Picula je stara Jugoslavenčina i mentalni komunist kojemu je draži Beograd nego Bruxelles”, “Stier je tipični produkt lopovsko-kleroustašiodne HDZ-ovske politike”. Iako su izjave ovakva tipa očekivane u centralama SDP-a i HDZ-a, one se između hrvatskih eurozastupnika Tonina Picula i Davora Ive Stiera nakon rasprava u Bruxellesu nisu dogodile.
Ovakve uvrede, tako tipične za hrvatsku politiku, Picula i Stier, naravno, nikada nisu izgovorili. Upravo suprotno, oni su u odličnim odnosima i zajednički rade na promicanju hrvatskih interesa. Potpuno je bizarno da su obojica dobila po prstima od šefova jer tako dobro surađuju u Europskom parlamentu. Upućene im kritike tako su sebično, uskogrudno političko sljepilo demotivirajuće za glasače i pogubno za percepciju politike. Krivi su jer imaju korektne odnose i povremeno zajedno nastupaju s istim ciljevima.
Vjerojatno neki očekuju, kada se raspravlja o ribolovnim kvotama, da Picula podrži talijanske socijaliste, a Stier demokršćane ako treba i nauštrb hrvatskih ribara ili da se posvade oko toga plivaju li srdele više ulijevo ili udesno. I dok Piculi i Stieru nije pala popularnost kod birača, strankama im baš i ne cvjetaju ruže. Na prošlim euroizborima uz SDP i HDZ u Europski parlament ugurali su se samo laburisti, a sada bi uz SDP i HDZ prag lako prijeći mogle i još četiri koalicije ili samostalne stranke. Iako su i dalje najjače stranke, a tako će sigurno i ostati, SDP i HDZ ne mogu se pohvaliti trenutačnim rejtingom uoči euroizbora, ali sasvim sigurno ne zbog slabosti Picule ili Stiera, nego zbog promašaja stranačke nomenklature na čelu sa Zoranom Milanovićem i Tomislavom Karamarkom na domaćoj političkoj sceni. Iako je važan imidž i prepoznatljivost kandidata za euroizbore, za stranački uspjeh ipak je presudna domaća politička pozornica.
Neviđen je nedostatak unutarstranačkog pluralizma u Hrvatskoj. Graditi vlastitu političku osobnost i jasno artikulirati svoje stavove u Hrvatskoj je gore nego biti krivotvoritelj ili sudjelovati u korupciji. Veći je grijeh raspravljati o takvima nego biti u prekršaju. Stranka će stati iza tebe ako si partijski vojnik, ali ako istupaš javno gurajući neke ideje čak i ako nisu na štetu stranke postaješ sumnjiv. Ne treba se čuditi ako se uskoro nakon Picule i Stiera na ledu nađu Arsen Bauk i Martina Dalić nakon nedavnih kritičkih istupa o vlastitim strankama. Važnije je naštetiti suparniku nego raditi za opće dobro i korist vlastite stranke.
Pozicija Picule i Stiera dovoljno su visoko da će otići u Bruxelles, ali nazadovanje na listi u odnosu na prošle izbore upozorenje je da paze što rade i ne soliraju previše. Milanović i Karamarko dali su im žuti karton, ali zapravo žele da oni odu u Bruxelles. Mozgovi SDP-a i HDZ-a kao da su se političkom strategijom napajali iz hvaljene danske političke serije Borgen koju je i sam premijer Milanović preporučio gledateljima. U toj seriji imaginarnu dansku premijerku i šeficu stranke ugrožavao je ambiciozni stranački suparnik. Onda je ona glavnom tajniku stranke rekla da ga pošalje u neku europsku instituciju. Nakon prvog iznenađenja, jer se pitao zašto ga nagrađuje, tajnik je shvatio poruku: “Najbolji način da se riješiš jakog stranačkog protivnika jest da ga pošalješ u Bruxelles”. Tako su se i Milanović i Karamarko elegantno riješili Picule i Stiera. Doći će i parlamentarni i unutarstranački izbori, a Picula i Stier imat će važnog posla u Bruxellesu.
>> Picula i Stier, žrtve stranačkih alfa mužjaka koji ne trpe konkurenciju
EU parlament je kanta za smeće nacionalnih partija i to ne samo u nas nego i u drugim državama EU.