Nismo pozvani služiti svako toliko, već živjeti služeći, kazao je papa Franjo u homiliji tijekom mise koju je danas predvodio crkvi Bezgrešne Djevice Marije u Salezijanskom centru u Bakuu, glavnom gradu Azerbajdžana, gdje je stigao jutros iz Gruzije.
Azerbajdžan je posljednja etapa njegova trodnevnog putovanja u dvijema kavkazskim zemljama.
Prva katolička crkva u Bakuu bila je sagrađena 1912. koju su 1931. uništili boljševici. Kada je 2002. godine papa Ivan Pavao II. pohodio Baku održao je misu u maloj sportskoj dvorani. Nakon tog posjeta predsjednik Azerbajdžana, Heydar Aliyev, donio je odluku o izgradnji nove katoličke crkve koju je 2007. godine posvetio tadašnji državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone. Danas je u njoj, koja može primiti oko 300 osoba, papa Franjo predvodio misu.
„Vjeru treba uzgajati. Ona nije čudesna snaga koja silazi s neba, nije miraz koji se jednom dobiva zauvijek, a niti je neka super-snaga koja služi za rješavanje životnih problema. Jer, kada bi vjera bila korisna za zadovoljavanje naših potreba onda bi bila egoistična vjera, usredotočena na nas. Vjeru se ne smije brkati s time da se bude ili osjeća dobro, da se bude utješeni u duši jer imamo malo mira u srcu. Vjera je zlatna nit koja povezuje s Gospodinom, jednostavna sreća da se bude s Njim, da se bude s Njime ujedinjeni. To je dar koji vrijedi cijeli život, ali donosi plod ako mi učinimo naš dio obveze“, kazao je Franjo i pitao koja je to stvar koju trebamo učiniti, te odgovorio: „Isus nam daje do znanja da je to služenje“.
Vjera i služenje se ne mogu odvojiti, kazao je Franjo i objasnio što je služenje.
„Možemo zamisliti da se ono sastoji samo u obavljanju naše obveze ili time što se učini dobro djelo, ali za Isusa je mnogo više. On traži od nas, pa i s jakim riječima, da budemo potpuno raspoloživi, da vodimo život potpune raspoloživosti bez kalkuliranja i bez dobivanja koristi“, kazao je Franjo i naglasio kako „smo pozvani služiti ne zato da bismo dobili plaću, već da imitiramo Boga koji se učinio slugom za našu ljubav“.
„Nismo pozvani služiti svako toliko, već živjeti služeći. Tada je služenje način života i sažima u sebi cijeli način života kršćanina: služiti Boga u obožavanju i molitvi; biti otvoreni i raspoloživi; konkretno ljubiti bližnjega; zalagati se za opće dobro“, kazao je Franjo i naglasio kako oni koji su mlaki žive da bi zadovoljili svoje potrebe kojih nikad dosta i koji zbog toga nisu nikad zadovoljni i na koncu se zadovoljavaju s osrednjim životom. Mlakonje daju Bogu i drugima određeni postotak svoga života i srca, bez pretjerivanja, dapače nastoje uvijek uštedjeti i na taj način njegov život gubi okus, postaje kao čaj koji je bio dobar, ali kada se ohladi više ga se ne može piti.
Papa Franjo upozorava i na upadanje u „preveliku aktivnost“. To je onda kada se djeluje da bi se postao nekim i tada služenje postaje sredstvom, a ne ciljem, jer cilj je postao prestiž i želja da se postane velikim.
„Bog mijenja svijet mijenjajući naše srce, a to ne može učiniti bez nas“, naglasio je papa Franjo.
Naslov prilicno odudara od smisla papinog obracanja i dovodi u zabludu. Hrvatski mediji.