Ivan Meštrović neosporno je velikan hrvatske umjetnosti i kiparstva, ali nije ostavio trag samo u hrvatskoj povijesti. Meštrović je svojim radovima ostavio neizbrisiv trag i u svjetskoj umjetnosti, a isto tako i u američkoj povijesti, jer je posljednje godine svoga života proveo u SAD-u, gdje je radio i predavao, i na kraju dobio i američko državljanstvo. Tako da je Meštrović utkan i u američku kulturu. No nije Meštrović u Americi ostavio traga samo od početka 1947. godine, kad je onamo emigrirao. Ostavio je ondje trag i između dva svjetska rata, i to svojim najpoznatijim tamošnjim djelima – dvjema brončanim konjaničkim skulpturama koje se nalaze u Chicagu, a posvećene su američkim Indijancima i nose nazive “Strijelac” i “Kopljanik”.
Kako navodi Danica Plazibat iz zagrebačkog Atelijera Meštrović, narudžba Ivanu Meštroviću za taj spomenik u gradu Chicagu uslijedila je nakon izložbe njegovih radova, održane 1925. godine u The Art Institute of Chicago, a na inicijativu onodobne čikaške kulturne javnosti. U svom radu “Indijanci u Zagrebu: Ivan Meštrović, Indijanci – spomenik za grad Chicago, SAD (1926.-1928.)”, objavljenom 2007. u časopisu Informatica museologica, ona dalje piše: “Spomenik je financiran novcem Ferguson Funda (Benjamin Franklin Ferguson bio je bogati čikaški trgovac koji je nakon smrti 1905. godine ostavio legat od milijun dolara namijenjen ukrašavanju Chicaga skulpturama i fontanama), kojim je upravljao The Art Institute of Chicago Board of Trustees. Potpisivanju ugovora između Ivana Meštrovića i The Art Institute of Chicago u veljači 1926. godine prethodili su višemjesečni dogovori, usuglašavanja i korekcije vezani za sadržaj, koncepciju, izradu i mjesto na kojemu će spomenik biti postavljen. Spomenik s dvije konjaničke skulpture Indijanaca, visoke 6 i dugačke 4 metra, Meštrović je izradio i lijevao u Zagrebu tijekom 1926. i 1927. godine. Skulpture su potom u dijelovima transportirane u SAD i postavljene u Chicagu, pred ulazom u Grant Park, potkraj listopada 1928. godine. Kronologija događanja, od narudžbe do konačnog dovršenja i postavljanja spomenika, zanimljiva je i znakovita u kontekstu recepcije Ivana Meštrovića kao umjetnika u Americi tih godina, kao i u kontekstu društvenoga i kulturnog značenja koje je izrada spomenika imala za Zagreb i Hrvatsku. U umjetničkom smislu skulpture Indijanaca uvelike proširuju raspon Meštrovićeva stilskog izričaja. Ujedno su njegov prvi uistinu monumentalni javni spomenik ne samo po svojim impresivnim dimenzijama, već po širini zahvata u prostor i postignutoj dojmljivosti. Po skulptorskom dometu i koncepcijskom rješenju vrstan su primjer unutar svjetske spomeničke i konjaničke skulpture.”
I onda šok kod nas ovih dana! Nova čikaška kulturna javnost na internetu je postavila stranicu pod nazivom “Chicago Monuments Project”. Kad pogledate tko sve stoji iza nje, to je čikaška kulturna krema, od članova tamošnje gradske uprave iz područja kulture do umjetnika i sveučilišnih nastavnika te voditelja glavnih čikaških umjetničkih ustanova. Ta nova čikaška kulturna krema odlučila je povesti javnu raspravu o četrdesetak spomenika u gradu, odnosno razmatra se treba li ih ukloniti ili ne, jesu li gradu potrebni ili nisu, zadovoljavaju li umjetničke kriterije današnje čikaške kulturne kreme ili ne.
Šok je nastao i kod nas zato što je među te spomenike ova skupina novopečenih čikaških umjetnika uvrstila i spomenute Meštrovićeve skulpture! Ova skupina pripadnika čikaške umjetničke kreme drži da su Meštrovićeve skulpture danas za grad neprikladne, da je njegov rad “među onim spomenicima od njih četrdesetak u Chicagu, o kojima je potrebna rasprava”, uz napomenu da nisu donesene konačne odluke o spomenicima, no da su izdvojili one o čijoj je daljnjoj sudbini potreban javni dijalog te da je Meštrovićev rad predmet kritike zbog “romantiziranog i reduciranog prikaza Indijanaca”.
I što reći na ovo? Iako je riječ o čikaškoj kulturnoj i umjetničkoj kremi, ipak se u prvome redu radi o vandalizmu u kulturi. Po čemu se ovi vandali razlikuju od boraca Islamske države čiji su pripadnici rušili drevne spomenike? I ovi bi uklanjali spomenike koji ne drže vodu njihovim sadašnjim pogledima na umjetnost. Rušiti spomenike zbog toga, to je čisto divljaštvo, pa je više nego licemjerno potpisivati se pod ovakvu inicijativu kao neki umjetnik ili znanstvenik. Nevjerojatna je lakoća takvog idiotizma, da se uopće povedu rasprave u kojima se odmah u začetku kaže da je nešto neprikladno, što znači da bi to trebalo ukloniti, baciti, uništiti, bez obzira na to radi li se o Meštrovićevim skulpturama ili nekim drugima.
To je običan kulturocid, ali ništa nas ne čudi iz današnje Amerike s puno čudnih i turbulentnih društvenih previranja koja se odražavaju i na javnu plastiku. Nas bi pak trebalo zanimati kako će se u ovome slučaju postaviti Republika Hrvatska?! Je li Veleposlanstvo RH u Washingtonu već reagiralo? Ili ako nije, hoće li? Generalni konzulat Republike Hrvatske u Chicagu? Hoće li biti kakvih prosvjeda hrvatske zajednice? Hoće li Vlada RH službeno reagirati protestnom notom prema SAD-u? Na kraju, ako su današnjoj čikaškoj kulturnoj javnosti toliko neprikladni Meštrovićev “Strijelac” i “Kopljanik”, dužnost je hrvatskih vlasti da zatraže od Amerike hitno vraćanje tih skulptura u Hrvatsku gdje su i nastale! Hrvatska kulturna javnost sigurno bi jednoglasno bila oduševljena time! Sad samo da pričekamo što će iznjedriti ta javna rasprava u Chicagu, sramotna već i po tome što je pokrenuta s ovakvim postavkama.
Da li netko namjerno ili iz neznanja ili je u pitanju nekakva ideologija radi razne idiotarije?pisemo o pravimo manjina koja izlgleda imaju nekav tajni kod da se napravi kaos da se okrenu stvari naglavacke..slucajno ili ne ne znam..ako dodes u tudu zemlju normalan covjek pokusava se prilagodti tj adaptira zajednici..ako se ne adaptira postaje problem ,sto duze zivi u toj zemlji problem je veci..i umjesto da se onaj koji se njima bavi ne znam ideologija, ili ne znam sta njima i njih usmjerava oni za njih traze prizanja njihov nemogucnosti adaptacije!!To je slucaj kod crnaca nisu se adaptirali u drustvu 500 godina..ne skoluju se uopce ih ne zanima prilagodba..bavr se krimilanom stvarima koji su zabranjene onda je svatko drugi kriv osim njih..i dobivaju podrsku od razno raznih napisati cu nenormalnih aktvistickih udruga..grozno je ubiti covjeka ali nije ubijen zbog druge rase..