Osječki gradonačelnik Ivan Vrkić operiran je 19. travnja u Zagrebu, gdje su mu ugrađene dvije srčane premosnice, i od tada je na bolovanju. Dok je još ležao u bolnici, doživio je i blaži moždani udar. Grad je već gotovo četiri mjeseca u rukama njegovih mladih zamjenika – SDP-ovca Borisa Piližote i HNS-ovke Žane Gamoš, koji ravnopravno dijele posao. Malo je pak informacija o Vrkićevu stanju koje dopiru u javnost.
– Gradonačelnik se oporavlja i vjerujem da ga uskoro očekujemo na poslu. Sve prati, svakodnevno razgovaramo, ali Boris i ja nosimo svatko svoj dio odgovornosti, sukladno resorima koje nam je gradonačelnik i provjerio na početku mandata. Naravno, i uskačemo jedno drugome kad to zatreba – započinje Žana Gamoš.
Lice joj je umorno, ali i zadovoljno – osječka dogradonačelnica Žana Gamoš ponosno sjedi uz piramidu od najmanje 110 teglica pekmeza, točan broj i ne zna, koje je sama skuhala. Pomogle su joj, priznaje, vrijedne ručice četverogodišnje kćerkice Franke i osmogodišnjeg sina Ante. Tu je fotografiju nedavno objavila na svom Facebook profilu i izazvala lavinu reakcija.
– O sunce ti žareno! Hoće to rat? Da sklonim ženu i djecu u Njemačku, a ja ću u Švedsku. Zima, al' standard je – stoji u jednom od niza komentara sugrađana.
Još nam je ostalo sve samo – pojesti
Sav je pekmez praktički bez šećera, a voće je ekološki uzgojeno. Žana Gamoš diplomirana je pravnica, bivša direktorica Regionalne veletržnice Osijek, i dogradonačelnica na polovici mandata, no u svojoj je kući, naglašava, "prvenstveno supruga i majka kojoj je dužnost da zdravo hrani obitelj".
– Tako sam odgojena, odrasla sam na selu, gdje je bilo sasvim normalno u ljetne dane pripremati zimnicu. Pekmezi su mi nešto najdraže u čemu sam uživala i s mamom i s bakom, a to znanje i uživanje u ritualu ubiranja i pripreme plodova prenosim i svojoj djeci. Potrudila sam se nabaviti ekološko voće i u cijeli proces, od prvog do posljednjeg trenutka, uključiti Franku i Antu i tako stvarati zajedničke uspomene koje sam i ja ponijela iz svog djetinjstva. Općenito ih odgajam onako kako sam i ja odgojena. Franka je sa mnom pripremala voće, rezala marelice, a Ante je stariji brat pa ga je on miješao. Tko god je pravio pekmez, zna što znači miješati, koliko tu treba strpljenja i vještine. Na kraju smo zajedno spremali teglice, pasterizirali, a ostaje nam još samo pojesti ga – smješka se ova 39-godišnjakinja.
Žene danas, dodaje, imaju daleko više obveza izvan kuće, vezanih uz posao, pa se nešto kao što je kuhanje pekmeza ponekad čini avanturom.
– Jedna mi je od važnijih obveza i uloga brinuti o zdravlju obitelji, a ono kreće prehranom. Posadili smo, stoga, 16 voćki u dvorištu, a tu su i ekološke, kompostirane gredice u kojima proizvodim gotovo sve: rajčice, paprike, patlidžane, tikvice, krastavce, kupus, kelj, karfiol, peršin, mrkvu, ciklu, korabice... Dinje i lubenice ove smo godine prvi put zasadili i rodile su, ali još ih čuvamo, ne diramo ih – vodi nas ona kroz dvorište obiteljske kuće u osječkom prigradskom naselju Tenja. Nevelik je to vrt pa na prvu zvuči nevjerojatno što sve u njemu zrije i da se tim plodovima prehranjuje četveročlana obitelj.
Neočekivane obveze
– Proizvodim na način na koji, naravno, nisu proizvodili moja baka ni roditelji – na jako maloj površini, u uzdignutim gredicama, s kompostiranom zemljom, nema okopavanja, samo navodnjavanje, i sve raste kao ludo! Ne budu tu vreće krumpira ili luka, koje su se nekad čuvale u podrumima cijelu zimu, već beremo i jedemo svježe, sezonske proizvode koji su nam tako nadohvat ruke. Subotom pak odem na tržnicu i nadopunim što nam nedostaje, a tamo se zaista osjećam svoja na svome, moja je špica tržnica! – kaže.
Otkako je gradonačelnik Ivan Vrkić na bolovanju, Žana Gamoš i Boris Piližota, kao njegovi zamjenici, vode Grad Osijek. Posla, stoga, imaju pune ruke. Bez obzira na neočekivane obveze, zimnice u smočnici Gamoševih neće nedostajati.
– Važna je dobra organizacija, a i mi smo žene navikle na multitasking. Kao dužnosniku radno vrijeme i obveze su mi 24-satne, nekada je to lakše, nekada teže. No vrtlarenje i kuhanje nisu mi teret, već hobi koji me veseli, posebice jer su u sve uključena i djeca. Kada mijesimo domaću tjesteninu ili kruh, mijese ih i oni, a tako uče i zajedno provodimo vrijeme. Kada sam tek postala dogradonačelnicom, najviše mi je nedostajalo vrijeme s djecom. Nakon što smo se uhodali, i suprug Viktor, i ja, i mališani, samo su se malo satnice pomaknule. Kvalitetno provoditi vrijeme s djecom može se u svim prilikama, i ne znači to samo otići u park, na igralište, u kino ili kazalište. Koja je to sreća kada zajedno poberemo kupine i maline! I to je igra, kreativnost, i odgoj, a oni u tome uživaju, nije ništa na silu – prikazuje naša sugovornica.
Nikakva muka mališanima, tako, nije bila ni mami cijeli vikend pomagati oko kuhanja pekmeza.
– I meni je to odmor! – nadovezuje se Žana.
Sreća je još veća samim time što će u palačinkama ili na kruhu jesti zdravi namaz.
– Nema konzervansa, čisto je to voće, s mrvicom smeđeg šećera. Primjerice, u 15 kilograma malina ukuhala sam kilogram šećera, a u marelice ga uopće nisam dodavala jer su i same jako slatke. Vreli pekmez stavljali smo u vruće staklenke, zatvorili ih i okrenuli naopako, pa se tako spremljen nikada ne pokvari. Pojedemo sve jer ga svi obožavamo – smješka se dogradonačelnica. Cikla i mrkva izvrsno su joj rodile u vrtu pa će od njih pripremiti sok, a redovito kuha i ajvar....
– Moja baka i mama nakuhavale su puno više zimnice, ali ja sam zadovoljna svojom "kolekcijom". U današnja vremena, kad je sve nadohvat ruke, jako se trudim koristiti sve domaće i hraniti djecu na domaći način: od mesa koje nabavljam iz Babine Grede, preko jaja iz Petrijevaca, do sira i vrhnja s tržnice. Izbjegavamo procesiranu hranu i sve što mogu sama proizvedem. Susjed mi je lovac, donese mi zečeve i fazane pa od njih napravim paštetu za prste polizati! Djeca je pojedu u trenu, nemaju pojma od čega je. Oboje piju domaće kozje mlijeko otkako su prestala sisati i u njezine četiri i njegovih osam godina nikada nisu popili nijedan antibiotik. Vjerujem da je to rezultat i naše prehrane, bez puno šećera. Ako i jedemo slatkiše, to su domaći keksi, voće koje smo sami osušili. Pojedu oni, naravno, i Linoladu, ali važno mi je da imaju zdrave temelje – zadovoljna je ona.
Dok se nije udala prije 12 godina, svi su joj ti poslovi, iskrena je, bili mrski i "nešto što se mora".
– Tek kad sam krenula stvarati vlastiti dom, vidjela sam koliko to iskustvo vrijedi. U svojoj obitelji nisam ni direktorica ni zamjenica gradonačelnika, ja sam majka i supruga, a uživam u tome punim plućima. I obveza mi je da ih zdravo hranim i odgajam. Kad se svi mi vratimo u djetinjstvo, vratimo se u mirise iz bakine kuhinje. To su emocije i sjećanja, a ne pokloni – nostalgično će ona.
Rođena je u Osijeku, a odrasla je u okolici Tešnja u BiH, gdje ju je baka vrlo rano naučila praviti pite. Često ih priprema, a kore valja sama – ona svoje, Franka svoje.
Diplomirala je pravo 2006. u Osijeku. Još koncem srednje škole "zagazila" je u novinarske vode pa je sjedila za mikrofonom prvo Gradskog radija, pa potom Radio Osijeka te na koncu Radija Plus.
– Kada sam diplomirala, napustila sam radio i sva sretna krenula tražiti posao u pravnoj struci, puna ideala da tržište čeka samo mene. I onda sam poslala "tisuću i jednu" zamolbu za posao. Igrom slučaja sam, na koncu, na Veletržnici počela mijenjati tajnicu pa sam tamo odradila i pripravnički staž, potom radila kao pravnica te postala i direktorica i odatle se preselila u Kuhačevu, u zgradu Gradske uprave. Jednostavno me put odveo – prikazuje.
Kada se pojavila na listi za lokalne izbore 2017., bilo je to svojevrsno iznenađenje. Nezavisnog Ivicu Vrkića u bitki za drugi mandat podržale su lijeve opcije, a one su isturile i svoje zamjenike gradonačelnika – Borisa Piližotu iz redova SDP-a te Žanu Gamoš iz HNS-a. Stranačku člansku iskaznicu potpisala je ona tek pet godina ranije.
Savka inspiracija
– Politika je u moj život došla spontano. Prije nego sam se pridružila stranci, osječkog kolegu Ivana Vrdoljaka poznavala sam dobrih deset godina. Osječki HNS ima mladu, progresivnu i pozitivnu ekipu. Isto tako, kada je riječ o hrvatskoj politici, Savka Dabčević Kučar velika mi je inspiracija. Snažna žena ispred svog vremena. Suprug Viktor je izrazito apolitičan, njega politika uopće ne zanima, a ja sam uvijek bila aktivna, u srednjoj sam školi bila urednica školskog časopisa, na fakultetu aktivna u udrugama, nikada nisam imala mira. Ta su me iskustva i poznanstva prirodno vodila prema tome da se uključim u politiku i to se dogodilo kada sam sve u životu ostvarila – završila fakultet, udala se, zaposlila, osnovala obitelj, riješila stambeno pitanje. Politika pruža mogućnosti da sva svoja znanja i iskustva iskoristim kako bih kreirala grad onako kako ga želim ostaviti svojoj djeci. Najljepši mi je dio posla što pomažem graditi tolerantan, neopterećen grad, u kojem se uvažavaju različitosti i slobode i gleda se naprijed, a to je istodobno i malo i puno. Želim zdravi Osijek, mentalno i kulturološki. Dugo smo živjeli u gradu negativnih politika i takvo odrastanje ne želim za svoju kćer i sina – rezimira.
Polovica je mandata iza nje, a da vrati vrijeme, ponovno bi se kandidirala, "pogotovo s današnjim iskustvom".
– Dvije godine su puno jer se u ovom poslu sve brzo događa i uči. Također, iskustvo zlata vrijedno je raditi i sazrijevati uz gradonačelnika Ivana Vrkića. U isto vrijeme je velika odgovornost, ali i zadovoljstvo i sreća jer imam priliku kreirati politiku razvoja modernog Osijeka – nastavlja dogradonačelnica koja u gradskoj upravi "pokriva" dosta širok resor: društvene djelatnosti, gospodarstvo, EU fondove, turizam, zdravstvo, poljoprivredu.
Grad na Dravi pod teretom je iseljavanja, no ona nikada nije razmišljala o odlasku.
– Zaista sam se često selila i Osijek je moja mirna luka, tu su mi obitelj, prijatelji, moja Drava, i ne vuče me nigdje drugdje. Tu sam rođena, dolazila sam svake praznike kod bake i djeda u Tenju, naučila sam plivati na "Kopiki", a od 1996. i završetka rata tu i živim. Osjećam obvezu dati maksimalan doprinos tome da gradimo otvoren, progresivan grad kako bismo generacijama iza nas izgradili sredinu u kojoj će ostati živjeti ili se u nju vratiti. Svjesna sam da će možda i moji Ante i Franka poželjeti otići u inozemstvo, i bit će mi sasvim prirodno da jednu studijsku godinu završe u Londonu, drugu u Berlinu, treću negdje u Italiji, pa da se sa svim tim iskustvom vrate u Osijek i svojim znanjem učine grad kvalitetnijim. Zato je na nama koji ga danas gradimo velika odgovornost da ga učinimo privlačnim i ističemo njegove prednosti, a u Osijeku ih je zaista puno. No ponekad je potrebno i otići da bismo ih uvidjeli. Grad je to ugodnog življenja, toplih, jednostavnih, spontanih ljudi, i skromnih, iako to nekad nije vrlina. Sve je nadohvat ruke, dovoljno je velik i dovoljno mali – navodi Žana. Ističe kako Osijek prednjači u IT sektoru, a okrenuo se i turizmu pa je po manifestacijama kao što su Pannonian Challenge, Osječko ljeto kulture ili dječji festival Zemlja bez granica poznat na svjetskoj razini.
Da bi sve funkcioniralo, Žana Gamoš posljednja četiri mjeseca ima, dakle, više posla nego na početku mandata, ali uspijeva uskladiti obveze u Gradskoj upravi s obiteljskim.
– Sve stižem i mogu zahvaljujući suprugu, mami Zrinki, svekrvi Ružici koja mi je kao druga mama i tetki Branki i tetku Zlatku. To je moj tim koji mi daje veliku podršku kad je riječ o čuvanju djece, uskakanju, a protokoli su takvi da ih ima i radnim i neradnim danom – zaključuje ona.
Grad se raspada, ti se naslikavas. Pitam se jel ova normalna, kakve teglice dok mladi odlaze????? Jedino sto zna raditi je naslikavanje!!