Gotovo sigurno na Nebu prekjučer se odigrala otprilike sljedeća scena. U nebeski ured kardinala Franje Kuharića, kucajući ulazi njegova dugogodišnja osobna tajnica s. Alix, držeći u rukama dopis sa zaglavljem Ureda predsjednice RH i govori: “Uzoriti, upravo je stigla obavijest da ste prvi dobili odlikovanje Velered predsjednika Franje Tuđmana s lentom i Danicom”. “Ja? A zakaj baš ja?”, odgovara joj skromno kardinal Kuharić sa svojim prepoznatljivim smiješkom i dodaje da je sigurno ispred njega na stotine pozvanijih.
Odlikovanja, nagrade i pohvale često govore više o onima koji ih podjeljuju, nego o onima kojima su namijenjena. Osobito kada dolaze posthumno, kao ovo s Pantovčaka koje stiglo u Nebo upravo u vrijeme predizborne utrke na Pantovčak, kada politički stratezi smišljaju kako se u predizborju dopasti Crkvi.
Ali ne znaju da upravo kardinal Kuharić nije volio dodvorice i snishodljivce, nije trpio kad mu se “upucavaju” i kad ga žele iskoristiti kao politički folklor i ukras nečijim političkim projektima. Upravo je na tim relacijama znalo zahladiti u njegovo i Tuđmanovo vrijeme na relaciji Kaptol-Pantovčak, jer nije podnosio da ga se tretira kao kulisu u nekim onodobnim političkim skazanjima.
Jednoj je zgodom, kada su odnosi njega i predsjednika Tuđmana bili izrazito loši, nakon jednog intervjua off the record razgovarao upravo o tome, žaleći se kako njegove intervencije ne mogu doprijeti do hrvatskog predsjednika. Na upit kako je to moguće kad ih se upravo nedavno vidjelo zajedno, odmahnuo je rukom i rekao: “Ma, kad me pozivaju samo na prigodne manifestacije, gdje ništa ne mogu reći”.
Stvarati danas sliku da su dr. Franjo Tuđman i kardinal Franjo Kuharić bili u idiličnim odnosima nije korektno, pa obrazloženje Ureda predsjednice kako su se “osobito međusobno cijenili i surađivali, poštujući autonomiju službi koje su im bile povjerene” retušira njihove odnose, koji su, primjerice, najlošiji bili tijekom hrvatsko-muslimanskog rata i političkog angažmana ondašnjeg političkog vrha u BiH.
Kardinal Kuharić više je puta javno i tajno apelirao na predsjednika Tuđmana po pitanju BiH, ali nije imao nikakva uspjeha. Također, kardinal Kuharić bio je ogorčen zbog očigledne privatizacijske pljačke, koja se odvijala s blagoslovom političkog vrha te stvaranje nove kaste nedodirljivih elita, kojima je stalo isključivo do vlastita probitka.
Poštivao je Tuđmana kao prvog predsjednika i nije mu odricao zasluge za stvaranje države, ali nije posve odobravao sve što čini. No, usprkos tome, udijelio mu je, kao vjerniku, sve potrebne sakramente prije smrti. S druge strane, kardinalu Kuhariću ovo nije prvo odlikovanje s Pantovčaka. Prvo mu je 20. listopada 1998. u Predsjedničkim dvorima uručio osobno predsjednik Tuđman, kada je odlikovao crkvene i državne dužnosnike u znak zahvale za organizaciju drugog posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj i proglašenja kardinala Stepinca blaženim.
“Uime svih prisutnih odlikovanih djelatnika, i u svoje ime iskreno Vam zahvaljujem za iskazanu pažnju. Ovo priznanje tumačim kao potvrdu velikih poruka koje su sadržane u govorima Sv. Oca i u samom činu beatifikacije!”, rekao je kardinal Kuharić primajući Velered kraljice Jelene s lentom i Danicom, stavljajući naglasak na sam događaj tj. onoga što je papa Ivan Pavao II. tom prigodom izgovorio u Hrvatskoj te na čin proglašenja Stepinca blaženim.
Budući da se nije libio otvoreno govoriti, rekao je tom prigodom kako se nada da opredjeljenje za “svijetli putokaz” papinih poruka u izgradnji zdravog društva zajedno s predsjednikom dijele i svi odgovorni za opće dobro.
“U to opće dobro uključena je sloboda, mir i sigurnost svake osobe, uključen je svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti, uključeno je dobro obitelji i cijele zajednice. U opće dobro je uključena socijalna pravda i zaštita slabih i nemoćnih. Opće se dobro postiže iskrenom i nesebičnom suradnjom svih ljudi dobre volje, zato su put u opće dobro sloga i iskreni dijalog različitih programa.
Cilj općeg dobra je napor nesebičnih i pravednih ljudi, a načela su izrečena u Božjoj pravdi”, poručio je tada kardinal Kuharić, a na nama je te njegove riječi izgovorene prije 21 godinu usporediti sa slikom društva u kojemu živimo i zapitati se jesu li Kuharićeve želje o općem dobru ostvarene nakon dva desetljeća. Generalno govoreći - nisu.
Hrvatska je duboko podijeljena, poharana i osiromašena zemlja, tj. opća suprotnost onome o čemu je kardinal Kuharić govorio. Zato se on zacijelo ovih dana, gledajući u dopis sa zaglavljem Ureda predsjednice RH, s Neba pita pravom pita: “A zakaj baš ja”?
Pok. kardinal Kuharić je moralna vertikala u hrvatskom narodu u najtezim trenucima stvaranja hrvatske suverenosti.