Održavanje fiktivne online edukacije s ciljem regrutacije i širenja propagande, vođenje programa za novinare i blogere, planiranje prosvjeda i ostalih aktivnosti protiv Irana, nešto treće ili ništa od navedenog? Zbog čega se točno iransko-britanska državljanka Nazanin Zaghari-Ratcliffe već pet godina ne smije vratiti u Veliku Britaniju iz Irana gdje je većinu vremena provela zatvorena ne može se točno shvatiti, a još se manje može utvrditi čime se i zašto ona uistinu bavila. Čini se da svatko ima svoju varijantu priče koja iza uhićenja jedne žene skriva kompleksnu pozadinu britansko-iranskih odnosa.
Nazanin Zaghari-Ratcliffe rođena je 1978. godine u Teheranu, glavnom i najvećem gradu Irana, gdje je odrasla i školovala se. Na tamošnjem je sveučilištu diplomirala engleski jezik i književnost, planirala je predavati, no zaposlila se kao prevoditeljica, a njezin je rad cijelo vrijeme bio usko vezan uz humanitarne organizacije. Nakon razornog potresa u iranskom gradu Bamu 2003. godine, pomagala je u prevođenju za inozemne službe. Potom se zaposlila u Međunarodnom savezu društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca, a zatim i u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. To ju je 2007. godine odvelo u Veliku Britaniju gdje je dobila stipendiju na Sveučilištu London Metropolitan.
Specijalizirala se u području komunikacijskog menadžmenta te je 2009. dobila posao u međunarodnoj dobrotvornoj organizaciji nekadašnjeg naziva BBC World Service Trust. U međuvremenu preimenovana u BBC Media Trust, to je organizacija kojoj je cilj, kako piše u službenom opisu, “spasiti živote, zaštititi sredstva potrebna za život, suprotstaviti se dezinformacijama, osporiti predrasude i izgraditi demokraciju”. Zaghari-Ratcliffe se tamo zadržala dvije godine, nakon čega je 2011. počela raditi u Zakladi Thomson Reuters, još jednoj dobrotvornoj organizaciji, ovaj put kanadskog medijskog konglomerata.
Nitko nije znao zašto su je osudili
Zaghari-Ratcliffe u Londonu je osnovala i obitelj. Veoma brzo nakon dolaska u Veliku Britaniju upoznala je, naime, budućeg supruga Richarda Ratcliffea, računovođu iz Londona. Oženili su se 2009. godine, a 2014. dobili su kći Gabriellu. Richard Ratcliffe izjavio je kako je njegovoj supruzi bilo važno da njezini roditelji poznaju unučicu te ju je stoga redovito željela voditi u Teheran. U proljeće 2016. godine Nazanin i Gabriella, kojoj je tada bilo nešto manje od dvije godine, po treći put su zajedno otišle u Iran, no više se nisu vratile u Veliku Britaniju.
Otputovale su, naime, 17. ožujka, a kada su se 3. travnja trebale ukrcati na avion u London, Nazanin Zaghari-Ratcliffe uhitila je Revolucionarna garda u zračnoj luci “Imam Homeini”. Nakon toga sve se priče razilaze i oko toga zašto je do uhićenja došlo, kao i oko toga što je tome prethodilo i što se dogodilo poslije. Nazanin Zaghari-Ratcliffe kaže, naime, da je u Iran došla kako bi ona i kći proslavile s obitelji Novruz, tradicionalni iranski blagdan Nove godine koji se obilježava 20. ožujka. Ipak, Iran tvrdi sasvim suprotno.
Iako se isprva nije ni znalo zašto je Nazanin uhićena, naknadno je objašnjeno kako se sumnja da je sudjelovala u kovanju urote protiv tamošnjeg državnog vrha. Dvije godine prije uhićenja Nazanin Zaghari-Ratcliffe, iranska je obavještajna služba, naime, uhitila nekoliko blogera, novinara i zaposlenika portala koji su sudjelovali u jednom od online programa BBC-ja te primali novac iz Londona. Riječ je o grupi koji je vodila brojne projekte i planove. Iz inozemstva su okupljali protivnike sustava pod krinkom legitimnih aktivnosti. Financijska pomoć im se slala uglavnom iz Londona pod izlikom dobrotvornih donacija. Vođa tima predstavljen je kao mentor iz BBC-ja, a financira ga britanska obavještajna služba – poručili su te 2014. godine iranski tužitelji uprijevši prstom primarno u BBC i njegove programe kao što su “Iran Media Development Project’s ZigZag”.
Riječ je o projektu o kojem se može naći veoma malo informacija, ali je ukratko opisan kao virtualna redakcija kojoj je cilj da iranski novinari stvaraju kvalitetan sadržaj. Iako Nazanin Zaghari-Ratcliffe jedno vrijeme uistinu jest bila zaposlena u BBC World Service Trustu, iz BBC-ja su njezinu ulogu opisali kao početnu i administrativnu. Iz Zaklade Thomas Reuters su također odbacili sve optužbe, no tužitelj iz Teherana izjavio je da se Zaghari-Ratcliffe tereti upravo zbog vođenja online novinarskog tečaja koji je za cilj imao regrutiranje i trening te širenje propagande protiv Irana.
Štoviše, iranski tužitelj Yadollah Movahed izjavio je da se Zaghari-Ratcliffe tereti i za neke prijašnje aktivnosti te da je bila umiješana u organizaciju prosvjeda diljem Irana nakon izbora još 2009. godine.
– Nazanin Zaghari otkrivena je nakon velike obavještajne akcije. Identificirana je kao inozemna neprijateljska veza. Bila je odgovorna za nekoliko misija, a svoje je kriminalne aktivnosti provodila po nalogu inozemne medijske organizacije i obavještajne službe – objavio je tamošnji Press TV u lipnju 2016. godine kada je Nazanin uhićena.
Također, postoje neke nedosljednosti oko toga što je Nazanin uopće radila u Teheranu tada. Iran, naime, sumnja da motiv nije bio samo obiteljski posjet, nego da se također radilo i o aktivnostima protiv tamošnjeg sustava, što ona niječe, kao i sve ostalo što joj se stavlja na teren. U konačnici je Nazanin Zaghari-Ratcliffe u rujnu 2016. godine ipak osuđena na zatvorsku kaznu od pet godina, a iranski su mediji obavijestili da je proglašena krivom i zbog špijunaže.
Bacali su je u samicu
– Ona je identificirala potencijalne regrute iz Irana te ih je pozvala da sudjeluju u online treningu. Primala je i pregledavala njihove životopise, odabirala ih, vodila je financije te organizirala tečajeve – objavljeno je u tamošnjim medijima nakon presude. No sasvim druge reakcije stigle su iz svijeta, prije svega iz Velike Britanije gdje se mogla čuti druga strana priče. Osim iz Londona, političke poruke stigle su i iz SAD-a, Kanade, Europske unije… Također, Amnesty International već godinama upozorava da Zaghari-Ratcliffe nije imala pravedno suđenje, a njezino su puštanje već više puta tražili i Ujedinjeni narodi.
– Smatramo da je Nazanin Zaghari-Ratcliffe oduzeta sloboda i da joj je povrijeđeno pravo na pravedno suđenje pred neovisnim i nepristranim sudom – poručili su stručnjaci iz UN-a koji su zaključili kako Iran krši svoje obveze prema međunarodnom pravu.
Ipak, Nazanin Zaghari-Ratcliffe do danas nije dopušteno da se vrati u London, gdje je poslana samo njezina kći Gabriella, i to tek 2019. godine. Ona je, naime, nakon majčina uhićenja ostala u Iranu kod bake i djeda kako bi mogla redovito posjećivati Nazanin. U London je ocu vraćena tek kako bi mogla krenuti u školu. Richard Ratcliffe je više puta za medije rekao kako majka izrazito nedostaje kćeri, a i sam je iznio svoju stranu priče u kojoj zadnjih nekoliko godina, otkako su mu žena i kći “oduzeti”, opisuje kao pravu noćnu moru.
– Na samom sam početku mislio da će se, s obzirom na to da je sve tako nepravedno, problem razriješiti ako glasno reagiramo i ako pravi ljudi interveniraju. Nisam mogao ni zamisliti da će to trajati više od pet godina – rekao je prošli tjedan Ratcliffe za BBC.
Prošlo je više od 1800 dana otkako je zadnji put vidio svoju suprugu, a upozorava kako je ona u zadnjih pet godina, osim što je odvojena od obitelji, preživjela zatvaranje u samicu, okrutnost pri ispitivanju, pritiske, lažna obećanja… Ratcliffe je 2016. čak pokrenuo online peticiju, a zajedno sa suprugom se u lipnju 2019. odlučio za štrajk glađu koji je trajao 15 dana tijekom kojih je kampirao ispred ambasade Irana u Londonu. Ništa od toga nije urodilo plodom te je Zaghari-Ratcliffe i dalje u Iranu. Odbijen je svaki zahtjev za njezino ranije puštanje iz zatvora, no dva je puta privremeno puštena na slobodu. Prvi put je to bilo u kolovozu 2018. godine kada se na tri dana vratila u roditeljski dom.
Njezin suprug, preko kojeg Nazanin najčešće daje izjave, rekao je kako je to puštanje zapravo okrutna igra jer je njegova supruga nakon povratka u zatvor patila od napadaja panike. Nazanin Zaghari-Ratcliffe idući je put privremeno puštena 17. ožujka 2020. godine, i to zbog krize s koronavirusom u Iranu. Bila je tada ponovno smještena u svoj roditeljski dom u Teheranu od kojeg se nije smjela udaljiti više od 300 metara. Omogućeno joj je uspostavljanje videopoziva sa suprugom i kćeri, a Iran je demantirao i da je Nazanin onemogućeno testiranje na COVID-19 i liječenje. Tu su vijest koja se proširila proglasili propagandom.
U konačnici je Zaghari-Ratcliffe zbog pandemije kraj svoje kazne dočekala u roditeljskoj kući te je službeno oslobođena prije točno tjedan dana, 7. ožujka 2021. kada joj je istekla petogodišnja kazna te joj je s noge skinuta električna narukvica. Ipak, iranske su vlasti najavile novi preokret – Nazanin Zaghari-Ratcliffe i dalje mora ostati u Iranu, nije joj vraćena britanska putovnica, a protiv nje se pokreće i novi postupak. Čini se tako da se ova saga još ne završava, no iz Velike Britanije su ipak stigle vijesti da su dogovori o povratku Nazanin u London pri kraju.
– Neprihvatljivo je da Zaghari-Ratcliffe nije potpuno slobodna vratiti se u London svojoj obitelji. Nastavit ćemo raditi sve što možemo da to postignemo – izjavio je sam britanski premijer Boris Johnson, a iz njegova su ureda poručili kako je to rekao i iranskom predsjedniku Hasanu Rohaniju u telefonskom razgovoru. Problem Nazanina povratka u Veliku Britaniju leži u tome što Zaghari-Ratcliffe ima i britansku i iransku putovnicu, a u Teheran je 2016. godine ušla s ovom drugom jer Iran ne priznaje dvojno državljanstvo. Ipak, dvije vlade već dugo pregovaraju o tom slučaju.
Čak je 2019. godine iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif predložio službenu zamjenu Zaghari-Ratcliffe za Negar Ghodskani, iransku državljanku koja je uhićena u Australiji pa izručena SAD-u gdje je i osuđena zbog zavjere. Velika Britanija je to odbila zaključivši da se radi o podlom političkom manevru. Cijeli taj slučaj dodatno je 2017. godine zakomplicirao upravo Boris Johnson, sadašnji premijer, a ondašnji ministar vanjskih poslova Velike Britanije. On je izjavio da je Zaghari-Ratcliffe u Iranu “samo podučavala novinarstvo”, što je njezinoj obrani nanijelo veliku štetu jer je ona tvrdila da je u Teheranu bila na odmoru te da nikad nije imala veze s edukacijama koje joj se stavljaju na teret. Odmah je reagirala i Zaklada Thomson Reuters gdje je zaposlena te su tražili da se izjava ispravi.
– S vremenom smo počeli sumnjati da moja supruga nije samo zatvorenica, nego pijun u geopolitičkom nadmetanju koje traje još od 1970-ih i uključuje neplaćeni dug Britanije prema Iranu – rekao je pak Richard Ratcliffe za medije, a riječ je zapravo o široko raširenom mišljenju da su i Nazanin Zaghari-Ratcliffe, ali i drugi zatvorenici s britansko-iranskim dvojnim državljanstvom zapravo taoci Irana kako bi se natjeralo Veliku Britaniju da im podmiri 50 godina stari dug proizišao iz trgovanja oružjem. Početkom ožujka ove godine iz Londona je prvi put došla i potvrda da Velika Britanija uistinu razmatra plaćanje 400 milijuna funti duga Iranu, i to slanjem humanitarne pomoći koja ne bi bila predmet međunarodnih sankcija.
I dalje bez slobode
– Mi priznajemo da je to iranski novac i moramo ga vratiti. Glavni je problem u tome što je Iran pod sankcijama – objasnilo je Britansko ministarstvo vanjskih poslova te poručilo da je velik trud uložen u pregovore. Ipak, teško je reći da se u zadnjih pet godina ikakav pomak može primijetiti, a novo suđenje tek počinje. Za to vrijeme Nazanin Zaghari-Ratcliffe i dalje ne može kući gdje prosvjednici ispred iranske ambasade drže natpis “Još uvijek nije zaboravljena”, a njezina kći na kalendaru s naslovom “Mummy comes back home” i dalje svaki dan prekriži jedan datum do majčina povratka.
Tragična sudbina malog, običnog čovjeka u igrama moći između velikih političkih protivnika... Pitam se da li je taj "mali, obični čovjek" doista tako malen i beznačajan, ili je riječ o vrlo aktivnom pijunu koji političke interese stavlja ispred vlastite obitelji i dobrobiti vlastite kćeri... Dodatno, pitam se kako bi npr SAD reagirao kada bi Moskva educirala američke novinare kako "spasiti živote, zaštititi sredstva potrebna za život, suprotstaviti se dezinformacijama, osporiti predrasude i izgraditi demokraciju" u SAD-u - bi li na to gledali blagonaklono ili bi to pretvorili u lov na vještice puno gori od navodnog ruskog uplitanja u izbore u SAD-u. Doista mi je već muka od prljavih igara i podmetanja, a onda cmizdrenja i glumatanja da je netko žrtva.