Uza sve svakodnevne probleme s kojima se suočavamo, dani iza nas još jednom su vjerno prikazali u kakvom društvu živimo i koliko smo zapravo daleko od nekih razvijenih država svijeta kojima toliko težimo.
Odvajanjem od bivše države hrvatsko društvo počeli smo stvarati od nule, ali rezultati u praksi pokazuju nam da se zapravo i nismo daleko odmakli od samih početaka. Imamo zakone, neki kažu da spadaju i među najbolje napisane, ali sve pada u vodu kada ih trebamo početi provoditi u djelo.
Da je drukčije, onda ne bi bilo jednakih i jednakijih, odnosno, onih na kojima će se slomiti sva sila pravne države i onih kojima ista ta pravna država ne može ništa. Počelo je vulgarnim vrijeđanjem u Supetru državne tajnice za sport i jedne od najboljih svjetskih skijašica dosad Janice Kostelić. Nju čovjek može voljeti ili ne, ali Janica poslije svega što je napravila tijekom svoje sportske karijere ničim nije zaslužila onakve uvrede. Reagirala je i Vlada RH koja je brzo osudila taj incident, a privedena su petorica članova Torcide.
Koliko god to bilo normalno i pohvalno, nejasno je zašto na isti način država nije reagirala i u nekim drugim sličnim, a ponekad i težim slučajevima. Još se svi sjećamo uvreda na račun Mirjane Rakić i njezina ponižavanja, ali tada ovakve reakcije države i Vlade nije bilo. Ostaje nejasno hoće li država reagirati samo u nekim slučajevima, kada je neka od strana politički podobna, ili će to postati praksa.
Pri tome ne treba ni spominjati razne televizijske emisije ili internetske portale na kojima se osobe s imenom i prezimenom brutalno vrijeđaju i blate. I tada je izostaje reakcija države. I danas se sjećamo otvorenih poziva na linč cijelih obitelji kada su javno iznošene njihove adrese, brojevi telefona, vrste i registracija vozila…
Nije se razmišljalo do kakvih sve to posljedica može dovesti, ali država je i tada ostala nijema. Nijema je ostala i nakon uvreda Zdravka Mamića upućenih novinarima i drugima. Ni tada Vlada RH nije reagirala priopćenjem niti je Mamić priveden, a kamoli osuđen. Niz je takvih primjera koji nam samo dokazuju da i dalje u Hrvatskoj nismo svi isti pred zakonom. Jedan od takvih je i suđenje Mamiću koji svako pojavljivanje pred sudom, koliko god optužbe na njegov račun bile ozbiljne, iskoristi da napravi kaos u sudnici. Običnom građaninu ne bi nikada palo na pamet vikati u sudnici, upadati u riječ sucu, prekidati svjedoke i sl., čemu je svjedočila cijela Hrvatska.
Štoviše, kada bi obični građanin samo i pokušao učiniti djelić toga, vrlo brzo zbog toga bi zažalio. Zato nikoga ne trebaju čuditi maratonski sudski procesi, proceduralne pogreške, uvjetne ili blago rečeno smiješne kazne kada je u pitanju “jednakiji” dio našeg društva.
Sjeća li se uopće tko danas zašto je optužen Petar Čobanković, zašto se sudi Ivi Sanaderu ili Nadanu Vidoševiću? Ne samo da se ne sjeća, nego nitko ni ne očekuje da će itko od njih, bez obzira na to za što ih se tereti, biti strože osuđen. Ako i budu, bit će to “pedagoške” kazne u kojima će i vuci biti siti, a i ovce će ostati na broju.
