrvatsku je to 8620 glasova koliko moramo imati do kraja ožujka – pojasnila je Iva Marčetić iz inicijative Pravo na grad, koja je održala i niz javnih okupljanja i okruglih stolova na tu temu. Kampanja je, kaže, iznimno dobro primljena, ali ljudi su prilično nepovjerljivi prema potpisivanju na internetu (na-web stranici housingforall.eu) pa im još nedostaje glasova do kvote.

– Internetske su peticije zapravo najsigurnije jer se podaci uništavaju čim su verificirani – pojašnjava mlada arhitektica i aktivistica te precizira i što se želi postići izmjenom zakonodavstva EU; inicijatori žele potaknuti države na veća izdvajanja za socijalne stambene programe izmjenom masstrichtskih pravila, tako da izdaci članica EU za javnu stambenu politiku više ne ulaze u obračun javnog deficita. – Tako države više ne bi imale opravdanje za neulaganje u priuštivo stanovanje. Jedan od zahtjeva je i zakonska regulacija digitalnih platformi koje se bave kratkoročnim najmom. Izjednačili bi porez na kratkoročni i dugoročni najam, ali i primjenjivali drukčije parametre regionalno i lokalno, prepoznavajući potrebe lokalnog stanovništva koje često živi od turizma. No, nije isto je li to nekome nadopuna kućnog budžeta ili biznis. O valorizaciji treba li im taj tip prihoda odlučivala bi lokalna samouprava. Direktiva bi zapravo trebala dati mogućnost državama EU da same kreiraju porezne politike – ističe.

Upozorava da je od 2007. do 2019. cijena rente u Hrvatskoj, prema podacima Eurostata, skočila 40 posto. Priuštivih stanova za najam, čija cijena ne bi smjela prelaziti 30 posto prosječne plaće, u Zagrebu je prije tri godine bilo ukupno između 60 i 70, a danas, iako je prosječna plaća u međuvremenu porasla za gotovo 1000 kuna, ima ih – 40! I uglavnom su u rubnim dijelovima grada i maleni. A svaki iznos koji bi premašio taj udio svrstava najmoprimce u rizik od siromaštva.– Usto, kod iznajmljivanja je prisutan svaki aspekt diskriminacije: djece, kućnih ljubimaca, rasni, LGTB... nema institucije u Hrvatskoj koja promiče sigurno stanovanje. Nedavno nam se javio čovjek sa ženom i dvoje djece čiji stanodavac traži iseljenje u roku od 15 dana, što se protivi svim zakonima! – priča I. Marčetić.

Raste beskućništvo mladih

Podsjeća da je zakonski rok tri mjeseca ako nisu grubo prekršeni uvjeti ugovora; nisu plaćene više od dvije najamnine ili je oštećena imovina. Opisuje i druge apsurdne stavke u ugovorima u kojima traže da se ne smije primiti gosta na noćenje ili za svako noćenje povećavaju cijenu najma za jedan posto što je, osim grubog zadiranja u privatnost, također protuzakonito – do 30 dana podstanar ima pravo primiti koga god želi u stan, a tek nakon 30 dana mora ga prijaviti. – Zakon je i vrlo neprecizan kad su posrijedi kazne za najmodavce, a jedino što se može napraviti je traženje ostanka u stanu po osnovi ometanja posjeda u hitnom postupku.

Ali, tko želi ostati u takvom odnosu s najmodavcem?!

Država, kaže, ima jako puno politika koje se tiču uskih skupina, kreditno sposobnih i zapravo pomaže financijskim institucijama plasirati kredite – u takve je subvencije ulupala 350 milijuna kuna kojima je mogla sagraditi socijalne stanove. Promiče ideju da je samo kupnja sigurna.

Probleme ne adresira na najnesigurnije – mlade koji su često u prekarnim i nestabilnim radnim odnosima, nisu kreditno sposobni, ne zasnivaju obitelji ili se iseljavaju. I u mnogim drugim europskim državama slična je situacija pa raste beskućništvo, posebno kod mladih. Mnogi mjesece provedu na kaučima kod prijatelja, a zapravo su beskućnici, nemaju doma. U Hrvatskoj 60 posto mladih od 18. do 39. godine živi s roditeljima jer si ne mogu priuštiti stan.

U udomiteljskoj je obitelji završio sa samo četiri godine, a s 21 u – Prihvatilištu za beskućnike u Kosnici. Domagoj je jedan od najmlađih korisnika te ustanove Crvenog križa, a bez doma je posljednjih pola godine.

– Proveo sam više od 16 godina u istoj udomiteljskoj obitelji, ali svakodnevne svađe i problemi samo su se nizali. Nisam to više mogao izdržati, ali jednostavno nisam imao kamo otići. U konačnici sam odlučio da je prihvatilište bolja opcija od života tamo – govori mladić koji je u zagrebačko prihvatilište došao iz Svetog Ivana Žabna, mjesta u Koprivničko-križevačkoj županiji.

To je, kaže, malo mjesto u kojem pomoć ne možeš dobiti. Uvjeti u Zagrebu nisu idealni, ali organizirana je podrška za osobe bez doma, za razliku od manjih mjesta u Hrvatskoj.

– Prošlog sam srpnja počeo dolaziti u Zagreb da bih se raspitao mogu li se igdje smjestiti, no kada nisam našao drugo rješenje, u rujnu sam došao u Kosnicu. Nije mi ovdje loše, ali naravno da bih želio što prije otići i osamostaliti se – govori mljekarski tehničar po struci. Planira se što prije zaposliti jer trenutačno nema ni kune primanja te potpuno ovisi o Kosnici i kad je riječ o odjeći, hrani i ostalim potrepštinama.

– Ne biram posao, radio bih bilo što… Ali do sada jednostavno nisam uspio početi raditi zbog teške situacije kod kuće pa potom odlaska u Kosnicu. Sve me to jako pogodilo i tek sada dolazim k sebi – kaže Domagoj koji je nakon niza neuspješnih odlazaka u socijalnu službu shvatio da je prepušten sam sebi.

Socijalna radnica u prihvatilištu za beskućnike Vanja Tolić Ramljak objašnjava, naime, kako su promjenom zakona od prije nekoliko godina njihovi korisnici ostali bez prava na zajamčenu minimalnu naknadu za život. Imaju pravo na nju dokle god su vani, dok prebivaju u improviziranim smještajima koji ne ispunjavaju ni osnovne uvjete za život, ali kada potraže pomoć u Kosnici, ostaju i bez tih nekoliko stotina kuna.

– U većini ustanova korisnici dobivaju barem džeparac od sto kuna, to bi njima puno značilo. Zamislite kako je ići prijaviti se za posao bez kune u džepu… Ali naši korisnici na to nemaju pravo – kaže Tolić Ramljak te dodaje kako to posebno teško pada mladima koji se pokušavaju osamostaliti. U Kosnici je, naime, 10-ak korisnika mlađih od 35 godina, od ukupno njih stotinjak.

– Sada je situacija još dobra, prije nekoliko je godina bila baš neka kriza kada nam je odjednom došlo jako puno mladih koji nemaju izlaza – kaže socijalna radnica, jedna od njih tri koliko ih u Kosnici pomaže korisnicima. Osim organiziranja osnovnih aktivnosti, trude se održavati i računalne radionice, posebice za mlade, kako bi se mogli lakše prijaviti za posao.

– Naravno da je malo čudno što sam među najmlađima ovdje, ima još samo jedna djevojka mojih godina i nekoliko ljudi koji su malo stariji od nas, ali smo u manjini. Definitivno nema puno ljudi naših godina kojima se dogodilo ovo što i nama. No u konačnici sam zadovoljan ovdje i ne žalim se jer imam sve što mi je potrebno kako bih stao na noge i osamostalio se. Nadam se da ću uspjeti u tome – zaključuje Domagoj te dodaje da mu baš to što je mlad daje nadu da je još cijeli život pred njime i može početi ispočetka.

Komentara 2

NZ
NAĐI-zaZAGREBbezkumova
14:43 03.02.2020.

Od kud sad ovo? Pa zar ne čitamo ovih dana kako je neimenovana nezaposlena kućanica odvajajući od usta i ustrajno štedeći kupila kćerki jeftiniji stančić od 60 kvadrata u centru Zagreba bez kredita, nakon što se razvela da kupi državni stan za 35 000 kuna pa ga preproda za 1 110 000 kuna?

BE
Bela
15:02 03.02.2020.

"Cijena RENTE u Hrvatskoj" Koliko ja znam, u hrvatskom jeziku je "renta" nešto drugo - prihod od iznajmljivanja nekretnine, na primjer. Ovdje se očito radi o najmu, ali novinari pišu tek toliko da popune prostor. Osim toga: "izjednačavanje poreza na kratkoročni i dugoročni najam"? Koliko ja znam, u Hrvatskoj nema razlike. Opet samo da se popuni prostor.... U bivšoj državi, gdje su nas strašno zlostavljali, ljudi su DOBIVALI stanove... sjećate se?

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije