Prvi put nakon 200 godina, broj stanovnika Zemlje mogao bi početi padati, odnosno to je gotovo neizbježno. Opći je to zaključak nove studije Williama E. Reesa, profesora emeritusa sa Sveučilišta Britanske Kolumbije, vodećeg svjetskog populacijskog ekologa. Ta uglavnom malo poznata znanstvena disciplina po definiciji proučava međudjelovanje populacija organizama određenih vrsta ili rodova i okoliša. U ovom slučaju, ti organizmi su ljudi odnosno populacija Zemlje, a okoliš su prije svega zemaljski resursi, poput fosilnih goriva. Jasno, resursi uvjetuju povećanje ili smanjenje broja ljudi na našem planetu.
Profesor Rees znanstvenik je s više od 150 radova objavljenih u znanstvenim časopisima. Logično, radi se o studijama rasta i socioekonomskog razvoja. Radi se o čovjeku koji je prvi upotrijebio sintagmu "ekološki otisak", zajedničku mjeru niza ljudskih utjecaja na okoliš. I sada se taj ugledni kanadski znanstvenik obratio problemu neodržive potrošnje resursa današnje populacije ljudi koja raste gotovo eksponencijalno.
- Taj je rast moderno tehnoindustrijsko društvo doveo u stanje trajnog prebacivanja - navodi prof. Rees. Odnosno, čovječanstvo sada troši više resursa nego što mu je potrebno, što će neizbježno prouzročiti njihovu nestašicu i velike teškoće dijelu čovječanstva koje mnogi možda neće moći preživjeti. Uvjet stalnog ekonomskog rasta dovodi do kraja postojećih resursa koji se nesmiljeno troše da bi se taj uvjet ispunio. Rees zastupa tezu prema kojoj su sve životinjske vrste, među koje spada i Homo sapiens odnosno današnji čovjek, prirodno predisponirane da rastu i reproduciraju se sve dok im habitat ne dosegne točku sloma. Svaka životinja u nekom trenutku dostiže točku u kojoj njezina brojnost rezultira pretjeranom potrošnjom i degradacijom staništa, što vodi do nestašice hrane, bolesti ili grabeži. Taj scenarij utječe na populaciju tako da se ona počne smanjivati te pada ispod razine na kojoj joj njezin habitat može pružiti dugoročnu održivost. Smanjenje populacije dovest će do popune resursa i poboljšanja habitata što stvara preduvjete da ciklus ponovno počne. Ljudi su se sada našli u posebno intrigantnoj situaciji. Sve vrijeme u kojem je čovječanstvo uspijevalo iskorištavati fosilna goriva, pogotovo od 19. stoljeća do danas, potaknut je period obilja bez presedana. Stanovništvo planeta počelo je bujati, pa je u posljednjih 200 godina naraslo s manje od milijarde na osam milijardi. No, sada nalazišta fosilnih goriva presušuju i neće se skoro moći obnoviti, tvrdi britanski profesor. Pretjerana eksploatacija fosilnih goriva promijenila je planet do razine nepopravljivosti, na što upozoravaju već neko vrijeme mnogi znanstvenici.
POVEZANI ČLANCI:
- Obilje stvoreno fosilnim gorivima omogućilo je Homo sapiensu, prvi put, da doživi jednokratni ciklus globalnog rasta populacije. Jednokratni jer su ga omogućile goleme zalihe potencijalno obnovljivih resursa i ograničenih neobnovljivih resursa, uključujući fosilna goriva, ali koji su sada uvelike iscrpljeni. Takvo što se više neće moći ponoviti. Odabirom industrijalizacije, Homo sapiens se nesvjesno obvezao na nepostojanost. Usvojili smo samodokidajući način života, u kojem bi ograničeni resursi koji omogućuju našu industrijsku egzistenciju neizbježno postali za to upravo nedostatnima, piše u svojem radu prof. Rees. Pogotovo je zabrinjavajuće, ističe Rees, što bi pretjerana potrošnja resursa i rezultirajuća "korekcija populacije" mogla biti kaotična. Ako se čovječanstvo ne posveti maksimalno tom problemu, on će poprimiti takve razmjere da će donijeti bijedu milijardama ljudi, smanjit će se proizvodnja roba, doći do masovne nezaposlenosti, prekida opskrbnih lanaca, općeg pada BDP-a, smanjenja osobnih prihoda... U krajnjem slučaju, mogla bi početi propadati cijela društva, odnosno društveni temelji civilizacije kao takve. U svakom slučaju, neizbježan je drastičan pad broja stanovnika Zemlje. Predikcije koje je prof. Rees iznio u svojoj studiji doista su mračne.
- Neizvjesno je može li veći dio industrijske visoke tehnologije opstati u nedostatku obilja jeftine energije i bogatih rezervi resursa, od kojih će većina biti izvađena, iskorištena i raspršena. Može se dogoditi da će budućnost u najboljem slučaju zapravo biti pokretana obnovljivom energijom, ali u obliku ljudskih mišića, zaprežnih konja, mazgi i volova dopunjenih mehaničkim vodenim kotačima i vjetrenjačama. U najgorem slučaju, oko milijardu preživjelih suočit će se s povratkom na stil života iz kamenog doba. Bude li to trebala biti budućnost čovječanstva, nju neće preživjeti urbani sofisticirani ljudi, već prilagođena ruralna sirotinja i preostali džepovi domorodačkih naroda - napominje Rees.
POVEZANI ČLANCI:
Zabrinjavajuće je što Rees nije jedini s takvim analizama, a još je gore što nije i najzlogukiji prorok. Listate li osvrte na to što je napisano u časopisu World, možete naći da je slična studija prije tri godine izišla i u časopisu Lancet, a predviđa da će globalna populacija vrhunac doseći 2064. godine i doći do 9,7 milijardi ljudi, da bi potom do 2100. pala na 8,8 milijardi. A ima i onih ekstremnijih koji smatraju da bi do kraja stoljeća populacija čak mogla pasti na šest milijardi ljudi. To je predvidio i Rimski klub, trust mozgova koji se predviđanjima kretanja broja ljudi bavi više od pola stoljeća.
Globalni civilizacijski kolaps gotovo će sigurno biti praćen velikom "korekcijom" ljudske populacije. Međutim, ima i onih koji ne samo da se ne slažu s Reesovim predviđanjima, već upravo suprotno, upućuju na to da politike smanjivanja pučanstva, poput kineske politike jednog djeteta, nisu promijenile ništa te su nepotrebne i smanjuju ljudska prava. Pa čak i da je ekološki otisak koji je profesor Rees osmislio potpuno promašen te su doista svi resursi u ravnoteži, osim, ipak, fosilnih goriva. A na tome se već radi, i ako taj napor i dalje bude uspješan, Reesove će procjene jednostavno pasti u vodu.
>> VIDEO Sve zavjere o Zemlji kao ravnoj ploči? Zagovornici imaju nekoliko teorija
Zbog demografskih promjena i nesrazmjera u tim promjenama nas u Europi i Americi najvjerojatnije čeka nešto slično propasti Rimskog carstva. I ono je propalo zbog unutarnje dekadencije i valova migracija koje nitko nije mogao zadržati.