Panleukopenija je akutna virusna zarazna bolest mačaka, u narodu poznata pod nazivom "mačićnjak", "mačja kuga". Iako su joj podložne mačke svih dobnih skupina, najčešće obolijevaju mačići još nerazvijenog imunološkog sustava te necijepljene mačke. Manifestira se proljevom, letargijom, povišenom tjelesnom temperaturom. Dijagnoza se postavlja temeljem kliničke slike te dodatnih laboratorijskih pretraga, a liječenje zahtijeva intenzivnu skrb s potpornom terapijom.
Uzročnik bolesti je virus mačje panleukopenije, iz porodice Parvoviridae. Srodan je enterovirusima, no osim probavnog sustava (epitelne stanice crijeva), "napada" imunološki sustav (koštana srž, limfatični organi) zbog čega su mačići izuzetno podložni oboljenju. Virus uzrokuje supresiju razvoja stanica koštane srži koje su od izuzetne važnosti imunološkom sustavu u borbi protiv infekcije. Bez toga, životinja je izložena širenju virusa.
Mačke mogu oboljeti na nekoliko načina. Transplacentarni prijenos odvija se tijekom graviditeta, a uzročnik se prenosi sa zaražene majke na mačiće. Cijepljena mačka neće zaraziti mačiće. Oboljenje u ranoj fazi graviditeta uzrokuje pobačaje, a infekcija u kasnoj fazi graviditeta dovodi do neuroloških oštećenja kod mačića. Razvija se cerebelarna hipoplazija. Mačići se rađaju živi, no imaju smetnje u ravnoteži i koordinaciji. Srećom, ovo stanje se ne smatra bolnim. Uz manje prilagodbe te pomoć pri hranjenju i uzimanju vode mogu živjeti dugo i sretno, a vlasnike zabavljati svojom "nespretnošću". Oboljela mačka uzročnika izlučuje relativno kratko, 1-2 dana, putem stolice, mokraće, sline, sekreta iz nosa i povraćenog sadržaja. Time predstavlja izvor infekcije za ostale mačke u svojoj okolini, direktnim kontaktom prenosi uzročnika. Iako je period izlučivanja kratak, virus se u okolišu može zadržati godinama, a otporan je na temperaturne promjene i većinu standardnih dezinfekcijskih sredstava, primjerice onih na bazi alkohola. Potrebno je potražiti sredstva na bazi klora, nakon mehaničkog čišćenja. Stoga su najčešći izvori zaraze zdjelice, deke, igračke, posude za pijesak, deke, zajednički prostori... Može se zadržati na obući, odjeći, rukama vlasnika. Pranje ruku sapunom i presvlačenje znatno smanjuje prijenos bolesti na druge mačke.
Vlasnik će prvo primijetiti da je inače zaigrani mačić jako miran i većinu dana spava. Može razviti proljev, ponekad s primjesama krvi, odbijati hranu i povraćati. Na dodir će biti jako vruć, što upućuje na povišenu tjelesnu temperaturu. Veterinar na temelju kliničkog pregleda i krvne slike (nizak broj krvnih stanica) može postaviti sumnju na bolest. Dokaz uzročnika u stolici može biti učinkovit, uz oprez ako je mačić cijepljen unutar 5-12 dana.
Za virusne infekcije ne postoji specifična terapija, kao što su to antibiotici za bakterijske infekcije. Liječenje zahtijeva intenzivnu skrb: nadoknadu tekućine, elektrolita te terapiju prilagođenu simptomima koje maca razvije. Nerijetko se upotrebljavaju i antibiotici jer je maca podložna razvoju sekundarne bakterijske infekcije zbog oslabljenog imunološkog sustava. Srećom, mace koje prime agresivnu terapiju odmah na početku bolesti imaju povoljnu prognozu za preživljavanje. Nakon oporavka ostaju bez posljedica za zdravlje. Ako u prvih 24 do 48 sati ne reagiraju na terapiju, ili im tjelesna temperatura pada ispod fiziološke, prognoza je nepovoljna. Bez liječenja smrtnost je gotovo stopostotna.
Prevencija bolesti vrlo je učinkovita cijepljenjem. Provodi se u dobi 7-8 tjedana te se ponavlja u intervalima svakih 2-4 tjedna do 16. tjedna starosti. Protutijela koja mačići primaju od majke putem placente i kolostrumom traju, ovisno o bolesti, do 12. tjedna starosti i zato je potrebno višekratno cijepljenje. U protivnom će cjepivo reagirati s majčinim protutijelima i mačić neće stvoriti vlastitu obranu (protutijela). Cijepljene mačke vrlo rijetko obolijevaju te ne prenose virus na mačiće tijekom graviditeta.
Kako bi se spriječio prijenos bolesti, važno je osigurati karantenu 7-14 dana prilikom uvođenja nove životinje u kućanstvo. Karantena i izolacija bolesnih ili sumnjivih životinja važan su faktor za sprečavanje prijenosa svih zaraznih bolesti, ne samo panleukopenije. Odvajanje bolesnih životinja i dezinfekcija prostora, zajedničkih stvari i osobna higijena smanjit će mogućnost širenja zaraze. Pravodobno liječenje i odlazak veterinaru omogućit će vašem mačiću najbolje šanse za preboljenje.
Rijec cjepivo mi je postala toliko odvratna, pa makar se i u vezi zivotinja spominjala.