Aleš Čar poznati je slovenski pisac čiji je intrigantni roman “O podnošljivosti” upravo objavio zagrebački VBZ u prijevodu Jagne Pogačnik. Riječ je o iznimno složenom djelu koje pred čitatelja stavlja nekoliko ozbiljnih prepreka. U tom trpko-osvježavajućem obiteljskom romanu koji otvoreno secira ustroj slovenske provincije kroz cijelo burno 20. stoljeće nema osobnih imena. Čak se kriju i imena slovenskih, ali, zanimljivo, ne i europskih ili svjetskih lokaliteta. Prostor kojekakvim nagađanjima tako je širom otvoren, kao i razmišljanja o Sloveniji kao prostoru svojevrsne međuljudske neslobode u kojem je sigurnije osjetljive teme ogrnuti u zaštitnički veo iskupljujuće mašte i neobvezne matematičke geografije. Čitatelj se u romanu “O podnošljivosti” mora koncentrirati na likove koje poput divovskog hrasta okuplja i motivira nepredvidivi i mangupski stari Otac te njegove fizičke kćeri, i to Prva, Druga, Treća i Četvrta, ali i nezanemariva Nulta, koju je stari Otac u osnovi dobio kao neželjenu ženinu ratnu popudbinu. Posebno je snažnim, gotovo divljačkim proznim zamasima isklesan lik Prve, kćeri koja ne vjeruje u nadu, ali ne bježi od ljubavi, pa makar je u pitanju i očeva sablažnjujuća ljubav. Kroz razgranatu radnju nas vodi pripovjedač, organizirani unuk starog Oca, a iznimno je zanimljiv lik njegova bratića Zadnjeg, ovisnika o drogi, ali i o avanturama koji u romanu funkcionira kao alter ego sadističkog Starog oca i njegova još lošija i opasnija verzija.
Zadnji je jedno raskalašeno i krajnje nesretno stvorenje koje se cijeli život bavi traženjem identiteta i kao da svojom sudbinom plaća najteži danak fatalističkoj obiteljskoj nesreći koja je izazvana tko zna koliko starim i tko zna kako teškim kletvama i grijesima.
U ovoj slovenskoj poprilično krvavoj i devijantnoj, ali ipak konciznoj i kontroliranoj sagi u kojoj najmračniji trenuci nikako nisu vezani samo za ratna zbivanja jako je teško reći tko je kome otac, tko majka, tko sestra, a tko brat. Incest je tu redovita, a po svojoj definiciji i zapravo krajnje nedefinirana i teško dokaziva pojava. Incest je kod beskompromisnog Čara i slutnja iznenadne ljetne oluje, ali i ljekoviti način za dokazivanje naknadne pameti.
Stare ljudske mržnje i nesnošljivosti u romanu “O podnošljivosti” pucaju od strasti i snage. Pri tome je povijesna dimenzija romana stavljena u sasvim drugi plan. Okupacije raznoraznih predznaka, neodoljivi i unosni šverc, gusta rudarska prašina, zatupljujuća ratna i poslijeratna neimaština, opskurna psihijatrijska klinika u malom slovenskom brdskom graničnom gradiću, partijska provjetravanja, vojne glazbe u kojima stari Otac suvereno svira kontrabas odjeven u tko zna kakve sve ne uniforme i to na nekoliko kontinenata..., tu su samo kao usputna scenografija i kostimografija dubokih ljudskih drama koje Čar nudi čitatelju na svakom koraku. Pravi lomovi se kod Čara događaju daleko i nekako po strani od drastičnih povijesnih zbivanja. Čar u liku starog Oca koji u osnovi nije nikakva povijesna osobnost, zapravo nalazi literarnog junaka čije muke i iskušenja daleko nadmašuje vrijeme u kojem živi. On je pravi žderač povijesti, osoba koja ne živi po ljudskim, nego po vlastitim pravilima koje stvara od prilike do prilike i od čovjeka do čovjeka, a mogli bismo reći i od kćeri do kćeri. U toj opasnoj baruštini nema dosljednosti, ali ima puno erotske opsesivnosti i agresivnog samodokazivanja u kojima lijepa književnost kao da pada u neki treći plan.
>> Ne propustite veliku proljetnu rasprodaju knjiga!
