Jednu britansku obitelj lani je uslikao fotograf. Obećao je da će im besplatno dati primjerke fotografije ako mu dopuste da je u isto vrijeme proda stranici za takozvane stock fotografije, koje kao ilustracije koriste mediji i razne organizacije.
Međutim, obitelj je neugodno iznenadilo kad su vidjeli da je njihova fotografija završila na posteru organizacije Mothers & Fathers Matter (Majke i očevi su bitni), koja se protivila legalizaciji gay brakova na referendumu održanom u subotu u Irskoj. (Oko 62 posto birača podržalo je legalizaciju.)
Obitelj, koja je željela ostati anonimna, za BBC je rekla da je svjesna da je tu sve legalno i da se ne mogu buniti, ali su željeli poručiti da se protive ideologiji organizacije koja je upotrijebila njihovu fotografiju.
- Fotografija nam nije ukradena... Nemamo prava na tu sliku niti to tvrdimo. Samo smo javno htjeli reći da se ne slažemo s kampanjom protiv gay brakova te da smo nezadovoljni što su upotrijebili našu sliku, ali priznajemo da imaju pravo na to - rekao je otac.
Obitelj je u priopćenju koje je objavio Amnesty International podržala gay brakove, iako sami nisu mogli glasovati jer nisu irski državljani.
- Ova obitelj vjeruje da svako ima pravo vjenčati se s osobom koju voli, bez obzira na rod. Ova obitelj glasovala bi "za" - rekli su.
>> SDP čestitao Irskoj na legalizaciji istospolnih brakova
>> Vatikan ne osuđuje rezultate referenduma o homoseksualnim brakovima
Homoseksualne osobe i njihovi lični problemi su poligon na kojemu politički lobiji igraju svoju utakmicu koja se zahuktala 1973., kada je Američka udruženje psihijatara političkom odlukom – a ne iz medicinskih razloga – skinula homoseksualnost sa listepsihičkih poremećaja,a sad se te iste snage bore u Americi za pedofiliju. Dr. Charles Socarides je autor brojnih knjiga i dobitnik nagrade Distinguished Professor Award (Nagrada za istaknutog profesora), koju mu je dodelilo udruženje britanskih psihologa i psihoanalitičara (APP). Evo kako on opisuje način na koji je američko udruženje psihijatara promenila homoseksualnost od patološkog stanja u ‘životni stil’:,, Godine 1972. i 1973. homoseksualni aktivisti uspeli su pridobiti vodeće ljude u Američkom udruženju psihijatara pa su nizom poteza i obmana preko noći ‘izlečili’ homoseksualce – sudskim nalogom. Uspeli su to udruženje pridobiti da izjavi kako odnos sa istim polom nije poremećaj, nego samo ‘stanje’ – jednako neutralno kao i ljevorukost. Mi koji se nismo saglasili sa tom novom političkom definicijom ubrzo smo ušutkani na vlastitim stručnim sastancima. Na sveučilištima su ukinuta naša predavanja, a naučni časopisi, odbijali su nam objavljivati naučne radove.“Viktor Frankl, otac logoterapije, nazivao je homoseksualnost perverzijom i bolešću. U novije vreme naučnici počinju priznavati ono što Freud, Jung, Frankl i ostali nikad nisu ni dovodili u pitanje – homoseksualnost je bolest. U posljednjih nekoliko godina izlaze naučni radovi mainstream naučnika koji dokazuju povezanost homoseksualnost i psihopatologije, poput onih dr. J. M. Baileyadr. G. Remafedijadr. R. Friedmana. Kakva je to ljubav koja uranja u tuđe ekskremente ili koristi pomagala iz pornografskih sex-shopova? Gdje je u tome razlog za ponos i zašto bi društvena zajednica trebala prihvatiti, čak podsticati takvu „ljubav“? Anus nije stvoren za primanje znakova ljubavi nego za izbacivanje suvišnih i mrtvih tvari.Osim toga, homoseksualnost se ne može podvesti pod kategoriju seksualnosti, jer negira osnovnu premisu seksualnosti (odnos suprotnih polova) i negira najvažniji modus žive prirode – dvospolnost.Čitava ljudska anatomija i psihologija oblikovana je u smeru razmnožavanja; prirodni objekt seksualnosti je dakle drugi pol.Oni koji odbijaju prihvatiti homoseksualnu kulturu, odnosno izjednačavanje homoseksualnosti i heteroseksualnosti, moraju platiti visoku cenu: uz pomoć medija, te se osobe prikazuju kao pobožni licemjeri, homofobi, heteroseksisti, neznalice, mrzitelji, netolerantni, rasisti, nacisti, seksisti, elitisti itd.Jedno od glavnih oružja gay agende su optužbe za homofobiju.Diskriminacija jeste, kada se većinska Srbija, primorava da prihvati opredeljenje manjine, pa bila ona sexualna, politička, tajkunska ili diplomatska. Glasnogovornici LGTBIQ pokreta hoće „potpunu jednakopravnost“. Traže „izjednačavanje homoseksualnih i heteroseksualnih porodica pred zakonom“. Ako se ide tom logikom, treba hitno poraditi na ukidanju Paraolimpijskih igara, ne izdvajati osobe sa hendikepom u neku posebnu grupu, nego sve sportaše staviti u istu kategoriju. Dole segregacija i diskriminacija! Zašto uopšte postoje Paraolimpijske igre? Zato što sportisti sa hendikepom ne mogu ostvarivati iste rezultate kao i zdravi sportisti. Zašto se istopolne veze i brak ne mogu zvati istim imenom? Zato što su homoseksualne veze hendikepirane u poredjenju sa heteroseksualnim vezama. Homoseksualna i heteroseksualna veza ne mogu se zvati istim imenom niti tretirati na isti način jer nisu isto.Homoseksualci imaju pravo na svoje stavove, ali nemaju pravo svoje stavove nametati široj društvenoj zajednici.Ne radi se tu ni o kakvim homoseksualcima, baš ikoga briga za njih, već o novoj ideologiji kulture smrti, čiji ideolozi samo iskorištavaju angažirane homoseksualce kao toljagu za ušutkivanje neistomišljenika. Da im je stvarno stalo do zaštite homoseksualaca onda bi u prvom redu stali u zaštitu onih koji su stvarno diskriminirani, a to su diskretni homoseksualci koji se žele izlečiti i voditi normalan porodićni život.Velik broj doktora uspješno leči homoseksualce,