Blanka Premužić iz Zagreba radila je na poslovima kontrolora u
ugostiteljstvu “Lotrščak”. Na poslu je daleke 1988. pala niz stubište i
pri tom se teško ozlijedila, a do dandanas nije dobila odštetu.
Neplaćanju odštete pogodovao je i naš pravosudni sustav neredom i
nesposobnošću pojedinih sudaca, zbog čega je Blanki Premužić Ustavni
sud dosudio 7.800 kuna naknade.
- Zadobila sam prijelom lubanje, nagnječenje mozga i niz drugih teških
ozljeda s trajnim posljedicama, zbog čega sam završila u invalidskoj
mirovini - priča nam gospođa Premužić.
Trajna nesposobnost
- Unatoč dugotrajnom oporavku i primjerenoj medicinskoj skrbi
koju sam provodila i izvan Hrvatske, još i danas osjećam posljedice.
Zbog stalnih vrtoglavica ne mogu samostalno hodati, već se moram
oslanjati na tuđu pomoć, a ni kod kuće ne mogu ništa raditi. Sve do
1991. godine nadala sam da ću od firme dobiti nekakvu odštetu zbog
trajne nesposobnosti za rad, ali od toga nije bilo ništa.
A od obveznog osiguranja ponudili su mi odštetu koja bi danas vrijedila
500-tinjak kuna. Kako se nisam mogla nagoditi s firmom, tužila sam ih
Općinskom sudu u Zagrebu. Potkraj 1991. počinje maratonski proces na
Općinskom sudu u Zagrebu, zakazuju se ročišta, odvjetnici “Lotrščaka”
stalno traže nova medicinska i financijska vještačenja pa je do sredine
1998. godine održano 14 ročišta. Tada “Lotrščak” odlazi u stečaj, a
Općinski se sud proglašava stvarno nenadležnim za postupanje u ovom
postupku, te predmet ustupa Trgovačkom sudu.
- Tada počinje ping-pong o nadležnosti između Trgovačkog suda i
Općinskog suda, da bi konačno tek prošle godine predmet završio pred
Trgovačkim sudom.
15 godina iščekivanja
Zbog cijele te igre sudovanja, podigla sam ustavnu tužbu zbog
nerazumno dugog vođenja sudskog postupka, Ustavni sud ju je uvažio i
dodijelio mi 7.800 kuna naknade. Ali što je još važnije, Ustavni sud je
dao rok od šest mjeseci za završetak postupka. Nadam se da će se
konačno, nakon 15 godina neučinkovitog sudovanja, riješiti i taj moj
predmet - kaže gospođa Premužić.
A da predmet naše čitateljice nije kompliciran, govori i ocjena
Ustavnog suda: ne radi se o složenom predmetu, a dugim i neučinkovitim
parničenjem podnositeljici je povrijeđeno ustavno pravo da neovisni i
nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima ili obvezama.
Daju samo pod sjajem reflektora
Ukupna potraživanja Blanke Premužić nešto su viša od 120.000 kuna, što bi s kamatama danas bio i puno veći iznos. No, da biprekinula cijelu farsu oko suđenja, naša čitateljica željela se nagoditi sa stečajnim upraviteljem Lotrščaka odvjetnikom Damirom Mikićem, te je zatražila taj iznos jednokratno, bez kamata i daljnjih komplikacija. - Odgovorio mi je da mi nudi 50.000 kuna, što sam odbila i pod cijenu da nakon suđenja ne dobijem ni lipe - odlučna je gospođa Premužić. - Kada je kupio “Lotrščak”, Marinko Boban je dobio 30 lokala na atraktivnim lokacijama u gradu, a od tog je broja 25 lokala prodao ili ustupio. Zasigurno se tu vrtio ogroman novac, a za obveze prema meni nije želio dati ni kune. Shvatila bih da nisu imali novac, no sigurna sam da ga nisu željeli dati. Jer, Bobani rado daju samo kad su upaljeni reflektori.
Sudski ping-pong
Od 1991. do 1995. godine održano je 10 ročišta kojima je predsjedala sutkinja Općinskog suda Vesna Skerlev, nakon nje predmet je naslijedio sudac Marijan Vugić. Nakon stečaja Lotrščaka, slučaj je preuzeo Trgovački sud. Na zadnjem ročištu, 13. travnja, sudac Vugrinec najavio je objavu presude za 19. travnja.
Teško da će dobiti dosuđeni iznos
- Gospođi Pemužić nagodbu je ponudio bivši stečajni upravitelj koji mi je prenio cijeli slučaj - u telefonskom razgovoru nam je rekao stečajni upravitelj “Lotrščaka” odvjetnik Damir Mikić. - Prije su se ozljede isplaćivale kao troškovi stečajnog postupka, a po novom zakonu tretiraju se drukčije pa će, ako gospođa dobije spor, isplata odštete ići iz prvog višeg isplatnog reda, kao i svim radnicima. A da li će dobiti iznos koji će eventualno biti presuđen, ovog je trenutka teško reći jer novca baš i nema, kao ni imovine.
