Podizanje do sada “najteže” optužnice protiv dvojice visokih zapovjednika JNA i KOS-a, obavještajne službe JNA, da su 1991.i 1992. organizirali logore u kojima je internirano tisuće, a ubijeno, mučeno, silovano stotine zarobljenih hrvatskih građana - pitanje je dana. Već dvije i pol godine Županijski sud u Osijeku, specijaliziran i za ratne zločine, provodi temeljitu istragu o zločinima nad zarobljenim hrvatskim građanima i sada je istražni sudac Miroslav Rožac na kraju ovog posla. Premda DORH još nije službeno objavio, doznaje se da je optužnica “nezaustavljiva” te se podiže protiv Aleksandra Ace Vasiljevića, šefa KOS-a JNA, i bivšeg potpukovnika Miroslava Živanovića, također oficira KOS-a i zapovjednika najvećih srpskih logora Begejci i Stajićevo. Tereti ih se za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Vasiljević je obilazio logore i znao točno stanje u njima.
Bez vode, bez hrane...
U vrijeme oružane agresije na RH Živanović (pripadnik KOS-a iz Novog Sada), u blizini vojvođanskih mjesta istočno do Novog Sada Stajićevu i Begejcima (životinjske farme), protivno odredbama međunarodnoga ratnog i humanitarnog prava, organizirao je logore za zarobljene pripadnike MUP-a i ZNG-a te civila s područja Vukovara, Tovarnika i Ilače. U tim logorima bili su i žene, djeca i starci, a mjesecima su bili zatočeni u nehumanim životnim uvjetima, bez vode, hrane, pokrivača, gdje su ih pripadnici JNA, pod Živanovićevim zapovjedništvom, svakodnevno i sustavno fizički i psihički zlostavljali. Uz to zarobljenici su odvođeni na lažna strijeljanja, prisiljavani su na radove, mučeni, poslije čega su stotine njih ubijeni, umrli, ostali invalidima. Tek 19 godina poslije zločina sada se javlja veći broj žena koje otkrivaju još okrutniju istinu - mnoge od njih u zatočeništvu su i silovane, neke su i zatrudnjele.
– Najveće se zlo i ubijanje događalo u dva tjedna od pada Vukovara do 2. i 3. prosinca, kada se u logor napokon uspijevaju probiti predstavnici Međunarodnoga Crvenog križa, tada smo popisani i više nije bilo ubijanja, ali premlaćivanje nije ni tada prestalo, kaže sada Zoran Šangut, predsjednik Udruge pravnika Vukovar 1991. On je u Stajićevu i sam proveo četiri mučna mjeseca zarobljeništva. Njegova je udruga pružala logističku potporu istrazi, a pred beogradskim sudom podigao je kaznenu prijavu protiv Vasiljevića i Živanovića. Na najave optužnica reagirala je i srbijanska strana. Ministar policije Ivica Dačić odmah izjavljuje da “eventualne nove hrvatske optužnice za ratni zločin ne bi pridonijele pomirbi i suradnji dviju zemalja”. – Ako idemo k stavljanju točke na ono što je bilo u prošlosti i regionalnom pomirenju, ne zna čemu sve to vodi, kaže. Vladimir Vukčević, srbijanski tužitelj za ratne zločine, kaže pak da “ni iz Haaga niti iz Zagreba ne može biti dostavljena nikakva optužnica po kojoj tužiteljstvo Srbije postupa kao prema optužnici”.
– To je samo jedan, da tako kažem, inicijalni akt, mi onda ocjenjujemo dokazni materijal koji ide uz tu optužnicu, a vidjet ćemo o čemu je riječ – kaže Vukčević. Između hrvatskog i srbijanskog tužiteljstva postoji poseban sporazum i po njemu se neposredno razmjenjuju dokazi o ratnim zločinima. Do sada je ta suradnja išla dosta dobro, posebice na tzv. nižim razinama (terećenje izvršitelja, čuvara logora, paravojska). Kako će se ta suradnja nastaviti kada iz RH u Beograd stignu dokazni materijali protiv dvojice visokih bivših oficira JNA, ovisi o službenoj politici.
Nije mogao izbjeći problem
– Tužiteljstvo Srbije neće se zalijetati, ići će dokud sugerira politika, smatraju u Beogradu. Ni srbijanski predsjednik Borislav Tadić nije mogao ovih dana u Zagrebu izbjeći tu temu te je potvrdio da srbijanski organi istražuju događaje u Begejcima i Stajićevu. Tadić, međutim, ne rabi naziv “logori”. Srbija ima problem, jer, kada bi se krenulo procesuirati Vasiljevića i Živanovića, značilo bi da su ratni zločini počinjeni i na teritoriju Srbije, i to od najviših predstavnika JNA.
Do sada se tvrdilo da su ratni zločini “proizvod” građanskog rata u RH i BiH. Hrvatska također ima problem s podizanjem optužnice. Pokazalo se, naime, da suđenja u odsutnosti nemaju smisla. A kada se, nakon presuda RH i našla u prilici da putem izručenja “dobije” nekog od osuđenih, oni su imali pravo na ponovljeno suđenje. Stoga tužitelj Vukčević i govori da je hrvatska optužnica tek “inicijalni akt”. - Bude li se ikada Srbija spremna suočiti na političkoj razini s činjenicama da je i na njezinu teritoriju proveden ratni zločin prema građanima RH, procesuiranje ove optužnice postaje tek tehničko pitanje, jer svi su spisi pripremljeni, kaže pak izvor blizak hrvatskom pravosuđu.
Ovaj sliči na Sindičića. Zanimljivo za psihopatologiju.