Teškim staračkim korakom, s jedne strane se oslanjajući na štap, a s druge strane na rođakinju, Rezika Leben prošla je pedesetak metara od svoje kuće do obnovljena križa na Zabočkim Bregima gornjim. Rođena je 1921. godine i, kako kaže zabočki župnik vlč. Marijan Culjak, s velikom je radošću i zanimanjem pratila svakodnevno obavljanje radova na uređenju okoliša i samoga raspela, pokraj kojega je svakodnevno prolazila u svojih devet desetljeća. Ne čuje, ali osmijeh na licu i iskre u oku pokazuju zadovoljstvo što to više nije neuredni, travom i grmljem zarastao humak, odmah iznad starta zabočke motokros staze. Rado nam je pozirala podno raspela prije početka svečanosti blagoslova obnovljena križa.
– Uz mnoge putove i raskrižja čovjek je postavio križ. Križ od drveta, betona, željeza, kamena. Svi oni nose jasnu poruku. Put govori da nismo stvoreni nepokretni, vezani samo uz jedno mjesto ili prostor. U naravi je čovjeka da se kreće, putuje, promatra, upoznaje. Nailazi na raskrižje puteva. Treba odabrati kuda dalje, na koju stranu, kojim putem – rekao je zabočki župnik.
– Ovo raspelo postoji više od dvije stotine godina, o čemu svjedoči i kuglasti grab koji raste uz raspelo, pa iako živimo u vremenu stalnog opadanja ekonomske moći koje je popraćeno nezaposlenošću i sveukupnim siromašenjem, odlučili smo se za realizaciju ovog objekta – rekao je u pozdravnoj riječi uime stanovnika Mirko Repovečki. Rezika sada sa svoga prozora može lijepo vidjeti uređen križ, sjajno raspelo, koje je i za nju most koji spaja zemlju i nebo. (nca/VLM)
