Papa Franjo je kritizirao rigidnost kako mnogih biskupa i svećenika, tako i onu u nekim vjernicima. Tijekom mise u kapelici doma Santa Marta u Vaitikanu, papa Franjo je kazao kako “nas rigidnost udaljuje od Isusove mudrosti” kao i od “samog Isusa”, te “nam oduzima slobodu”. Osim toga toliko “pastora čine da ta rigidnost raste i u dušama vjernika”.
U propovijedi se osvrnuo na prvo čitanje današnje liturgije, uzeto iz Djela apostolskih (Dj 11, 1-18), koje govori o Petru kojemu braća, još uvijek vezana za zakone, prigovaraju zato što je jeo s poganima u njihovoj kući. Ali, Petar je to učinio jer ga je Duh tamo doveo, kazao je Papa te dodao kako u Crkvi uvijek postoji taj duh “mi smo pravednici, drugi su grješnici“. To “mi i drugi“, te podjele; čak i mišljenje da su drugi osuđeni.
To je bolest Crkve, koja proizlazi iz ideologija ili vjerskih stranaka. Kazao je kako su u Isusovo vrijeme postojale najmanje četiri vjerske stranke: stranka farizeja, saduceja, zelota i esena, te je svaka tumačila svoju “ideju“ o zakonu. I Isusa su prekoravali zbog toga što je ulazio u kuću carinika koji su, po njihovu mišljenju bili grješnici. Ti prijekori uvijek stvaraju podjele. Postoje ideje i stajališta koji stvaraju podjele i to do te mjere da podjela postaje važnija od jedinstva. Važnija je moja ideja od Duha Svetoga koji nas vodi.
Video - Papa Franjo nedjeljnu molitvu Angelusa prvi put vodio predvodio putem video prijenosa
A, Gospodin, naprotiv, želi jedinstvo, kazao je Franjo i naglasio kako nitko ne smije ostati izvan Crkve; svi imaju biti u njoj, sa svojim osobitostima. Citirao je Evanđelje (Iv 10, 11-18) gdje Gospodin kaže kako nam da je pastir sviju: i odraslih i malenih, bogatih i siromašnih, dobrih i zlih. Došao je zbog svih ljudi, i umro je za sve. I za one koji ne vjeruju u Njega ili pripadaju drugim religijama; umro je za sve ljude.
Ali, kazao je Franjo, postoji napast da kažemo da smo na jednoj ili drugoj strani. Razlike su dopuštene, ali uvijek u jedinstvu Crkve. Svi imamo jednoga pastira, Isusa. Rigidnost tumačenja zakona nije vjernost, već sigurnost u “mene samoga”. A, još gora je “rigidnost srca”, jer ju je teško iskorijeniti.
Franjo govori i o još jednoj “bolesti, dosta ružnoj”, odnosno o klerikalizmu koje “se postavlja na mjesto Isusa i kaže to treba biti tako, tako, tako. Ali, Učitelj je…Ostavi Učitelja. To je tako i ako nije tako ne možeš uči”, kazao je Franjo i dodao kako “klerikalizam oduzima slobodu vjeri i vjernicima. To je bolest, ružna bolest Crkve, to klerikalističko držanje”.
Još jedna bolest su bogatstva, a Gospodin je bio jako oštar prema bogatstvima. Bogatstva su prepreka za ići naprijed, ali ne smijemo upasti u pauperizam, upozorava Franjo. Ne smije se biti robovima bogatstva, živjeti samo za bogadstvo. Jer, ako postoje rigidnosti, klerikalizam, roovanje bogatstvu, onda se nije slobodnima. Bez “sloboda ne može se slijediti Isusa”, zaključio je papa Franjo.
Treba znati da isto tako su svi Pape u zadnjih 50 godina govorili i radili isto i nastojali crkvu osuvremenjavati u skladu s prilikama. I uvijek je dio klera i vjernika radio po svome. Papa Franjo je veliki dio svog života proveo u siromašnim četvrtima velikih argentinskih gradova i vidio ogromne nepravde a posebno ga je smetalo što su nepravde dolazile od najbogatijih vjernika ali i crkvenih dostojanstvenika koji se nisu brinuli za istinsku vjeru već su išli svojim putevima. To svakako nisu putevi do Boga.