Terezija Zinka Kožić, umirovljena učiteljica iz Brezničkoga Huma, prvu
je pjesmu napisala prije pet godina. Bila je posvećena njenima
prijateljima Dragici i Joži, koji su u Breznički Hum kao učitelji
došli 1955. godine, a svi su se ponovo sastali u Humu nakon
50 godina, 2005. godine.
Nikad nije kasno
- Za tu sam im obljetnicu zajedničkoga rada željela napisati neku
zahvalu, pa sam napisala pjesmu koja im se vrlo dopala. Otada polako
pišem i bilježim stihove, što su zapravo kratke
priče iz moga života - kaže Terezija Zinka. Do toga vremena uopće nije
pisala niti se bavila poezijom, već je samo, kaže, čitala knjige koliko
je mogla, s obzirom na vrijeme kojim je raspolagala.
- Tek sad, u jesen svog života, u osmom desetljeću, pišem
pjesme. Zašto tek sad i je li to dar u meni sazrijevao, ne
znam, ali mislim da nikad nije kasno - priča Terezija Zinka.
Neke od pjesma nastalih u protekle četiri godine našle su se
u njenoj zbirci pod nazivom “Zmislim se”, a
piše na štokavskom te brezničkohumskom i viničkom
govoru. Na pisanje ju je poticala i kćer, a svaku su njenu pjesmu,
kaže, najprije saslušali ukućani, koji su bili i kritičari.
- Znala sam se ujutro dići i pisati, pa sam ih zvala da čuju kaj mi je
taj dan palo na pamet - smije se autorica. U pjesmama progovara u svom
djetinjstvu u viničkom kraju, doživljajima prirode i svega
što je okružuje, dok o ljubavi, onoj između dvoje ljudi, ne
piše previše, jer je, smije se, to iza nje.
Sretna i ponosna
- Imam još pjesama, nepročitanih, koje bi mogle izaći, ali
sam sretna i ponosna što sam ovo uspjela u svojim godinama.
Ostaviti nešto svojim mještanima i
bivšim učenicima, dar pisanja podijeliti s čitateljima, koji
tako mogu upoznati moju dušu - rekla je Terezija Zinka Kožić.
Izdavač zbirke je zagrebački Centar za poduku, a uredile su je
književnica Emilija Kovač i Božica Pažur, urednica časopisa Kaj.
KNJIGA Terezija Zinka Kožić izdala zbirku Zmislim se
Pjesme kao kratke priče iz Zinkina bogata života
