Hrvatska u mandatu Vlade Zorana Milanovića neće kupovati nove vojne avione. Za to nema novca u proračunu, a nema za tim ni potrebe, drži Vlada. Od borbene eskadrile zrakoplova se ne odustaje, a to znači da su preostale opcije popravci postojećih ili, što je vrlo malo vjerojatno, kupnja polovnih. Vlada je vrlo čvrsta u tome stavu, a na identičan način razmišlja i predsjednik Ivo Josipović.
>> Kockici u letu ispala zadnja kabina
Nema spora
Medijske spekulacije o tome da je Hrvatska na korak do kupnje švedskih lovaca Gripena, tvrde izvori iz vrha Vlade, promašene su, jednako kao i nagađanja da su se premijer Milanović i predsjednik Josipović sukobili zbog vojnog zrakoplovstva. Naime, u Vladi, kao i u Uredu predsjednika, demantirali su nagađanja o kupnji novih aviona te o međusobnim nesuglasicama. Kažu da se između Markova trga i Pantovčaka razgovara o vojnoj opremi, da nema spora o tome da se zrakoplovstvo neće ukidati, ali jednako tako da se neće ulaziti u nepotrebne (čitaj, u ovom trenutku nemoguće) investicije. To što ministar obrane prima zastupnike koji prodaju Gripene, Eurofightere i F-16, na žalost Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ-a), ne znači i da je kupnja tih aviona sada moguća.
Ministar je razgovarao i s ruskim ponuđačima MiG-ova 29, a predočene su mu i ukrajinska, rumunjska i izraelska ponuda za remont i/ili dokup remontiranih MiG-ova 21. Naš sugovornik kaže da je gotovo sigurno kako se neće kupovati ni polovni ruski MiG-ovi 29. O tome je, inače prije nekoliko mjeseci pregovarao prvi potpredsjednik vlade Radimir Čačić, a nakon povratka iz Moskve bio je oduševljen velikim offsetom koji su nudili Rusi, tj obvezom da, kupi li RH za 90-100 mil. eura eskadrilu polovnih mađarskih MiG-ova 29, profitirat će brojne hrvatske tvrtke i djelatnosti, poput brodogradnje, Končara itd. Ti bi zrakoplovi, inače, bili u konačnici možda i dvostruko skuplji, jer im je potreban remont, te NATO-ova nadogradnja, kao i prilagodba infrastrukture i obuka pilota i tehničkog osoblja. U Vladi razmišljaju kako vojni zrakoplovi za sobom povlače ogromne troškove koje Hrvatska ne može podnijeti, a upitno je i koliko su nam stvarno potrebni.
Premijer Milanović je dobro upućen u tu problematiku (u MVP-u bio je nacionalni koordinator za NATO, a potom je u Bruxellesu bio u hrvatskoj misiji pri EU i NATO-u), a hrvatsku vojnu strategiju prvenstveno vidi u razvoju mornarice. Smatra da zbog vrlo duge morske granice Hrvatskoj treba mornarica, a osim toga imamo pomorsku tradiciju i brodogradilišta koja bismo zaposlili gradnjom vojnih brodova. Polazišna točka u određivanju strategije vojnog razvoja je ono što Hrvatskoj zaista treba i, dakako, ono što može financirati. U tom kontekstu, Milanović smatra, tvrdi visoki izvor iz Vlade, da ima prostora za nabavu vojnih helikoptera, ali da se pretjeralo s kupnjom Patrijinih oklopnjaka.
Standard NATO-a
Ministar obrane Kotromanović potvrđuje kako će se pokušati naći kupac za dio kontingenta naručenih Patria, a novac od prodaje preusmjerit će se na gradnju prvog od tri-četiri ophodna broda, gradnja kojeg treba, napokon, početi iduće godine. Radi se o projektu Brodarskog instituta u Zagrebu (postoji i onaj Adria Mara), brod je dugačak oko 43 metra, s desetodnevnom autonomijom plovidbe (nadzor cijelog Jadrana), prototip stoji 10 mil. eura, ostali iz serije oko 7,5 milijuna. Premijer ovdje dijeli logiku ministra Kotromanovića koji naglasak daje na nabavu sredstava koja mogu služiti i u civilne svrhe, poput helikoptera i brodova.
S obzirom na to da su Vlada i predsjednik, dakle, zaključili da nećemo kupovati nove avione, ostaje opcija dovođenja MiG-ova 21 u stanje da mogu još barem 5 do 8 godina obavljati zadaću zračnog nadzora Hrvatske. Prva je obveza, u skladu s EU stečevinom, da Vlada mora raspisati međunarodni javni natječaj. Druga je obveza, prema NATO-u, da hrvatski MiG-ovi budu opremljeni po standardu NATO-a.
Trebamo čuvati naše pilote i znanje na tom području. Ne treba se olako odricati nečega što smo teško stekli. No, valja biti jako, jako oprezan. Vrijeme je kada treba svaku kunu tri puta okrenuti i razlisliti o njezinoj potrošnji. Mala smo zemlja i nema razloga megalomaniji. Konačno je netko priznao kako se s Patrijom daleko pretjeralo. Prevelik je to zalogaj čak 120 milijuna eura. Gospodo, to si nismo smjeli dozvoliti. Za taj novac trebali smo razvijati vlastitu vojnu industriju. Puno inžinjera bi našlo posao, a takva,sofisticirana vozila ionako nemaju punosmisla - premalo ih je za išta ozbiljnije na bojištu. Kada se primiče rat treba imati novac što se vidjelo 1990. Gomilanje tehnike koja hrđa i nije baš nešto. Dobro,par komada za edukaciju vojnika, to da, ali ništa više.