Okupljanjem bivših logoraša i polaganjem vijenaca u Nemetinu, na mjestu gdje je 14. kolovoza 1992. godine bila izvršena ratnih zatočenika, danas je obilježena 29. obljetnica najveće razmjene ratnih zatočenika.
Toga dana iz srpskih koncentracijskih logora razmijenjeno je 714 hrvatskih branitelja, žena i civila koji su i po devet mjeseci bili zatočeni. Od tada mnogi od njih 14. kolovoz slave kao svoj drugi rođendan. Jedan od njih je i Tomislav Josić koji je toga 14. kolovoza 1992. godine, poslije devet mjeseci zatočeništva, pušten na slobodu.
- Zarobljen sam 20. studenoga kod Borovo commerca gdje smo imali organiziranu predaju. Odande su nas prvo prevezli u Stajićevo, pa u Sremsku Mitrovicu da bih krajem lipnja bio prebačen u zatvor u Beogradu. Bili su to mjeseci kada sam nebrojeno puta mislio kako neću izaći na slobodu, kaže Josić započinjući svoju priču.
Vraćajući se gotovo 30 godina unazad kaže kako su daleko najgori uvjeti bili u Stajićevu gdje su bili zatočeni na poljoprivrednom dobru. Spavali su na betonu, bez pokrivača i tu tijekom zimskih mjeseci. Tih prvih dana i batinanja su bila najgora. Tako je bilo sve dok iz poslije nekoliko tjedana nisu popisali djelatnici Međunarodnog crvenoga križa.
- Neki od zatočenih nisu niti preživjeli ta iživljavanja. Bilo je toga, ali manje, i u Sremskoj Mitrovici. Čuvali su nas rezervisti koji su dozvolili svima koji žele da dođu i iživljavaju se na nama. Za zatvor u Beogradu mogu reći kako je imao najbolje uvjete, odnosno nitko nas nije tukao, a i hrana je bila u redu, kaže Josić.
Na taj način prolazili su dani, tjedni i mjeseci sve dok toga 14. kolovoza konačno nisu bili razmijenjeni. Josić kaže kako su mnogi od njih mislili da su zaboravljeni i ostavljeni od svih te da nikada niti neće izaći na slobodu. Tako je i dočekao početak suđenja u Beogradu gdje ga je se teretilo za ratne zločine.
- To je dio moga života koji bih najradije volio da zaboravim ali nažalost ne uspijevam, iskreno kaže Josić.
Dodaje i kako nije među bivšim logorašima koji su tužili Srbiju radi boravka po logorima koji su se nalazili u raznim dijelovima Srbije. Osnovni razlog tome je što ne vjeruje ni hrvatskom niti srbijanskom pravosuđu kao i radi toga što misli da od toga na kraju neće biti ništa.
Poslije 29. godina od izlaska iz logora kaže kako od Srbiji nikada nije niti očekivao da će priznati postojanje logora i svega što se događalo u njima. Međutim, očekivao je puno više od Hrvatske.
- Nama bivšim logorašima priznato je u startu po 20 posto invalidnosti. Tko je imao pripadnost mogao je zatražiti mirovinu. I to je to. Hrvatska je mogla, radi svoje pozicije i članstva u EU, puno toga uvjetovati Srbiji ali nije. Stoga ne možemo biti zadovoljni s time koliko je Hrvatska učinila za nas jer u biti nije gotovo ništa učinila. I mi smo dokaz kako se mali ljudi i njihove žrtve jako brzo zaboravljaju. Bivših logoraša, kao i branitelja, sve je manje i sve što se događalo polako se zaboravlja. Problem nam predstavlja i preveliki broj udruga što ide u korist politici jer na taj način nema našega zajedništva i izostaje snaga da se nešto mijenja, zaključio je Josić.
VIDEO Plenković i general Miljevac dali izjave za medije
Silom odvedeni iz vlastite zemlje i držani devet mjeseci (protiv svoje volje) na teritoriju Srbije...baš bih voljel čit "stručno" objašnjenje ?