Diljem svijeta postoje fascinantni primjeri infrastrukturnih projekata koji su ostali nedovršeni – mostovi koji doslovno ne vode nikamo. Poznati kao "Bridge to nowhere" ili na njemačkom "Soda-Brücke", ovi mostovi stoje kao nijemi svjedoci ambicioznih planova koji se nikada nisu u potpunosti realizirali.
Mostovi koji nemaju pristupne ceste ili završavaju usred prirode često su rezultat nepopunjenih ili nedovršenih infrastrukturnih projekata. Razlozi za njihovo postojanje mogu biti različiti, a među najčešćima je nedostatak financijskih sredstava, zbog kojih most nije dovršen u punom opsegu. U nekim slučajevima, mostovi su uništeni zbog prirodnih katastrofa ili ratova. Drugi razlog može biti i činjenica da most više nije u upotrebi, ali nije srušen zbog visokih troškova rušenja.
U mnogim situacijama, mostovi su bili završeni, ali pristupne ceste koje bi omogućile njihovu funkcionalnost nikada nisu izgrađene. Ipak, postoji i ona najkontroverznija mogućnost, a to je da su mostovi izgrađeni kao dio projekata koji su služili za pranje novca ili neopravdano trošenje javnih sredstava.
Jedan od najpoznatijih primjera je Most preko rijeke Yalu između Kine i Sjeverne Koreje, vrijedan 330 milijuna dolara. Iako je most dovršen 2015. godine, na sjevernokorejskoj strani nije povezan s cestovnom mrežom. U Njemačkoj postoji poseban izraz za ove mostove – "Soda-Brücke". Mnogi su izgrađeni 1970-ih kao dio planirane mreže autocesta, ali zbog naftne krize i rastućeg ekološkog osvještenja nikada nisu dovršeni. Jedan od najpoznatijih primjera je most kod Euskirchena, planiran kao dio Autobahn 56.
U SAD-u je najpoznatiji "Bridge to Nowhere" u planinama San Gabriel u Kaliforniji. Izgrađen 1936. godine, trebao je povezivati zajednicu Azusa s planinskim gradom Wrightwood, ali nakon velike poplave 1938. godine pristupne ceste nikada nisu dovršene.
I Hrvatska ima svoje "mostove u nigdje". Najpoznatiji je niz godina bio Vukelićev most preko Korane kod Karlovca, u čiju je gradnju uloženo oko 50 milijuna kuna, ali godinama je stajao nedovršen zbog problema s pristupnim cestama. U Istri je zanimljiv primjer most preko potoka pokraj sela Korelići u Dragućskoj vali. Ne vodi nikamo, ali je zato obnovljen prije i više od desetljeća. Doduše, do mosta, kako piše Istarski, s jedne strane vodi makadam, ali s druge vas dočeka neuređeni, gotovo pa šumski put.
Ovo su najduži mostovi u Hrvatskoj: Jedan je godinama vodio 'u nigdje', a drugi je naš najveći ponos
"mostove u nigdje".....Koji je to izraz? O jeziče, budi jak i otporan!