Gospodine predsjedniče, kao i svi veliki ljudi, za života nećete dočekati pravilno tumačenje vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja, ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom, u pismu dr. Franji Tuđmanu napisao je jedan od najvećih američkih i svjetskih diplomata Henry Kissinger.
Daleko smo od toga da su glave u Hrvatskoj hladne, ali s obzirom na simboličan nacionalni značaj imenovanja zračne luke u glavnom gradu države te da za ime po Franji Tuđmanu postoji politički i društveni konsenzus, obistinjuju se riječi koje je slavni američki političar uputio prvom hrvatskom predsjedniku.
Mesićev animozitet
Tako je zaokružena priča započeta 17. lipnja 1989. godine u barakama nogometnog kluba Borac na zagrebačkom Jarunu. Tim je činom, imajući pri tomu na umu dramatičan okret Zorana Milanovića i SDP-a u pristupu liku i djelu dr. Tuđmana za protekle predizborne kampanje, stavljena točka na proces detuđmanizacije započet morbidnim vicem koji je na početku svoga predsjedničkog mandata Stjepan Mesić ispričao novinarima francuskog Le Mondea, dok je kasnije i hrvatskim novinarima u sklopu istog političkog projekta o Tuđmanovu mandatu govorio: “Svaki vozač tramvaja mogao je biti na čelu države.” Kao najupečatljiviji potez Mesićeve “detuđmanizacije”, novinar Marinko Čulić u Peščaniku je prije dvije godine iz osobnog iskustva pisao da je to bila objava stenograma iz Tuđmanova ureda koji su sadržavali njegove najpovjerljivije razgovore sa suradnicima.
“Osobno sam sudjelovao u preuzimanju jednog dijela tih stenograma koji su zatim objavljivani u Feralu...”, piše Čulić ograđujući se kako nije bila riječ o “veleizdajničkoj” objavi tajni, premda svjedoči da je Mesić gajio neskriven animozitet prema Tuđmanu i pokazivao “neskriveno, pa i prštavo zadovoljstvo što iz Tuđmanove ‘vešarnice’ izbacuje pred javnost gomile prljavog rublja svog prethodnika. Ali svaki put bi pažljivo birao što može u tisak i moglo je samo ono što nije imalo, a u pravilu nije, oznaku tajne”. Mesićeve ambicije bile su “razgolititi Tuđmanovu vlast kao zločinačku prema drugim narodima i pljačkašku prema vlastitom, kako bi se potamnila karizma koja je nadživjela njegovu smrt”, napisao je Čulić analizirajući dalje najvažniji transkript poznat i u svjetskim pravnim analima kao Brijunski transkript. Tužiteljstvo je izvlačilo iz konteksta i jednostrano tumačilo Tuđmanove ostrašćene, ponekad i neumjesne izjave sa zatvorenih sastanaka i pretjerivanja u javnim istupima kako bi iskonstruiralo njegovu zločinačku politiku, ali djela, poput amnestije pobunjenika koji nisu okrvavili ruke ili pružanje ruke pomirenja Srbima usred Vukovara, obranila su Tuđmana kao “oca nacije” i ratnog pobjednika i u očima neovisnih sudaca na čelu s Theodorom Meronom.
Povijesna ličnost
Je li presuda suda u Haagu, američki predizborni PR, potreba za isticanjem vlastitog domoljublja, obrana Titova komunizma od lustracije ili sve pomalo ponukalo koaliciju Hrvatska raste na tuđmanizaciju, manje je važno. Važnije je to što je Tuđman, uz sve svoje mane i pogreške, od svih nepovratno priznat kao utemeljitelj suvremene Hrvatske i jedna od najvažnijih ličnosti za našu povijest.
>>Vlada odlučila: Nova zračna luka u Zagrebu nosit će ime Franje Tuđmana
>>Franjo Tuđman "vraćen" na Pantovčak!
dr.Franjo Tuđman zasigurno je vodeća osoba u Hrvatskoj povijesti od stoljeća sedmoga i nikakavi Stevica Mesić , Ivo Josipović i njihovi apolgeti to nikada neće moći promjeniti.prije bi morali promjeniti Hrvatski narod.