T rebamo li i mi u Hrvatskoj strahovati od ishoda talijanskog nedjeljnog referenduma? Za tri dana Talijani će “da” ili “ne” reći ustavnoj reformi koju je predložila vlada premijera Renzija, ali i samoj Renzijevoj vladi: ako reforma na referendumu ne prođe, premijer, a s njim i cijela vlada, podnijet će ostavku.
A sudeći po posljednjim rezultatima ispitivanja javnog mnijenja, lako bi se moglo desiti da Renzijeva reforma u nedjelju dobije “palac dolje”. U tom slučaju neće izbiti nova globalna financijska panika jer u Italiji ne bi smjelo biti nekih skrivenih “papira masovnog uništenja” američkog tipa ili proračunskih deficita grčke magnitude, ali će se pojaviti politička i ekonomska neizvjesnost koja će se sigurno odraziti i na Hrvatsku.
Naime, hrvatski ekonomski problemi gotovo su identični talijanskima. I inozemni analitičari i kreditori vide Hrvatsku u skupini s Italijom i Grčkom pa na Hrvatsku, uz njezine vlastite, preslikavaju i probleme u kojima grcaju te dvije države.
Premijer Matteo Renzi predložio je reformu koja bi u Italiji pojednostavnila i ubrzala proces donošenja zakona i odluka centralne vlade, uvjeren da bi to vladi olakšalo uklanjanje prepreka bržem ekonomskom rastu njegove zemlje.
A najveća su smetnja akumulirani nenaplativi krediti talijanskih banaka koji su zadnjega dana listopada iznosili 338 milijardi eura ili oko 18 posto svih plasmana. Veličina tih sasvim izglednih gubitaka banaka zadnjih se mjeseci smanjivala, ali jako sporo.
Za usporedbu, Španjolska je nenaplative kredite u 2015. smanjila na 6,26 posto, Francuska na četiri, a Njemačka na samo 2,34 posto. Brže rješavanje bankovne krize Italiji je trebao donijeti brži ekonomski oporavak.
No, dva su glavna razloga zašto se to nije dogodilo. Oko tri četvrtine nenaplativih kredita talijanske su banke dale malim i srednjim poduzećima koje je kriza vjerojatno zauvijek izbrisala s lica zemlje pa se od njih ne može očekivati da će ikada nastaviti otplaćivati svoje dugove.
Pritom je i opći ekonomski rast Italije zadnjih godina bio upola sporiji od ostatka eurozone. A posljednji rezultati ankete industrijskih menadžera nabave, izraženi kroz Markit PMI indeks, ponovno navješćuju usporavanje talijanske ekonomske aktivnosti, nalik onome u europskoj dužničkoj krizi prije tri godine.
Sve to uzeto zajedno – bankovni sustav u bankrotu, izostanak rasta ekonomije i opadanje narudžbi industriji – čini vrlo lošu kombinaciju. Nadoveže li se na nju nastavak paralize državnih institucija i pad aktualne reformske vlade Mattea Renzija, Italiji se zaista loše piše.
To se već vidi po snažnom skoku premija osiguranja za njezin javni dug treći najveći na svijetu. Marcello Minenna, glavni ekonomist talijanske Komisije za vrijednosne papire, za portal Social Europe napisao je nedavno kako se Italija “iz živog blata nenaplativih kredita jako teško može izvući, a da Europska središnja banka ne otkupi barem 500 milijardi eura njezinih nenaplativih kredita”. No, tako što kod Nijemaca nikada ne bi prošlo.
>> Pada šef talijanske vlade Renzi ako ne uspije referendum
