Kad ide u trgovinu, Anamarija Prgomet obvezno sa sobom nosi platnenu vrećicu s nekoliko staklenki, iskorištene škarnicle i plastične vrećice s patentnim zatvaračem. Razlog je jednostavan – kako ne bi kupila nikakvu dodatnu, za nju nepotrebnu ambalažu.
Stvaranje otpada za ovu je 26-godišnju studenticu pravi bauk, pa kanta za smeće u njezinu stanu služi kao spremište za sredstva za čišćenje. A ono što baš mora baciti stavlja u korištenu, opranu malenu limenku.
I kumice košta manje
– To vam je zapravo moja kanta za smeće. Otpada gotovo da i nemam, poanta je samo u dobrom planiranju. Nemate pojma koliko je jednostavno i oslobađajuće živjeti bez otpada i konzumerizma koji nas prati u stopu – kaže Anamarija, koja se za sve popularniji svjetski pokret “Zero Waste” (engl. nula otpada) zainteresirala prošlog ljeta. Pogledala je, ističe, gotovo sve videe na YouTube kanalu koji govore o tome kako živjeti bez smeća, pa Odluka o načinu prikupljanja otpada po kojoj su svi Zagrepčani obvezni odvajati ga njoj ne predstavlja velik izazov. Svoju je kantu za smeće, odnosno limenku, počela puniti prije mjesec i pol dana.
– Povremeno bacim nešto u kontejner koji pripada našem haustoru. I bez obzira na to što ne stvaram smeće, plaćam odvoz otpada. Podstanar sam u stanu, pa ne želim raditi probleme – govori.
Svoj je stil života odlučila podijeliti s javnošću, pa je na Facebooku prije pola godina oformila stranicu “Zero Waste Croatia”, na kojoj sve koji je prate, njih gotovo 700, educira o tome kako kupovati bez ambalaže.
– Umjesto kupnje flaširane vode, imam staklenu bocu koja se može koristiti uvijek iznova, sve što kupujem, kupujem u rinfuzi, kad idem na plac, mnogi trgovci i kumice s odobravanjem mi prodaju robu jer uvijek donesem škarnicle u koje sve stavim, a i njih to košta manje – nabraja ova studentica. Osim toga, pri narudžbi hrane “za van” u restoranima već je poznata po tome što joj ne trebaju plastične čaše, pribor za jelo i slamke, salvete i slično. Uvijek nosi svoju metalnu posudu za hranu i “3 u 1” beštek, koji čine vilica, žlica i nož spojeni u jedan plastični komad pribora.
Izrađuje pastu za zube
– Imam i svoju šalicu za “coffee to go” kako ne bih svaki put uzimala drugu papirnatu čašu – kaže. Izbjegava čak i one vrste namirnica koje se uglavnom ne mogu kupiti bez ambalaže, poput mlijeka, paste za zube, čokolade...
– Sve to izrađujem sama u svom stanu. Veganka sam, pa radim i poseban sir od sojina mlijeka. A može se napraviti i prirodni enzim za čišćenje od ostataka voća. Jednim, doduše, kupovnim, čistim sve u stanu – objašnjava. Ostatke voća i ostali biootpad, pak, sortira izvan stana i potom ga baca u obližnju šumu te ga tako “vraća prirodi”. Ne koristi spužvicu za pranje posuđa, već drvene četke sa zamjenjivom glavom koje se lako kompostiraju, pri tuširanju koristi isključivo domaći sapun, a umjesto papirnatih maramica, nos ispuše u platnene.
– One se mogu koristiti dok se ne unište, a to znači puno puta. A kad se zaprljaju, samo ih treba oprati u stroju za rublje zajedno s ručnicima i to je to – zaključuje.
kad bute vi riješili tjedni i mjesečni otpad ,a ne u istu kantu onda ću ja razvrstavat.