Vozi se sam automobilom do ureda, i tako već više od pola stoljeća. Usput staje u McDonald’s i naručuje doručak. – Dok se ujutro brijem, kažem ženi da pripremi kovanice, 2,61, 2,95 ili 3,17 dolara. Ona mi stavi novac čašicu i to mi određuje koji ću doručak taj dan uzeti – kaže Warren Buffett. To jutro u čašici je bilo 2,95 dolara, što mu je odgovaralo. – Za 3,17 mogu dobiti slaninu, jaje i keks od sira. Ali tržište je u padu, pa ću uzeti nešto za 2,95 – kaže dok mu prodavač u “drive in” McDonald’su naplaćuje jelo.
To je Buffett, trenutačno treći najbogatiji čovjek u svijetu, kojeg nazivaju Čarobnjakom iz Omahe, Prorokom iz Omahe... Iako si može priuštiti vilu u bilo kojem dijelu svijeta, 88-godišnji milijarder živi u istoj kući u rodnom gradu koju je za nešto više od 30.000 dolara kupio 1958. godine. I ured je onaj isti u koji se uselio 1962. S istom dekoracijom na zidovima. Čim je kupio prvi poslovni prostor, otišao je u knjižnicu i kupio kopije naslovnice New York Timesa izašlih u dane kad su SAD treske financijske krize, dane ekstremnih panika, poput one iz 1907., i objesio ih na zid u hodniku u kojem i danas vise, kao podsjetnik da se svašta može dogoditi.
– To je poučna umjetnost – kaže u dokumentarcu “Becoming Warren Buffet” redatelja Petera Kunhardta. U uredu nema računalo, pa ni običan kalkulator. Warren Buffett rođen je 1930. godine u Omahi u Nebraski. Otac Howard je bio biznismen i političar, republikanac, koji je s nešto ušteđevine osnovao tvrtku i prodavao dionice.
Warren je sa sestrom nedjeljama znao odlaziti u očev ured, gdje bi se igrali kalkulatorima, a on bi usput čitao i poslovne knjige. Sestri je jednom za vrijeme igre rekao: “Bit ću milijunaš do 30.” Otac, od kojeg je naučio da su svi životi jednako vrijedni, kandidirao se za Kongres kad je Warrenu bilo 12 godina, i pobijedio. Kampanju je vodila njegova supruga Leila, koja je bila sjajna u matematici. Warren je od nje naslijedio ljubav prema brojkama i – kompetitivnost.
– Volim brojke. Počelo je prije nego što pamtim. Bilo mi je lijepo igrati se brojevima. Bilo je zabavno kad bi došli prijatelji s kojima sam se kladio koja će pikula prva doći do otvora. Bio sam energično dijete i bio sam radoznao. Uvijek sam bio najmlađi u razredu jer sam preskočio razred. Oduvijek sam bio kompetitivan. Volio sam čitati više od ostalih. Mnogo sam čitao. Teta Edie dala mi je “Svjetski almanah”, i to je bilo sjajno. Još pamtim da je Omaha 1930. imala 214.000 stanovnika. Neke brojeve jednostavno upamtite.
Jako rano, kad sam imao sedam godina, uzeo sam u knjižnici “Tisuću načina da zaradite 1000 dolara”. Jedan od načina bile su vage na plaćanje. Izračunao sam koliko bi me stajao jedan takav stroj i kad će mi se isplatiti da mogu kupiti drugi. Izrađivao sam kamatne tablice da vidim koliko bi mi trebalo da imam vagu za sve ljude na svijetu. Svi bi se vagali deset puta na dan, a ja bih bio Rockefeller s vagama.
Kad sam bio mali, džeparac mi je bio pet centi na tjedan, ali sviđala mi se ideja da imam više od toga, pa sam se rano bacio u posao. Počeo sam prodavati Coca-Colu (u tu je kompaniju poslije i ulagao), i žvake od vrata do vrata. Prodavao sam i časopise. Od samog početka uživao sam u toj igri – ispričao je Buffett u dokumentarcu.
Školu baš nije volio i priznaje da je znao gnjaviti učitelje. Maturirao je sa 16 godina. Nije želio na fakultet, kupovao je dionice i bilo mu je dobro. Sve više vremena provodio je po knjižnicama i knjižarama, proučavajući knjige o financijama koje su rijetko koga zanimale, pogotovo ne njegove vršnjake.
Listao je stare novine kako bi shvatio poslovne cikluse i povijest Wall Streeta, kapitalizma, moderne korporacije. Zanimala ga je i politika, posebno njezin utjecaj na biznis. Gutao je biografije ljudi koji su ga inspirirali. Otac ga je ipak nagovorio na nastavak školovanja. Planirao se upisati na Harvard, no nakon desetminutnog intervjua predstavnici tog prestižnog sveučilišta rekli su mu da zaboravi na to.
To je, reći će kasnije, ispala najbolja stvar ikad. Listajući katalog s popisom profesora, naišao je na Bena Grahama, predavača na Columbiji. Poslao mu je pismo i ovaj ga je pozvao na sveučilište. Od Grahama, koji je promovirao “inteligentno ulaganje” jer je vjerovao u podrobnu analizu financijskih izvještaja tvrtki, naučio je puno u investiranju.
Dok su vršnjaci kupovali Playboy, on je nabavljao izvješća agencije Moody’s. Diplomirao je s 20 godina i počeo prodavati dionice. Ušao je ubrzo u prvo poslovno partnerstvo, a od 105.100 dolara početnog kapitala, on je uložio onih 100. No, njegova analitičnost i britki um donosili su odlične poslovne rezultate. Tražio je podcijenjene tvrtke i kupovao dionice. Posebno ga je zaintrigiralo ukamaćivanje.
– Einstein je navodno rekao da je ukamaćivanje osmo čudo svijeta. Vjerojatno ste u školi naučili priču kako je netko učinio nešto za kralja, kako je onda on pitao kako može uzvratiti pa mu je ta osoba rekla da stavi jedno zrno pšenice na prvo polje, dvostruko više zrnja na drugo i tako dalje. Kralj je pristao, no na kraju je morao prodati cijelo kraljevstvo.
Koncept je jednostavan, no tijekom vremena postiže sjajne stvari – ispričao je Buffet koji je bogatstvo zgrnuo zahvaljujući kompaniji Berkshire Hathaway, holdingu koji okuplja više tvrtki koje djeluju neovisno jedan od druge. Kad je Berkshire Hathaway zatvarao tvornice, Buffett je kupio dionice, a nakon pokušaja prijevare od uprave, zainatio se i stekao kontrolni paket dionica te potom smijenio upravu i postao direktor Berkshirea 1969. godine.
Berkshire, koji danas vrijedi više od 400 milijardi dolara, dogodio se, moglo bi se reći, slučajno. Bila je to jedna od rijetkih, možda i jedina, poslovna odluka donesenih pod utjecajem emocija. – Jedan od razloga njegova uspjeha je to što nemilosrdno ocjenjuje svoju prošlost.
Želi identificirati pogreške i izbjeći ih – rekao je njegov prijatelj i poslovni partner Charlie Munger, i dodao da Warren ne želi zarađivati tako što će varati ljude. Buffett nije imao dobro mišljenje o investitorima s Wall Streeta. Smatrao je da rade za svoje interese, a ne interese klijenata. Šarlatane nije volio.
Govoreći o privatnom životu, Buffett priznaje da je bio sramežljiv. I osebujan. Jednom je po djevojku koju je pozvao na piće navodno došao mrtvačkim kolima. Želeći usavršiti govorne vještine, upisao je tečaj. S djevojkama se baš nije snalazio. U životu je, kaže, imao dvije prekretnice, prva je bila kad se rodio, a druga kad je upoznao svoju Susie, kako je zvao Susan Thompson, prvu suprugu, kojoj je njegova sestra bila cimerica za vrijeme studija na Northwestern Universityju. Vjenčali su se 1952. i dobili troje djece.
– Govorio je da će biti najbogatiji čovjek na svijetu, a meni je to zvučalo kao da neki glazbenik kaže da će biti Mozart. Nisam se opterećivala time – rekla je Susan koja je supruga napustila nakon 25 godina braka. Bila je aktivna u borbi za građanska prava i znala mu je govoriti da bi dio bogatstva trebao podijeliti. On je pak je s druge strane, smatrao da svi imaju šansu uspjeti u životu, baš kao i on koji je počeo od nule.
Kad je spakirala kovčeg i otišla u San Francisco, teško je to podnio. Povukao se i postao još veći samotnjak nego što je bio. Zabrinuta, zamolila je prijatelje da ga povremeno obiđu i donesu mu nešto za jelo. Među prijateljima koji su mu dolazili skuhati juhu bila je i Astrid Menks koja će mu poslije, 2006., postati druga supruga, nakon dvadesetak godina neobične veze koju je Susan podržavala.
Warren je bio uz prvu suprugu kad je oboljela od raka i doživjela moždani udar (umrla je 2004.). Ona mu je bila i poticaj da postane filantrop i daruje velik dio svog bogatstva, što su neki nazvali najnesebičnijim činom u povijesti.
Postao je prijatelj sa supružnicima Billom i Melindom Gates te uplatio milijarde dolara u njihovu humanitarnu zakladu. – Ono što sam potrošio u životu je manje od jedan posto onoga što sam zaradio, a ostalih 99 posto ide drugima jer meni ne koristi – kazao je.
Danas i njegova djeca vode svoje zaklade. U dokumentarnom filmu Buffet ističe da on i Gates velik dio svog uspjeha mogu zahvaliti usredotočenosti.
– Usredotočenost je uvijek bio velik dio moje osobnosti. Ako me nešto zanima, želim čitati o tome, razgovarati o tome i upoznati ljude koji se time bave – rekao je. Poznata je i njegova strategija “opuška”, kupnja odbačenih dionica i izvlačenja posljednjeg dima iz njih.
Kao investitor, Buffett je nizao uspjehe, ulažući u ono što zna i razumije. Kupio je, uz ostalo, i dionice Applea, Heinza, Coca-Cole, brojnih medija... Izvukao se iz skandala s obveznicama u korporaciji Salomon Brothers, koja se našla na udaru američkog Ministarstva financija zbog sumnji u malverzacije.
Uspio je spasiti tvrtku s 8000 zaposlenih i sve ih je pozvao da poštuju zakone.
– Razumjet ću ako izgubite novac tvrtke, ali ako joj uništite ugled, bit ću okrutan – rekao im je. Iako je već s 31 godinom postao milijunaš, živi skromno i na novac ne gleda kao na sredstvo za zgrtanje nekretnina, voznog parka i umjetničkih slika. Njemu je zarađivanje igra. Bio je i savjetnik predsjednika Obame. Agnostik je i ne boji se smrti.
– Možda će biti zanimljivo, možda neće, vidjet ćemo – nasmijao se. Čita pet do šest sati na dan. Rado gostuje na predavanjima studentima.
– Važno je da tražite posao koji biste radili da ne trebate posao. I onda je život krasan – poručio je studentima. Poznat je i po savjetima poslovnim ljudima, ali i svim ostalima. Među najcitiranijima je: “Pravilo broj 1: nikad ne gubi novac. Pravilo broj 2: nikad ne zaboravi pravilo broj 1.”
– Ne morate biti stručnjak za sve – smatra – ali morate znati u čemu ste dobri i ne izlaziti izvan tog područja. Na jednom od predavanja upozorio je i na kreditne kartice te visoke kamatne stope.
– Uloži u sebe koliko god možeš. Sam si svoja najveća imovina – izjavio je u intervjuu na CNBC-u i zaključio: – Sve što uložiš u sebe vrati ti se deseterostruko, za razliku od drugih imovina i ulaganja, to ti nitko ne može uzeti.
Po jednoj od njegovih legendarnih izreka nazvana je i neautorizirana biografija autorice, financijske analitičarke Alice Schroeder, “Snježna gruda”. Buffett je, naime, jednom rekao: – Život je poput snježne grude. Važno je pronaći vlažan snijeg i zaista dugačko brdo.
>> Pogledajte i video uhvaćen nadzornom kamerom: Nesmotrenost ih je koštala bolova
Ovo je primjer za sve one na zavodu za zapošljavanje, one na socijali i ostale koji po cijeli dan samo plaču i žale se kako im je loše pa onda zazivaju državnu intervenciju kako bi se njima pomoglo... Ljudi, radite, trgnite se jer se morate dokazati da nešto vrijedite!