Sukladno odluci Gradskoga vijeća središnji pješački most u Vukovaru od danas i službeno nosi ime po francuskom dragovoljcu Jean–Michel Nicolier koji je ubijen na Ovčari i čije tijelo do danas nije pronađeno. Ploču sa natpisom mosta, koja je bila prekrivena francuskom državnom zastavom, otkrili u gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, predsjednik Gradskoga vijeća Igor Gavrić i majka ubijenoga dragovoljca Lyliane Fournier. Prisjećajući se 1991. godine ona je rekla da nije bila za to da joj sin ide u Hrvatsku ratovati.
– Sa tom idejom javio se negdje u ožujku 1991. godine. Nije do odlaska došlo odjednom nego je to bio proces. Govorio je kako treba pomoći Hrvatskoj. Jednoga dana , kada sam došla sa posla, sačekao me je i rekao da je odlučio da ide i zamolio me da mu pomognem da se spakira. Rekla sam mu da ponese i zimsku jaknu jer bi ga mogla na ratištu zateći i zima, rekla je Fournier govoreći o sinu. Htjela je da ga otprati do željezničke stanice ali je Jean Michel to odbio rekavši joj da će se oprostiti kod kuće.
– Rekla sam mu da se čuva na što mi je on pokazao križić oko vrata rekavši da će ga on čuvati. Pričali smo, a nekako u sebi sam znala da ga nikad više neću vidjeti. Govorila sam mu da se čuva i da pazi na sebe. Bio je to zadnji put da sam sina vidjela živoga, rekla je Fournier.
Tijekom njegovog boravka na ratištima u Hrvatskoj čuli su se nekoliko puta. Uvidjela je tada da se nekako promijenio, postao zreliji i da je počeo drugačije razmišljati i govoriti. Majka je sigurna da su mu Vukovar i Hrvatska već tada bili duboko u srcu. Unatoč strahu u sebi nadala kako se Jean-Michel ipak spasio. Kasnije je čula za Ovčaru, a jedan njegov suborac prenio joj je da joj je sin ubijen prvi na Ovčari. Nadala se stoga da će, kada je pronađena masovna grobnica, tamo biti i tijelo njenog sina ali nije. Niti do danas tijelo Jean-Michela Nicoliera još uvijek nije pronađeno.
– Nadam se samo da ću na kraju svoga života ipak pronaći posmrtne ostatke svoga sina i da ću imati gdje da odem i zapalim svijeću. Bit će mi to jedina sreća. Tamo su ubijene još 64 osobe koje se traže, a i one su se borile za Hrvatsku i u toj borbi dali svoje živote, rekla je kroz suze Fournier koja je po otkrivanju ploče nježno rukom prešla preko imena svoga sina.
Njegov ratni suborac Damir Markuš podsjetio je da je Jean-Michel došao iz Francuske vlakom te da se odmah po dolasku priključio postrojbama HOS-a na ratištu oko Karlovca. U rujnu 1991. godine došao je u Vukovar. Bio je angažiran u naselju Sajmište gdje je par dana prije pada obrane grada i ranjen poslije čega je prebačen u bolnicu.
– I danas se svi sjećaju osmjeha Jean-Michela. Imao je priliku izaći iz Vukovara ali nije htio. Poznate su njegove riječi da će ostati u Vukovaru i u dobru i u zlu. Zadnji put viđen je u bolnici kada je dao i jednu izjavu za televiziju. Par sati poslije je odveden i ubijen na Ovčari, podsjetio je Markuš.
Na kraju svečanosti na samome mostu Lyliane Fournier uručena je i poklon slika na kojoj je njen sin u odori, a iza njega su najprepoznatljiviji simboli Hrvatske i Francuske, vukovarski vodotoranj i Eiffelov toranj u Parizu.
Bilo je i vrijeme! Francuz koji je bio za dom spreman! Naš dom!