Dvadeset zemalja s najvišim muškarcima i ženama na svijetu nalazi se gotovo u potpunosti u Europi. No i u Aziji, Latinskoj Americi i Africi ljudi postaju sve viši. U drugim regijama, poput Sjedinjenih Američkih Država, visina je uglavnom stagnirala. Muškarci pritom rastu znatno snažnije u usporedbi sa ženama. Razlika u visini između muškaraca i žena danas je mnogo veća nego prije 100 godina te se i dalje povećava.
Za svoje istraživanje, znanstvenici su usporedili podatke Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) od 135.000 osoba iz 69 zemalja s njihovim životnim uvjetima. Rezultati su objavljeni u znanstvenom časopisu "Biology Letters". Analiza podataka iz cijelog svijeta pokazala je da su visina i težina muškaraca u posljednjem stoljeću rasle dvostruko brže nego kod žena, posebno u regijama s velikim blagostanjem. Razlog zašto ljudi postaju viši leži i u boljim životnim uvjetima, kvalitetnijoj zdravstvenoj skrbi i boljoj prehrani. U manje bogatim zemljama oba spola ostaju niža i po visini su sličnija, piše DW.
Najviši muškarci na svijetu žive u Nizozemskoj s prosječnom visinom od 183,8 cm, dok najviše žene imaju prosječnu visinu od 170,4 cm. Na drugom mjestu se nalazi Crna Gora gdje su muškarci prosječno visoki 183 a žene 170 cm. Među prvih deset po visini se nalaze i Bosna i Hercegovina (muškarci: 182, žene 167 cm) i Srbija (muškarci 180, žene168 cm) a Hrvatska je na 13 mjestu (muškarci 180, žene 166 cm).
Najniži muškarci na svijetu žive u Istočnom Timoru s prosječnom visinom od 160,1 cm, a najniže žene u Gvatemali s prosjekom od 150,9 cm. Jedna moguća pretpostavka: što je država bogatija i što je bolja njezina medicinska skrb, to su njezini ljudi viši. No, to vrijedi samo djelomično. Prosječno niža visina u bogatim zemljama poput Singapura ili Katara pokazuje da nisu samo ekonomski ili medicinski razlozi odgovorni za rast.
Čimbenici okoliša poput prehrane i životnog standarda čine samo oko 20 posto promjenljivosti. Oko 80 posto visine je naime određeno genetikom. Prosječna visina roditelja ukazuje i na moguću visinu djece. Određeni geni, uključujući jedan na Y kromosomu, produžuju fazu rasta kostiju kod muškaraca. No, ne postoje pojedinačni "geni za visinu". Umjesto toga, do 12.000 varijanti gena utječe na visinu tijela. Ovi geni reguliraju procese poput rasta kostiju, mehanizme za stvaranje kostiju i hrskavice te proizvodnju kolagena. Strukturni protein kolagen djeluje kao potporna tvar za naše tkivo.
Osim genetskih razloga, hormonske razlike također određuju rast: djevojčice ranije ulaze u pubertet, što ranije završava njihov rast. Dječaci imaju više vremena za rast. Prema studiji, "spolna selekcija", odnosno seksualna konkurencija, također igra ključnu ulogu. Žene obično preferiraju više muškarce jer se visina često povezuje s snagom, vitalnošću i sposobnošću da zaštite obitelj. To je kroz generacije dovelo do toga da su viši muškarci češće prenosili svoje gene.
Tomu treba pridodati i činjenicu da se u mnogim dijelovima svijeta djevojčice i žene lošije hrane od dječaka i muškaraca, što može utjecati na njihov potencijal rasta. No čak i u optimalnim životnim uvjetima žene ne postaju nužno više. Prema ovoj studiji, čini se da poboljšani životni uvjeti snažnije utječu na muškarce nego na žene. Moguće je da muško tijelo učinkovitije koristi dodatnu, poboljšanu i energetski bogatu hranu za rast. Tijelo tako postaje veće i snažnije.
Kod žena taj efekt nije toliko izražen čak ni u optimalnim uvjetima. Prema studiji, evolucijski razlog mogao bi biti taj što žensko tijelo, čak i u dobrim uvjetima, znatno više energije ulaže u potencijalne trudnoće i dojenje nego u rast tijela. Međutim, visina i s njom povezan veći broj tjelesnih stanica također imaju evolucijske nedostatke, jer visoki muškarci češće pate od bolova u leđima, češće obolijevaju i imaju povećan rizik od raka.
Bez obzira na spol i zdravstveno stanje, od 30. godine života čovjek neminovno počinje gubiti na visini, otprilike 1 cm svakih deset godina. To je prvenstveno povezano s našim diskovima između kralježaka. Naime, s godinama se smanjuje sadržaj tekućine u tijelu, zbog čega diskovi, koji djeluju kao amortizeri između kralježaka, gube na elastičnosti. S obzirom na to da se više ne mogu dovoljno napuniti vodom, postaju tanji i čovjek se smanjuje. Bolesti poput osteoporoze ili loše držanje tijela zbog dugotrajnog sjedenja mogu ubrzati proces smanjenja visine. Iako se proces smanjivanja ne može potpuno zaustaviti, može se usporiti. Pravilno držanje pri sjedenju, dovoljno kretanja i ciljana vježba za jačanje leđa mogu pomoći u očuvanju visine.
Tih studija ima molijun i svaka daje drugačije rezultate