Cijeli prošli tjedan u Novom Marofu bilo je vrlo živo. Održano je natjecanje "Rimac Group Formula Student Alpe Adria 2022.", koje je ove godine postalo službeno i uvršteno među ostala takva natjecanja u svijetu. Bili su tu predstavnici Rimac grupe, koja je glavni sponzor tog događanja, ali i poslovni ljudi i inženjeri iz Aston Martina, Porschea... Oko 45 bolida vrzmale su se ekipe studenata s tri kontinenta koji su od nule stvarali bolide, u ulogama dizajnera, tehničara i vozača… pričalo se o karoserijama, vijcima, statici i dinamici. U pitovima su se čuli razni jezici, pistom su jurile netom izrađene jurilice. Ali, ipak ne sve koje su napravljene, nego samo one koje su prošle strogu sudačku provjeru utemeljenu na standardima FIA-e. U cijeloj toj gunguli isticala se Petra Adamović, ne samo zato što je bila jedna od rijetkih djevojaka, već i zato što je bila sutkinja i "scrutineer" nakon što je tri godine i sama bila članica jednog od studentskih timova koji su izrađivali bolide.
Studenti o svemu odlučuju
Petra je inače asistentica u Zavodu za tehničku mehaniku Fakulteta strojarstva i brodogradnje u Zagrebu, dobitnica je Rektorove nagrade, a priprema i doktorat iz područja biomehanike, konkretno o implantatu za vrat bedrene kosti, koji planira zajedno sa svojim mentorom, prof. dr. Janošom Kodvanjom, prijaviti kao patent.
Na pitanje kako se našla u strojarstvu, smije se. "Zapravo je strojarstvo našlo mene. Svi moji prijatelji iz XV. gimnazije išli su na FER, a kako ja nisam imala pojma što želim, odlučila sam se i ja za FER. No, dogodila se matura i nisam se uspjela upisati. Strojarstvo mi je bilo drugi izbor."
Studirala je redovito i onda joj se dogodila ta "treća i pol godina", kad je pala jedan predmet. "Mislila sam ovako: ili ću taj predmet ugurati u sljedeću godinu pa sve to stisnuti i nemati socijalni život ili ću upisati taj ispit i još neke predmete i možda upisati neki projekt." Odlučila se za drugu opciju. "Svi koji uđu na južnu stranu fakulteta primijete tamo poslagane formulice, čula sam za Formulu Student natjecanje, mislila sam da su to sve lumeni, ali sam na nagovor prijatelja upala u tim."
Paralelno je uz Formulu pisala projekt za European Global Product Realisation (IGPR), gdje je zajedno s ekipama iz Ljubljane, Londona i Budimpešte imala zadatak u tri mjeseca napraviti mobilni skuter za starije nepokretne osobe, modernog dizajna. Imali su budžet, složili timove i radili sve do zadnjeg detalja. Završna je radionica bila u Londonu gdje su dobili sve dijelove koje su projektirali na računalu pa su sklopili skuter. To nije bilo natjecanje, studenti su stekli iskustvo, a firma je dobila neka nova rješenja.
Petra ističe kako, kad je ušla u natjecanje Formula Student, nije znala koliko je to veliko. "Na natjecanjima se okupljaju studenti iz cijelog svijeta, iz Silverstonea, Hockenheima u Njemačkoj, Španjolske i Italije, gdje god postoji staza Formule 1… Studenti sami odlučuju sve, kako će dobiti novac, kojem će se sponzoru javiti, sami grade bolid… Netko vam da novac, netko vam izradi neki dio ili vam da hranu, recimo kao Podravka."
Mlada inženjerka strojarstva otkriva nam kako je Formula Student neslužbeno zlatna ulaznica u tvrtku Rimac Group, da je dobar dio ljudi koji su od početka bili u firmi Mate Rimca bili iz Formule Student i da su cijenjeni.
U samom natjecanju postoje dvije klase bolida: električna vozila, studenti ih zovu strujići, koji su sve popularniji, i vozila s motorom s unutarnjim izgaranjem. Na koje će natjecanje tim ići studenti sami odlučuju, a da bi upali na natjecanje, nije dovoljno platiti kotizaciju, nego treba proći i kviz koji traje maksimum deset minuta, a uključuje pitanja iz mehanike, struje, elektrotehnike, programiranja, ali i pravilnika koji je sličan pravilniku Formule 1. "Pravila su napravljena tako da ti bolidi ipak ne budu zvijeri od Formule, prije svega zbog sigurnosti, ali i da postoje standardi", kaže Petra. "U jednoj fazi cijelog tog procesa morate pred žirijem koji glumi investitore predstaviti svoj bolid, ideju… sve je to vrlo popularno jer su suci na takvom natjecanju među ostalim iz Formule 1, Aston Martina, Porschea itd. i pikiraju ljude. Svi dobiju na taj način. "Creme de la creme" dođe na natjecanje, a tvrtke vide neka rješenja kojih se možda ni one ne bi sjetile."
U timu, ističe Petra, ne morate imati isključivo studente s vašeg fakulteta, možete si povući nekoga s ekonomije, prava, grafičkog dizajna… to sve ovisi o tome koliko ste popularni. Njezin je zadatak dok je još bila studentica i natjecala se bilo upravo brendiranje, uz biznis plan, koji su joj dečki iz tima namijenili na samom početku, jer oni su "uglavnom u garaži", a ona se zajedno s još jednom djevojkom brinula o raznim stvarima. Svaki tim složi bolid; nosač kotača, šasiju, varenu šasiju od cijevi, krila, ovjes… svaki dio koji je na autu mora biti popisan u Bill of Material (BOM), to je template u kojem mora biti naveden svaki dio, krilo, vijak, ojačanje, karbonska plahta, epoksidna smola… kako je napravljen i koja je njegova cijena.
"Sad bih kao sutkinja pokazala nešto na autu i rekla da mi pokažu to u BOM-u. Neki su našli, neki nisu. Ili bih išla u BOM pa im rekla da mi nađu to i to na autu, a oni bi mi rekli da su to maknuli. Tada dobiju minus bodove", objašnjava.
Na samom natjecanju ocjenjuju se dvije kategorije: statički i dinamički elementi. Statički se odnose na konstrukciju auta, a dinamički su vožnja u osmicu, ubrzanje na sto metara, autocross, utrka izdržljivosti na 22 kilometra… Dio timova uopće ne dođe do dinamičkih elemenata jer ne prođu tehnički pregled, nešto nisu dobro napravili, ali to nije loša stvar, imaju priliku vratiti se u pit i to popraviti. Tehnički je ove godine prošla oko polovica timova, postoje pobjednici po kategorijama, a ukupni je pobjednik iz Graza. Pregledavala je Petra timovima i opremu, ponajprije zbog sigurnosti: kacige, odijela, čarape, rukavice, cipele, pa i "donje rublje", odnosno vatronepropusno pododijelo… Provjeravala je i mogu li vozači u pet sekundi izići iz auta, s time da se moraju iskopčati, pritisnuti jedan gumb, maknuti volan i s obje noge iskočiti van.
Uza sve, nedavno je upisala doktorat na temu dizajna implantata za prijelom vrata bedrene kosti. No, već postoji milijun implantata, gdje je ta potreba za novim? Njezini mentori, prof. dr. Janoš Kodvanj s FSB-a i njezin drugi mentor, kirurg i ortoped, bivši ravnatelj Traumatološke bolnice Srećko Sabalić primijetili su da postoji niša gdje se, kad je riječ o ovoj vrsti implantata, stvari mogu popraviti. Većinom su implantati napravljeni tako da kad ga jednom ugradite, on se više ne može izvaditi. Zbog žica i 'ključeva' koji su sastavni dio tih implantata kost obraste i uđe u sve utorčiće. Petrin implantat bi se trebao moći vaditi. "Gledala sam na tu problematiku iz strojarske perspektive, uskoro bih o tome trebala objaviti članak. To vjerojatno neće biti okrugli vijci, nego recimo trokutasti, koji bi mogli ostati takvi i kad kost obraste. No, to je tek početak…", objašnjava.
Obrt za videoinstrukcije
Uza sve, Petra voli predavati mehaniku, voli vidjeti sreću na studentu kojemu nešto objasni, a on je imao dva pa dobije pet. "Uh, baš sam sretna tada", kaže, dodajući da upravo otvara i obrt za videoinstrukcije. "Za sve studente koji nisu na FSB-u i slušaju mehaniku, a to su TVZ-ovci, Promet, čak i Kemija i još neki fakulteti, napravila sam videoinstrukcije kojima mogu pristupiti pomoću classrooma, koliko god hoće puta, za pristupačnu cijenu." Dosad je Petra držala puno instrukcija "jedan na jedan" i zaključila kako će to studentima biti puno jednostavnije.
No, vratimo se načas još Formuli Student jer negdje blizu tog famoznog natjecanja buknula je i Petrina ljubav. "Godinu dana radila sam zajedno u timu s jednim dečkom, ali imali smo različite fokuse i nismo se osjetili, i onda, kad smo izišli iz Formule i kad smo se počeli družiti, kad nam je adrenalin splasnuo, skužili smo se", smije se.
Zasad ne zna kojim će putem krenuti dalje: fakultet i biomehanika ili možda ipak motosport. Važno je da može birati.
VIDEO Sobe u studentskim domovima ilegalno se prodaju zbog velike potražnje: 'Treba uključiti policiju'
