Gospođa V. pritužuje se Povjerenstvu na liječnika C. jer je njezinu majku poslao kući usred noći, nakon hitnog pregleda u bolnici zbog ozljede, znajući da je postala nepokretna i da je kod kuće nitko ne može dočekati ni pobrinuti se za nju. Pritužuje se i što ju je uputio kući vozilom taksi-službe, a ne sanitetskim vozilom, iz kojega ne može sama izaći i popeti se na treći kat gdje se nalazi njezin stan. Majka gđe V. ima 80 godina i živi sama na trećem katu stambene zgrade bez lifta. Otkad je preboljela moždani udar, teže se kreće, no uspijevala se brinuti o sebi. Kći je baš u tjednu kada se dogodila spomenuta ozljeda pokušavala organizirati smještaj u mirovni dom.
Osamdesetgodišnjakinja se jedne subotnje večeri više sati nije odazivala na kćerine telefonske pozive. Kći živi na drugom kraju Hrvatske te je obavijestila policiju, vatrogasce i HMP o tome da se njezinoj majci najvjerojatnije nešto dogodilo. Vatrogasci su provalili u stan i našli gospođu majku kako bespomoćno leži na podu. Navodi da je pala i ozlijedila nogu. Odvezena je vozilom HMP-a na hitni bolnički prijam (dalje HBP) nadležne bolnice. Kći bolesnice navodi da je teško uspijevala stupiti u kontakt s liječnikom HBP-a, doktorom C., no kada je uspostavila s njim vezu, obavijestila ga je da bolesnicu u tom trenutku nema tko dočekati kod kuće. Nakon obrade i tijekom noći dr. C. je odlučio bolesnicu otpustiti kući, unatoč poznatim mu činjenicama da je kod kuće nema tko dočekati, da živi sama i da je nepokretna.
O tome nije obavijestio bolesničinu kćer. Bolesnica je usred noći vozilom taksi-službe, a ne sanitetskim vozilom, upućena kući. Srećom, na mjestu stanovanja zatekao se stariji gospodin, prijatelj obitelji, koji je bio pozvan da pripazi na stan. Začudio se vidjevši bolesnicu u vozilu taksi-službe i procijenio da nije u stanju, niti uz njegovu pomoć, popeti se do stana te da njeno zdravstveno stanje nije stabilno. Stoga ju je istim taksi-vozilom uputio natrag u HBP. Bolesnica je potom hospitalizirana. U svojem očitovanju je dr. C. naveo da nije bilo indikacije za hitnu hospitalizaciju, a da tijekom vikenda u bolnici nema socijalnog radnika. Zašto dr. C. nije postupio etično?
POVEZANI ČLANCI:
Postupanje liječnika u HBP-u nije bilo etično zato što nije uzeo u obzir ne samo zdravstveno stanje bolesnice (postala je nepokretna) već i socijalni aspekt (da živi sama) te da u tom trenutku nije bilo moguće organizirati odgovarajući prihvat i skrb u njezinom domu. Osim toga, nije prevezena sanitetskim vozilom i nije se zbog nepokretnosti mogla popeti u stan na trećem katu. Liječnik je u toj situaciji trebao pokazati empatiju. O otpustu nije obavijestio bolesničinu kćer. Ako nije mogao zadržati bolesnicu u bolnici do dolaska bolničkog socijalnog radnika, trebao je, također, obavijestiti socijalnu službu koja ima 24-satno dežurstvo.
Jedan je to od 30 primjera neetičnog ponašanja liječnika opisanih u knjižici "Liječnička etika – primjeri" koju je izdala Hrvatska liječnička komora. Na temelju stvarnih slučajeva opisane su razne vrste etički nedopuštenog postupanja liječnika, ponajprije s ciljem da mladim liječnicima posluže kao putokaz kako (ne) postupati. Gomilanje problema u zdravstvenom sustavu, naime, sa sobom sve češće dovodi do etički dvojbenih neprimjerenih postupanja u delikatnom odnosu između pacijenta i liječnika. I dok su napadi na zdravstvene radnike nakon dugogodišnjih nastojanja uvršteni u Kazneni zakon, i to s mogućom kaznom od tri godine zatvora, pacijenti o svojim neugodnim iskustvima s doktorima uglavnom govore na kavama ili na društvenim mrežama.
Percepcija pacijenata najčešće je da "vrana vrani oči ne kopa", odnosno da će se liječnici međusobno zaštititi pa nema smisla prijavljivati, a često se kalkulira i kako je bolje i odšutjeti poneki doktorski bezobrazluk jer o njima nam ovisi zdravlje i život. Međutim, pravila ponašanja i liječnička etika jasno su definirani Kodeksom medicinske etike i deontologije, a Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju Hrvatske liječničke komore prati i nadzire provođenje tih etičkih načela u pružanju zdravstvene zaštite te poduzima mjere utvrdi li da je došlo do kršenja tih načela.
"Posljednjih smo godina svjedoci sve češćim i novim etičkim problemima u našemu liječničkom radu. Etičko povjerenstvo Hrvatske liječničke komore prima pritužbe na rad liječnika, a broj tih pritužbi vrtoglavo raste. Povjerenstvo, nasreću, u njima najčešće ne nalazi dokaze kršenja Kodeksa medicinske etike i deontologije, ali je percepcija etičnosti u javnosti, kod pacijenata, njihovih obitelji i kolega, svakako važna i trebamo se truditi da ostavimo dobar dojam svojim ponašanjem. Razlog zašto smo se odlučili objaviti ovu knjižicu jest naše vlastito, liječničko, shvaćanje onoga što je etički ispravno", u uvodu naglašava prof. Lada Zibar, predsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju HLK. Povjerenstvo godišnje obradi i do 350 prijava ili predstavki, no ipak u većem dijelu ne pronađe kršenje liječničke etike.
Iz Povjerenstva podsjećaju kako je 350 mala brojka u moru od preko 48 milijuna kontakata koje su obiteljski liječnici imali s pacijentima u 2021. ili 716 tisuća otpuštenih bolnička pacijenta u 2019. godini te ako se uzme u obzir da u Hrvatskoj imamo 15.500 liječnika. Među primjerima kršenja liječničke etike slučaj je otkrivanja liječničke tajne, zbog čega je pacijentica F. Povjerenstvu prijavila liječnicu dr. O. jer je ova zajedničkim poznanicima iznosila podatke o njezinu pobačaju. "Dr. O. je zaposlena na ginekološkom odjelu na kojemu je gđa F. imala pobačaj. Pobačaj je izvršila druga liječnica. Dr. O. je zajedničkim poznanicima gđe F. i svojima ispričala kako je gđa F. nedavno imala pobačaj, i to vjerojatno izvan zakonom dopuštenog roka do kada je dopušten pobačaj.
Dr. O. se očitovala na način da je mislila da ti poznanici gđe F. o događaju već znaju pa da nisu od nje prve saznali navedene pojedinosti", opisuje se slučaj te slijedi tumačenje neetičnosti: "Liječnica dr. O. povrijedila je odredbe Kodeksa jer je odavala liječničku tajnu vezanu za prekid trudnoće pacijentice te iznosila druge, neprovjerene pojedinosti iz njezine anamneze, čime je dovela u pitanje i stručnost i etičnost postupaka druge kolegice uključene u dotadašnje liječenje pacijentice. Liječnik bez dozvole pacijenta ne smije iznositi podatke o pacijentu čak ni kada pacijent sam te podatke javno iznosi. Ako pacijent da privolu liječniku za iznošenje podataka o bolesti pacijenta, liječnik treba dobro razmisliti o tome hoće li takve podatke otkriti ili ipak neće. To bi trebalo ovisiti o cilju koji takvo iznošenje podataka ima kao i o mogućnosti stigmatizacije pacijenta. U slučaju da liječnik posumnja na počinjeno kazneno djelo, isto je dužan prijaviti."
Opisan je i neslavni slučaj krađe podataka, koje je u istraživanju uvaženi profesor nepošteno prisvojio od mlađeg kolege. "Liječnik dr. G. se pritužuje Povjerenstvu na liječnika prof. Nj. zbog krađe podataka i rezultata istraživanja. Vrlo uvažen profesor fakulteta zdravstvene struke, prof. Nj., ujedno je i liječnik koji dijelom radi u bolnici, a dijelom se bavi znanošću, pri čemu se za znanstvena istraživanja kao ispitanicima služi bolesnicima koje liječi. U postupku liječenja, ali i u znanstvenim istraživanjima, pomažu mu kao suradnici mlađi liječnici koji se pri tom specijaliziraju u struci, a podatke i rezultate istraživanja rabe u izradi doktorskih disertacija. Dr. G. jedan je od mladih specijalizanata, a iznosi optužbe na račun uglednog prof. Nj. jer je, nakon što je dr. G. nekoliko godina sudjelovao u istraživačkom radu, sakupljao podatke, analizirao ih i potom statistički obradio, bio isključen iz popisa autora znanstvenih izvješća.
POVEZANI ČLANCI:
Ta su izvješća ustvari rezultat istraživačkog rada mladoga doktora G. Žali se da su rezultati koje je pritom prikupio rabljeni bez njegovog uključivanja kao autora ili koautora u nekoliko članaka i kongresnih priopćenja. Profesor Nj. očitovao se Povjerenstvu navodeći da se mladi znanstvenik, specijalizant dr. G., sam povukao, ne želeći više surađivati na projektu, pa je zaključio da više nije zainteresiran za znanstveni rad i objavljivanje te stoga nije uvršten u popis autora znanstvenog rada", opisali su članovi Etičkog povjerenstva. Složili su se potom da je profesor Nj. povrijedio odredbe Kodeksa jer je, koristeći se podacima koje je prikupljao drugi liječnik, prikazao rezultate njegova istraživačkog rada kao svoje. "Zatajio je ključan doprinos drugog liječnika u istraživanju te nije naveo njegovo koautorstvo u znanstvenim izvješćima. Takvo znanstveno nepoštenje nije spojivo s liječničkom etikom", ustvrdili su članovi Etičkog povjerenstva.
Neki su slučajevi nevjerojatni, poput materijalnog iskorištavanja pacijenta, odnosno slučaja gospodina L. koji se pritužio na liječnika dr. K. zbog toga što je ovaj više puta od njega pozajmio novac. Pozajmicu je tražio za kupnju uređaja za fizikalnu terapiju, koji bi koristila i supruga gospodina L., također pacijentica doktora K., oboljela od multiple skleroze. "Uređaje dr. K. nije nabavio, a pozajmljeni novac (ukupno 120.000 kn) nije vratio gospodinu L. U međuvremenu je dr. K. nabavio novi osobni automobil više klase. U svojem očitovanju dr. K. ne spori da je od gospodina L. pozajmio 120.000 kn. Navodi da se ovdje radi o odnosu njega kao zajmoprimca i gospodina L. kao zajmodavca, te da je taj njihov odnos pravno reguliran, a da u ovom slučaju to nije bio odnos liječnik – pacijent. Prijavljeni liječnik koristio je svoj status i položaj liječnika te na prijevaru iznudio 120.000 kn od svog pacijenta, obećavajući da će novac uložiti u uređaje za fizikalnu terapiju kojima bi, pored ostalih pacijenata, pomogao i supruzi gospodina L.
Budući da je g. L. kao pacijent potencijalno ovisio o doktoru K. te da se nadao boljoj mogućnosti zdravstvene skrbi (dostupnijoj fizikalnoj terapiji) za svoju suprugu, taj odnos u vezi s pozajmljivanjem novca nikako nije mogao biti odijeljen od odnosa liječnik – pacijent. Osim toga, dr. K. nije bio kupio obećane uređaje niti je pacijentu vratio novac, a postoji i sumnja da ga je potrošio u sasvim osobnu svrhu – kupovinu novoga automobila. Svojim ponašanjem je doktor K. postupio protivno odredbama Kodeksa koji propisuje da će liječnik obavljati svoj posao stručno i etički besprijekorno, ne iskorištavajući pacijenta ni emotivno ni tjelesno ni materijalno. Osim redovite nagrade za liječnički rad u obliku plaće ili honorara i zadovoljstva što je pomogao pacijentu, drugo stjecanje materijalne ili bilo koje koristi iz njegovog liječničkog rada, kao i uvjetovanje zdravstvene usluge darom, protivno je Kodeksu", zaključili su u Povjerenstvu.
Bizaran je slučaj zloupotrebe liječničkog položaja za neovlašteno ulaženje u tuđu intimu. Gospodin Lj. pokrenuo je disciplinski postupak protiv dr. J, jer je taj na prijevaru, bez Lj.-ova znanja, poslao Lj.-ov ejakulat na analizu spermiograma umjesto na mikrobiološku analizu, zloupotrijebivši tako svoje ovlasti. "Gospodin Lj. nije doktoru J. bio pacijent, već njegov zet. Podnositelj zahtjeva gospodin Lj. nevjenčani je suprug gospođe J., kćeri prijavljenog liječnika obiteljske medicine doktora J. Gospodinu Lj. je nevjenčana supruga J. rekla da ima ginekoloških problema i da je bila na pregledu kod ginekologa. Dobila je lijekove i rekla nevjenčanom suprugu da je ginekolog "preporučio da i partner napravi pretrage", pregled mokraće i mikrobiološku analizu ejakulata. Gospođa J. je preporučila nevjenčanom suprugu da je najbolje da pretrage napravi kod njezina oca, u njegovoj ordinaciji, da mu je to najkomfornije te da ne ide po čekaonicama i zahodima gdje je gužva, gdje će čekati i gdje su često nehigijenski uvjeti.
Podnositelj zahtjeva gospodin Lj. došao je u ambulantu doktora J. i taj mu je dao tri epruvete, rekavši da treba dati mokraću i ejakulat te naglasivši da je jedna epruveta za mokraću, a dvije su za ejakulat. Jednu epruvetu ejakulata doktor J. je poslao u mikrobiološki laboratorij radi mikrobiološke obrade, a drugu je poslao po dostavljaču u jedan privatni laboratorij radi analize spermiograma u svrhu utvrđivanja eventualne neplodnosti. Gospodin Lj. i kći doktora J. bili su u vezi tri godine i nisu ostvarili roditeljstvo", glasi slučaj. Dr. J. se oglušio na zahtjev Povjerenstva i nije se očitovao o svom postupku, a Povjerenstvo je zaključilo kako je "na prijevaran način, bez dozvole i bez znanja pacijenta, uzeo tjelesni uzorak u svrhu utvrđivanja eventualne neplodnosti" te su ustvrdili da se liječnik ne smije upuštati u osobne ili obiteljske probleme pacijenta, niti pokušavati utjecati na njega izvan onoga što zahtijeva njegovo liječenje. Svojim ponašanjem prijavljeni je liječnik doveo osobu koja mu nije pacijent nego kćerin partner u zabludu, zloupotrijebivši svoj položaj i ovlasti te je na taj način povrijedio ugled liječničke profesije, zbog čega će pred Časni sud Hrvatske liječničke komore.
Među neetičnim slučajevima je i onaj liječnika Ć. koji je, iako službujući mrtvozornik na tom području, odbio izlaz na mrtvozorstvo, i to nakon dva opetovana poziva. Oba puta je to obrazložio "lošim odnosima" s preminulim. "Pri tom nije pokušao ponuditi ni neko alternativno rješenje, nego bi samo prekinuo poziv. Sve je to uznemirilo članove obitelji jer se preuzimanje pokojnika od pogrebne službe protegnulo na više sati, i to tek nakon što je nakon niza telefoniranja raznim službama, uključivo i policiju, mrtvozorstvo obavio drugi liječnik, čije to područje nije bilo. Prijavljeni liječnik dr. Ć. je do kraja ustrajao u svom odbijanju dužnosti", opisuje se u izvješću Etičkog povjerenstva koje je zaključilo da je doktor narušio dignitet pokojnika, njegove obitelji i liječničke struke, odnosno Etičkog kodeksa.
O Kodeks su se ogriješili i liječnici s urološkog odjela jer nisu javili starijem pacijentu termin operacije tumora u tercijarnoj ustanovi, iako su to obećali. Naime, tumor bubrega otkrili su mu slučajno u pandemiji, kad je hospitaliziran zbog KOPB-a, a nisu ga u toj bolnici mogli operirati jer je urološki odjel prenamijenjen u COVID-odjel. Kazali su da će dogovoriti operaciju u većoj bolnici i javiti pacijentu. "Nakon mjesec dana čekanja pacijent još uvijek nije dobio obavijest o datumu operacije, a opće stanje počelo mu se pogoršavati. Članovi obitelji uporno su nazivali urologiju bolnice koja ih je trebala informirati o terminu operacije u tercijarnoj ustanovi. No tu informaciju nisu dobili jer telefonski nisu uspijevali dobiti urologa koji se obvezao da će ih o tome obavijestiti. Tri mjeseca nakon postavljanja dijagnoze pacijent je preminuo a da mu nije pružena prilika za predviđeno liječenje", zabilježilo je Komorino Etičko povjerenstvo.
Inače, ako pritužba na etičnost liječnika nije ujedno i zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka ili postupka utvrđivanja nedostojnosti liječnika, tada ne završava na Časnom sudu. Takvom "običnom" pritužbom podnositelj može dobiti potvrdu za svoje zapažanje, satisfakciju u slučaju ugroženosti neetičnim ponašanjem liječnika te tako procijeniti opravdanost eventualnoga daljnjeg postupanja, pojašnjavaju u Komori. Osim zbog neetičnog postupanja, liječnik je disciplinski odgovoran i zbog nestručnog postupanja, a takve pritužbe rješava Povjerenstvo za stručna pitanja. Za teže disciplinske povrede liječniku se mogu izreći ukor, javni ukor, novčana kazna, privremeno ili trajno oduzimanje odobrenja za samostalan rad (licencije) u trajanju od mjesec do godinu dana, ili privremeno ili trajno ograničenje opsega odobrenja za samostalan rad.
Licencija se može oduzeti uvjetno s rokom kušnje od šest mjeseci do dvije godine. Za lakše disciplinske povrede moguća je opomena ili novčana kazna u iznosu od 1000 do 5000 kuna, a uz svaku disciplinsku mjeru, osim uz trajno oduzimanje licencije i novčanu kaznu, moguće je izreći i mjeru dodatne izobrazbe. Liječnika koji je pravomoćnom sudskom odlukom proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela, Časni sud Komore može smatrati nedostojnim za obavljanje liječničke djelatnosti. U razdoblju od 2018. godine do kraja lipnja ove godine Časni sud HLK izrekao je ukupno 18 disciplinskih mjera za etičke i stručne povrede: pet ukora, tri javna ukora, tri privremena oduzimanja licence, pet opomena i dvije novčane kazne.
>> VIDEO Od kamilice iskoristimo svaki dio, latice završe u kozmetičkim proizvodima
Marina Vidović, onkolog s Rebra - neetična, bezobrazna, neempatična, totalno nezainteresirana za pacijenta. Korov zdravstvenog sustava.