Iako službena kampanja za predsjedničke izbore još nije počela, neformalna kampanja vodi se već cijelo ljeto, no teme koje se probijaju u medijski prostor uglavnom su populističke, demagoške, a ne manjka ni nezaobilaznih ustaša i partizana kojima se lako i pouzdano pale mase. Večernji list zato predlaže pet društvenih tema, koje ne proizlaze nužno iz predsjedničkih ovlasti, ali za koje bi se predsjednički kandidati svakako trebali založiti.
Dostojanstven život
Hrvatsko društvo ni 30-ak godina od tranzicije iz socijalističkog modela vladavine nije se riješilo nepoželjnih i pogubnih modela – klijentelizma, korupcije, napredovanja i zapošljavanja po stranačkoj liniji. Hrvatska ni 30 godina poslije nije osnažila svoju ekonomiju, pa se dostojanstvo hrvatskih radnika ne može usporediti s onim u razvijenijim zemljama Europe. Hrvatska se neravnomjerno razvija, ni 30 godina poslije porezna uprava nije uspostavila model učinkovite provjere porijekla imovine, a porezna politika ne ide u smjeru balansiranog razvoja zemlje. U društvu je posebno prisutno obiteljsko i međupartnersko nasilje, nema modela kojim bi svoj djeci omogućila jednak životni start.
Stoga predlažemo sljedećih pet tema; dostojanstvo radnicima većim plaćama i poštivanjem radničkih prava (i u javnom i u realnom sektoru), stop korupciji, klijentelizmu i uhljebništvu, ravnomjerniji razvoj Hrvatske kroz poreznu politiku, ali i utvrđivanje porijekla imovine, strože kazne za sve oblike nasilja (po uzoru na veće kazne za prometne prijestupe) te uspostavu modela koji bi djeci, bez obzira na životne i materijalne prilike, omogućio što kvalitetnije obrazovanje i što bolji životni start.
Iako je Vlada povećala minimalnu plaću za 249 kuna, pa ona od početka godine iznosi 3000 kuna, a prosječna je plaća u Hrvatskoj 6400 kuna (medijan plaće je samo 5400 kuna), to su i dalje preniski iznosi da bi obitelj u Hrvatskoj mogla dostojanstveno živjeti.
Osim toga, razina radničkih prava, posebno u realnom sektoru, nije na zadovoljavajućem nivou, pa nije rijetkost da radnicima nisu plaćeni prekovremeni sati, rad blagdanima, da radnici u sezoni rade bez slobodnog dana... Iako predsjednik/ca ne može izravno utjecati na povećanje plaća i pokretanje gospodarstva, s pozicije funkcije koju se (jedinu u državnom vrhu) bira izravno, mogu potaknuti da se ta tema nametne kao društveni problem koji prioritetno treba rješavati.
Predsjednički kandidati morali bi upozoravati na to da hrvatski radnici moraju imati veće plaće i da sve mjere moraju biti usmjerene na to da se poveća standard građana i da se radnička prava moraju poštivati. S obzirom na veliko iseljavanje iz Hrvatske, to više nije samo sindikalno/radničko pitanje, nego je nacionalni interes.
Uz niske plaće, ljudi napuštaju državu i zbog korupcije koja je sveprisutna, a s kojom se država zapravo nikada nije uhvatila u koštac. Bez stranačke iskaznice ili političkog zaleđa nema lakog zapošljavanja ni napredovanja, a u zemlji u kojoj se politički kadrovira teško možete očekivati da će ti isti ljudi, postavljeni po političkoj vezi, donijeti jasne i konkretne mehanizme za borbu protiv korupcije.
Kandidat za predsjednika države morao bi ukazivati na problem korupcije, ali i nuditi i predlagati rješenja koja bi toj pošasti mogla stati na kraj. Primjerice, zalagati se za veću transparentnost potrošnje javnog novca po uzoru na grad Bjelovar koji je uveo aplikaciju na temelju koje svaki građanin može vidjeti kamo odlazi svaka proračunska kuna. Treba se zalagati za snažnu zaštitu zviždača koji prokazuju kriminal i korupciju, a može se zalagati i za veću kontrolu postupaka javne nabave s obzirom na to da je javna tajna da su mnogi natječaji skrojeni za podobne i moćne.
Hrvatska je suočena s velikim disbalansom u svom razvoju. Istra i Dalmacija zbog jadranske obale, mora, turizma i rentijerstva ipak žive bolje od unutrašnjosti, posebice Like, Gorskog kotara i Slavonije koji su demografski i ekonomski devastirani. Država unatoč tome nije uspostavila model porezne politike kojim bi se pokušalo ravnomjernije razvijati zemlju. To ne znači da bogatije krajeve treba penalizirati, ali siromašniji dijelovi Hrvatske zahtijevaju posebne povlastice i mjere jer bi se u suprotnom mogla očekivati potpuna demografska katastrofa.
Hrvatskoj je potrebna i učinkovita porezna provjera kako bi se napokon vrlo jednostavnom metodom usporedbe prihoda i imovine utvrdilo, već u samim začecima, bogati li se netko ilegalno.
Stroge sankcije
U izrazito maligne društvene tvorbe spada i nasilje kojem su nerijetko izložene žene, ali i čitave obitelji. Posebno zabrinjava što su žrtve ubojstava često žene koje su raskinule vezu s partnerom zlostavljačem. Protiv tog se društvenog zla može boriti jedino strogim sankcijama, na način da se već i verbalne prijetnje i najranije naznake mogućeg nasilja ozbiljno shvaćaju i sankcioniraju.
Hrvatska je suočena i s lošim sustavom socijalne skrbi u kojem stradavaju i socijalni radnici, a djeca iz disfunkcionalnih obitelji često u domovima dočekaju i punoljetnost. Predsjednički kandidati trebali bi se zalagati za korjenite promjene tog sustava, ali i za bolje uvjete obrazovnog sustava, od većih plaća učiteljima, vrtića s prilagođenim radnim vremenom do toga da sva djeca, bez obzira na materijalne uvjete, imaju mogućnost jednakog starta kada je riječ o obrazovanju.
Odličan naslov...a tomu je tako jer ljudi, glasačko tijelo su natrenirani da tako razmišljaju i ovi koji žele do fotelja to znaju i vješto to koriste, tko zna do kad još. Ljudi su, oni koji su ostali u hrvatskoj, davno izgubili svoje ja.