Paradoksalno je da dugo u hrvatskoj sabornici nije izrečeno toliko lijepih riječi o jednom ministru, osobito o njegovoj stručnosti, kao jučer za rasprave o prijedlogu za izglasavanje nepovjerenja ministru financija Zdravku Mariću. Bojan Glavašević s razlogom je komplimentirao Mariću na držanju. Međutim, osobito je predsjednik Vlade Andrej Plenković jučer bio u svom elementu, kao vrsni retoričar na svom terenu te usto, za razliku od zastupnika, izuzetno pripremljen za raspravu. Ukrao je šou kritičarima.
Sve što zna, iskustvo, sposobnosti, osobnost, došlo je do izražaja u simultanki koju je odigrao u Saboru. Na trenutke duhovit, standardno elokventan i usredotočen, s lakoćom je odbacivao optužbe, insinuacije i provokacije. Od odlaska Zorana Milanovića takvo što nije se vidjelo. Plenković je dominirao inzistirajući na meritumu i činjenicama te dokazima “sukoba interesa”. Čak i na snažan, antihadezeovski govor pun strasti Ivana Pernara, koji nije propustio reći da se zbog svega u državi HDZ treba sramiti, Plenković je ostao miran uzvrativši mu da je HDZ njegova fiksacija te da se koristi demagoškim metodama, “ali na kraju dana ljudi vide razliku”. Na trenutke je to bio sudar dvaju svjetova. Modernog političara koji inzistira na činjenicama i politike starog kova s floskulama, frazama i uopćenim optužbama.
U jednoj takvoj minijaturi Siniša Hajdaš Dončić (SDP) pretrpio je težak poraz. Njegov govor započet primjedbom da je Plenković “pod stresom, što je logično”, okončan je upravo njegovom burnom reakcijom nakon što ga je Plenković smireno, kakav je bio za čitave debate, pitao je li priseban kad to što se Marić brani da je kredit dobio u skladu sa zakonom, uspoređuje s obranom SS-ovaca na suđenju 1945. “Koliko je kreativnosti potrebno da to izgovorite. Što se s vama događa”, zabrinuto se pitao Plenković sugerirajući mu da za svoje dobro to više ne čini. I ovaj je put bio inspiriran Gordanom Marasom koji ga je riječima “Show me the numbers” tražio da pokaže kako ima povjerenje većine u Hrvatskom saboru. Plenković mu je uzvratio: “A ne, ne, danas nije taj dan, vi meni trebate pokazati brojke”, odnosno: “Ja sam pravnik, znam Ustav, znam zakone, You show me the numbers! (...) Ajde”, samouvjereno je izazivao. S pokrićem ili se ipak “najslađe smije tko se zadnji smije”, vidjet ćemo danas.
Tja, kaj se more. Biko kako bilo, jedno je sigurno: Smnjenjivanjem Mostovih mInistara Plenković je ukrao ne samo šou SDP-u nego i veliki san mnogoj "uvaženoj" saborskoj siročadi da će mirno i spokojno dogourti zastupnički mandat do kraja primajući pune četiri godine masnu plaću za gotovo nikakav ili doslovce nikakav rad (poslije i saborsku mirovinu). U tom kontekstu treba gledati jučerašnji nevjerpjatni istup Pernar Iveka, ali ne samo njegov. I Maras Gogo i Hajdaš udani Dončić dr. Sinke, kao i mnogi drugi SDP-ovci, HVS-ovci i HSS-ovci, i te kako strepe od prijevremenih izbora. O mostovcima da se i ne govori.