Nema nikakve dvojbe s moralnog stajališta i stajališta žrtve: povijesno
su netočne i ljudski neprihvatljive izjave izrečene na Međunarodnoj
konferenciji za utvrđivanje istine nakon ratnih sukoba u kojima su
optužene majke iz Bedema ljubavi da su "vadeći sinove iz jedne vojske
slale iste u drugu i na taj način radile protiv mira".
Prvorazredni je cinizam čupanje sinova iz JNA, kako ne bi pucali po
svojim roditeljima i kako ne bi rušili svoje gradove, iščitavati
kao odgovornost za njihovu smrt kada su se kasnije ušli u HV? A
da ne govorimo o tome kako je nedopustivo jednu takvu Međunarodnu
konferenciju o utvrđivanju istine nakon ratnih sukoba, organizirati u
Zagrebu a pri tome zaobići udruge stradalnika Domovinskog rata.To je
otprilke kao da organizirate nogometnu utakmicu a da na teren ne
iziđe ekipa domaćina. Nelogično ali vrlo indikativno.
Međutim sudonicima skupa koji su tako teško optužili majke iz Bedema
ljubavi je,očito, promaknuo jedan mali detalj. JNA je kao
instrument velikosrpske agresije napala Hrvatsku, koja je bila
razoružana, i ti mladići stali su u obranu svoje domovine. Optužiti
njihove majke za ono što je osmislio Milošević a JNA provela u djelo,
nedostatak je ljudskosti.
No nešto moramo i pohvaliti nazvati stradalnike Domovinskog rata
"uspaljenim patriotima" ipak je korak naprijed. Naime, dosad su ih
uglavnom na sličnim skupovima nazivali uspaljenim nacionalistima i
šovinistima.
Hrvatskoj je rat nametnut i nema dvojbe da bi nam svima bilo puno
komotnije da su se raspad Jugoslavije i uspostava novih država dogodili
mirnim putem. Na žalost, nisu i za to sigurno nisu odgovorne majke iz
Bedema ljubavi, nego Milošević i JNA. Prisjećaju li se oni čuvena
govora Vlade Gotovca kojim je na Krešimirovu trgu dao potporu majkama
nakon njihova povratka iz Beograda? Gotovac je tada izrekao cijelu
istinu i povukao razdjelnicu između onih koji su nas napali i nas koji
smo se branili. Sigurna sam da je njima jasno da je JNA izvršila
agresiju na Republiku Hrvatsku i da majke iz Bedema ljubavi nisu samo
spašavale svoje sinove nego golobrade momke svih nacionalnosti.
Međutim, ova njihova izjava, ma koliko brutalna bila i temeljena
na krivim premisama, na tragu je dosadašnjih stajališta pojedinih
sudionika te konferencije .
I na kraju, bilo je situacija u kojima su neki drugi puno bezobzirnije
dovodili u pitanje žrtvu njihovih sinova, i to ne samo verbalno, pa
majke nisu ovako burno reagirale. Možda su sudionici iz nevladinih
udruga idealna meta i možda se majkama čini da oni Hrvatsku i
njezinu žrtvu ne doživljava kao svoje. Ali svi oni imaju pravo na
svoj doživljaj Hrvatske. Imaju puno pravo reći
"Hrvatska da, ali kakva", no ne na način da izvrću povijesne činjenice
po principu "to gore za činjenice".
U POVODU
Optuživanje majki - neljudsko
