Sveta Stolica i NR Kina potpisale su sporazum o načinu imenovanja biskupa kineskih katolika. Ured za tisak Svete Stolice priopćio je u subotu da je potpisan povijesni sporazum, ali njegov sadržaj nije objavljen.
“U Pekingu je održan sastanak podtajnika Svete Stolice za odnose s državama mons. Antoinea Camilleria i zamjenika ministra vanjskih poslova NR Kine Wang Chaa, koji su šefovi vatikanske i kineske delegacije”, stoji u priopćenju Svete Stolice.
Sporazum se odnosi na imenovanje biskupa, što je važno pitanje za život Crkve u Kini.
Taj sporazum “nije kraj procesa, već njegov početak”, prokomentirao je potpisivanje vatikansko-kineskog dogovora šef Ureda za tisak Svete Stolice Greg Burke i naglasio da je riječ “o dijalogu, pažljivom slušanju obje strane”, a cilj mu “nije politički, već pastoralni koji će omogućiti vjernicima da imaju biskupe koji su u zajednici s Rimom, ali istodobno priznati od strane kineskih vlasti”.
Zacjeljivanje rana
Od sada pa nadalje svi kineski biskupi bit će zaređivani u punoj zajednici s papom. Moći će se zacijeliti rane koje su nastale u kineskoj Crkvi od 1958. kada je počelo prisilno zaređivanje bez vatikanskog konsenzusa. Kineska Crkva bila je podijeljena na tajnu vezanu uz Rim i onu koju je priznavao Peking. Sveta Stolica nije imala službene odnose s NR Kinom koju je 1949. proglasio Mao Ce Tung. Peking je 1958. osnovao Kinesku patriotsku crkvu, koja nije bila povezana s Rimom i samostalno je bez papinih dozvola zaređivala svećenike i biskupe. Peking je tražio da vjernici i Patriotska crkva ne priznaju primas papa.
No, ta Crkva, koja je postala “tajnom”, ipak je opstala u Kini i broji oko 16 milijuna vjernika, a ona službena broji oko četiri milijuna vjernika. Kineski ustav kaže da vjerske organizacije i vjerske aktivnosti ne smiju ni u kojem slučaju biti pod vanjskom kontrolom. Za one koji krše tu odredbu predviđene su kaznene mjere i katolici u Kini bili su proganjani.
Vatikan je u pregovorima s Kinom želio već više godina prevladati takvu situaciju i objediniti dvije crkve. Prema sporazumu, koji, ponovimo, nije objavljen, kandidate za biskupe trebale bi predlagati biskupije uključujući i Patriotsku crkvu. Kineska vlada bi na taj način bila uključena u njihov izbor, a konačnu odluku o tome koga treba zarediti za biskupa ipak donosi papa.
Ima i protivnika sporazuma
Papa Franjo je odmah poslije potpisivanja vatikansko-kineskog sporazuma prihvatio u Rimsku katoličku crkvu osam biskupa Patriotske crkve.
Tako su “prvi put svi biskupi u Kini u zajedništvu s rimskim biskupom”, kazao je državni tajnik kardinal Pietro Parolin.
Dakako ima i onih koji se protive tom sporazumu, kako unutar kineskih vlasti tako i unutar Crkve. Umirovljeni biskup Hong Konga kardinal Joseph Zen Ze-kiun kaže da je “Vatikan prodao Kinesku crkvu Pekingu” te da je “Franjo previše popustljiv jer ne poznaje situaciju”. Zapravo, pregovore su s Pekingom vodili i Franjini prethodnici, a posebno ubrzanje rješenju dao je 2007. dao papa Benedikt XVI.
>> Papa Franjo u Litvi
Ovog Pape svugdje ima osim tamo gdje ga treba biti.