Općinu Podgora odnedavno vodi 28-godišnja arhitektica Petra Radić iz Nezavisne liste mladih. Jedan od prvih poteza mlade načelnice bio je obračun s pošasti koja vlada na mnogim jadranskim plažama. Maknula je ručnike i ležaljke za rezervaciju.
– Nisam jedina, a nisam ni prva koja se uhvatila ukoštac s time. Čak je u Podgori svojedobno donesena i odluka koja to zabranjuje, pokušavalo se i provesti je, ali na kraju je ostala mrtvo slovo na papiru. Inače, dio građana se stalno žalio, a sad smo to odlučili stvarno riješiti. Smatram da, ako je nešto javno, kao što plaže jesu, rezervacija ne može biti. Javno mora biti svima dostupno.
Od tog su poteza prošla dva tjedna, jesu li se gosti i iznajmljivači koji su provodili tu praksu priviknuli na nova pravila?
Podržala nas je većina iznajmljivača, a bunila se nekolicina, možda oni koji su radi toga dobili negativnu recenziju gostiju. Ali na njima je da ih upute u pravila. I to, među ostalim, znači biti dobar domaćin. Dogodi se i sad, kad je smjena gostiju, da netko postavi ručnike i ležaljke, ali to se odmah uklanja i nema problema.
Kritični ste i prema urbanistima, kažete da se obalni pojas devastira, a hvalimo se da imamo jednu od najljepših obala na svijetu. U kojoj je mjeri ona nagrđena stihijskim razvojem i nepromišljenom urbanizacijom?
Ona je prirodno lijepa, meni i dalje najljepša, jer sam emocionalno vezana za ovaj kraj. No to nisu objektivni parametri, objektivno je naša obala građevinski poprilično konzumirana, više nego što infrastruktura može podnijeti. Pola naselja u Općini Podgora još nema ni kanalizaciju. Dugo se razvijalo i gradilo neplanski, i to ne samo iz potrebe, nego kako bi se uložio, pa čak i “oprao” višak novca. Jako malo stanovnika je u proteklom razdoblju gradilo, to su bili ili ljudi koji potječu odavde ili stranci. Zbog njihove potražnje porasle su i cijene, pa si mnogi domaći koji bi htjeli investirati to više ne mogu priuštiti.
Nedaleko od Podgore nalazi se i kultna uvala Vruja oko koje se zadnjih tjedana podignulo puno prašine, što mislite o tom slučaju?
Dobro poznajem Vruju, riječ je o devastaciji prostora i pomorskog dobra u kojem se, povrh svega, nalazi jedinstven i jako vrijedan ekosustav. Nagrdile su ga građevine koje tamo ne pripadaju niti su planirane i nečuveno je da se to tolerira. Već je i sama legalizacija napravila puno štete i neshvatljivo je da se ovakvi slučajevi ne sankcioniraju. A čim to prođe jednom, znate kako ide dalje...
Studirali ste u Zagrebu, zašto ste se vratili u Dalmaciju?
Zbog obiteljskih problema, a plan je bio da se ove godine vratim u Zagreb. No onda sam dobila izbore i to je presudilo gdje ću biti iduće barem četiri godine.
Većina ljudi na obali ima prihode od turizma, kako se živi sad kad su turističke brojke prepolovljene?
Nije kvaliteta života pala u većoj mjeri. Boljestojeći su uspjeli preživjeti jednu lošu sezonu bez problema, oni drugi su se okrenuli trgovini, marketingu, poslovima preko interneta... Prilagodili su se, ali nisam sigurna što bi bilo nakon još jedne takve sezone.
Turizam je u mnogim segmentima promijenio život na obali nabolje, ali korona je pokazala da nije dobro kad se ovisi o jednoj grani. Što još vidite kao potencijale od kojih se može živjeti?
Na obali smo to vidjeli u vrijeme rata, kada su se ljudi okretali poljoprivredi, zapuštenim maslinicima i vinogradima. Naravno da nije dobro ovisiti o jednoj grani, a Dalmacija bi mogla puno više ponuditi u proizvodnji ekstradjevičanskog maslinova ulja ili, recimo, ljekovitog i začinskog bilja zbog visoke cijene sirovine koja raste samo na određenom području. Također, ovdje lijepo mogu živjeti i oni koji su u IT industriji jer nije važno gdje im je ured.
A konkretno u vašem mjestu? I na što ste mislili predizbornom rečenicom “Da naši ljudi ne bi odlazili trajno u svijet, potrebno je stvoriti uvjete da svijet dovedemo u Podgoru”?
U Podgori je slično kao i u ostatku Dalmacije. A tom rečenicom sam više ciljala na stil života u malim mjestima. Nekada je većina manifestacija, sportskih igara, kinopredstava, kulturnih događanja bila namijenjena domaćim ljudima. Toga danas nema i kad sezona završi, sve se gasi. Ako neko društvo ili udruga i imaju neku inicijativu, ne mogu doći do prostora jer ga je vlasniku unosnije iznajmiti u turističke svrhe, a gradovi i općine najčešće nemaju dovoljno vlastitih prostora i ne mogu si priuštiti kupnju novih zbog visokih cijena. Inače, u tom sloganu mislilo se i na manjak pravednosti i jednakosti, što je jedan od velikih razloga zašto mladi odlaze. Ali, to nije problem samo Podgore, nego cijele zemlje.
U općinskoj ste se blagajni suočili s minusom od 31 milijuna kuna, kako ćete to riješiti?
Štedimo, odmah smo srezali sve što se dalo od troškova, nastojimo naplatiti dugove, a čeka nas i reprogram naših obveza.
O političarima malo ljudi ima dobro mišljenje, a za arhitekticu je zasigurno bilo i drugog posla, zašto ste izabrali politiku?
I moji otac i majka oduvijek su bili društveno angažirani, otac je godinama bio i u DVD-u i tu odgovornost prema zajednici imam od djetinjstva. Arhitektura me je naučila svijesti o prostoru, ali politika odlučuje. Idealno je spojiti je s urbanizmom. Dosta sam bila aktivna u našoj udruzi Kačić, a okidač da se počnem baviti politikom dogodio mi se kad sam vidjela da naše inicijative političare zapravo previše ne zanimaju. Recimo, na predavanja o razvoju i urbanizmu u pravilu i ne dođu. Dosta me je zasmetalo i kad se prije dvije godine u Podgori bez ikakvog rezona nasipalo plaže. Upozorenja aktivista nisu dopirala do političara pa sam zaključila, nema druge nego u politiku.
Angažman u sustavu velike stranke nije vas zanimao?
Ne, u njih nemam povjerenja. Velike stranke imaju svoje političke terete, vuku kiksove iz proteklog razdoblja, a Nezavisna lista mladih želi politiku bez repova, čistih računa.
Lijepa i pametna...vrlo rijetka kombinacija