Kada je u četvrtak predvečer vozilo hitne pomoći dovezlo tijelo Zorana Vukorepe (24) u županjski Dom zdravlja, ondje je već bio i njegov otac. Ugledao je mlađeg sina Ivana (21) kojega je policija upravo dovela na vađenje krvi. Ivan je nešto prije toga razbijenom bocom rakije ubio brata Zorana. U poluplaču otac je u oči gledao mlađeg sina i zapomagao: “Znaš li što si napravio? Znaš što si napravio...”. Ivan Vukorepa nije ništa rekao već je samo spustio pogled prema podu. Nekoliko minuta kasnije vodili su ga iz Doma zdravlja prema policijskom vozilu.
Zajedno išli na igralište
Tada se počeo otimati, vikati i jecati... kao da je tek tada shvatio što je sat i pol ranije napravio na igralištu lokalnog nogometnog kluba gdje je često dolazio s bratom gledati utakmice ili igrati nogomet “na male golove”.
– Bavili su se atletskim i gimnastičarskim disciplinama i jedan od njih, ne znam je li mlađi i stariji, imao je sportsko tijelo – kaže sredovječni Županjac koji je biciklom došao na stadion, dva sata nakon tragedije dok su još forenzičari obavljali očevid tražeći dokaze koji bi pomogli u rješavanju tog slučaja.
Često su braća Ivan i Zoran dolazila na stadion. Ovaj put ponijeli su bocu rakije, pijuckali i razgovarali dok Zoran, koji ga je često znao podbadati na tu temu, nije Ivanu spomenuo Miroslava Tunjića. Njega su u studenome 2010. u Gradištu kraj Županje pretukla trojica nasilnika samo zato što je imao frizuru koja im se nije sviđala i onesviještenog ga ostavila na mračnoj cesti pa je preko njega prešao automobil i usmrtio ga. S Miroslavom je tada bio vršnjak i prijatelj Ivan Vukorepa, ali on je uspio pobjeći. Navodno je uplašen trčao 7-8 kilometara do Županje. Prijatelj Ivana i Zorana, a i pokojnog Miroslava, kaže da je uvijek burno reagirao kada bi netko spominjao taj događaj od prije četiri godine koji će, pokazalo se to u četvrtak navečer, označiti njegov život.
Krv je šikljala iz rane
Zoran ga je peckao za Tunjića i prigovarao mu što nije ostao s prijateljem i pokušao ga obraniti, pa je Ivan, bijesan kao i svaki put kada bi se potegnula ta tema, razbio bocu iz koje su pili rakiju i razbijenim dijelom zarezao ga po vratu i prerezao mu arteriju.
– Krv je šikljala pa je netko pozvao hitnu, koja je brzo došla i odvezla ga. Još je davao znakove života, ali u Dom zdravlja dovezen je mrtav – priča njihov prijatelj gledajući prema mjestu gdje su forenzičari osvjetljavali mjesto ubojstva.
>> Posvađao se s bratom pa ga usmrtio bocom
>> Patolog: Pretučenog mladića ipak usmrtio nalet automobila
Ovo je zaista velika tragedija, te je teško bilo što reći. Iz onoga što su objavili mediji može se zaključiti da je nesretni mladić doživio jednu veliku tragediju prije četiri godine kada je život tragično izgubio njegov prijatelj Tunjić. Kao 17-godišnjak on se uplašio i pobjegao trčeći 7-8 kilometara od Gradišta do Županje. Njegova reakcija je bila normalna za mladića te dobi, naravno da vršnjaci i društvo to nisu najbolje razumjeli pa su mu spominjući taj događaj činili veliku štetu. Gdje je bila struka, socijalna skrb, dakle oni koji su stručni za to plaćeni. Oni su morali prepoznati problem i mladiću pružiti potrebnu pomoć. Ovo nije prvi puta da su zakazale mjerodavne institucije, ali na žalost kao i mnogo puta do sada pretpostavljam da naše društvo neće izvući pouke. Obitelji Vukorepa najiskrenija sućut za ono što ih je snašlo i božji blagoslov da sve to izdrže.