Premijer je trijumfirao u premijeri! U prvom ovakvom TV razgovoru – s novinarkama i novinarima iz četiri novinske kuće – Andrej Plenković preksinoć je na HTV-u dobio još jednu priliku da kaže što želi.
U ležernoj sjedeljci bez ijednog provokativnog pitanja, bez polemičke iskre, bez bolnih tema, bilo mu je lijepo kao gostu kojem se svi dodvoravaju i izbjegavaju razgovor zbog kojeg bi mu bilo nelagodno.
Sjedilo se za okruglim stolom koji je na mjestu gdje je bio Plenković “izrezan” da bi se s premijerom u tom uleknuću naglasila njegova posebnost i bezličnost novinara koji su nasuprot njemu sjedili oko stola. Svi su se sudionici razgovora držali te dizajnirane razlike između autoriteta i podanika. Onako golem i tako smješten kao da ih je divovski predsjednik patuljastih učinaka preplašio, pa su im glasovi kadšto i zadrhtali.
Teror i grabež stranih banaka, goleme dobiti koje profiteri u inozemstvo iznose iz njih i iz velikih tvrtki koje su kupili budzašto, bestijalne ovrhe, uvozni lobi i propadanje hrvatskih proizvodnji, sve veće siromaštvo, goleme razlike između pokazatelja o stanju u zemlji kojima se hvali Vlada i onih koji stižu iz službi Europske unije, sluganstvo prema Bruxellesu i ugrožavanje nacionalnih interesa zamjeranjem Rusima... – ni jednom riječi te bolne teme nisu spomenute. A najbolnija – iseljavanje, dotaknuta je sasvim usput. Većina vremena potrošena je na dosadno glodanje Agrokora, na sisačku rafineriju i druge teme uzete iz svakodnevnih novinskih naslova u kojima se ponavljaju kao loše Dinamove igre.
Bila je to zapravo usluga HTV-a premijeru, uostalom, najzaslužnijem za imenovanje ravnatelja Kazimira Bačića. Nitko kao ja, nijedna vlada kao moja – ta samohvala s lakoćom je dominirala emisijom kraj polusmrznutih novinara, koji su savršeno odigrali uloge statista u promociji premijera u prvom takvom nastupu na televiziji.
Ta promocija mu je bila i te kako potrebna, jer mu rejting stranke već mjesecima pada, on sam čvrsto je u anketama zasjeo na prvo mjesto omraženih političara, a nikad nijedan predsjednik HDZ-a nije imao toliko protivnika u vlastitoj stranci niti je ikad protiv čelnika te stranke bilo masovnih prosvjeda njezinih birača po trgovima.
Plenković je već davno definirao svoj način korištenja medija. U knjizi “Sredstva masovne komunikacije”, namijenjenoj “svim radnim ljudima kojima je samoupravljanje i društveno komuniciranje primarna zadaća”, koju je objavio uoči raspada Jugoslavije, napisao je: “Izvor informacija je u svim klasnim društvima vladajuća klasa. Ona putem sredstava masovnog komuniciranja upravo želi da masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne (radi lakšeg upokoravanja, eksploatiranja itd.) jer će mase pod tim utjecajem pružiti najmanji otpor.” Tu kritičku misao koju je sročio kao mladi marksist doslovce primjenjuje sad kad je sam postao “vladajuća klasa” i kad “masama priopćava samo one informacije koje su s njegove točke gledišta poželjne”.
Točno po tom obrascu napravljena je spomenuta emisija, nazvana “Izravno s premijerom”, koja je s novinarima iz najjačih novinskih kuća htjela “upokoriti” cijeli medijski prostor u Hrvatskoj.
Naravno, ni slučajno se nije moglo dogoditi da mu sugovornici budu, na primjer, Nino Raspudić, Ivica Šola ili Višnja Starešina, koji mu ne bi dopustili da ima svoj politički show. Nepojmljivo je da kraj tolikih nevolja u Hrvatskoj netko tko se ne bi ljutio da ga smatraju intelektualcem idealiziranjem sebe i svoje vlasti tako nastoji obmanuti javnost.
Plenković uistinu djeluje uljuđeno, civilizirano, pomirljivo, ali iza te je maske tipično komunističko nametanje slike o stvarnosti kakva ne postoji.
Pomišlja li da ga gledaju i slušaju oni koji će sutra na autobuse put Njemačke zbog njegove nesposobnosti, siromasi što stoje u redovima u pučkim kuhinjama, ubogi radnici s plaćama i minimalcima među najmanjima u Europskoj uniji, mladež koja se u neimaštini niti ženi niti rađa djecu, nesretnici koje brutalno u ovrhama izbacuju na ulicu zbog nehumanih zakona koje obdržava njegova Vlada, nemali broj obitelji s djecom koja gladuju, stotine tisuća s blokiranim računima...?
Pomišljaju li na sve to i vodstvo i urednici Hrvatske televizije? Zašto u istom terminu nakon najomraženijeg političara u Hrvatskoj ne bi ugostili njegove medijske kritičare koji bi tu omraženost objasnili? Ali vladajuća klasa “masama priopćava samo one informacije koje su s njene točke gledišta poželjne”, kako je napisao marksist Plenković.
Ne mogu vjerovat da g. Ivkošić nije primjetio i osvrnuo se na izbor novinara: Rašeta, Toma, Đurica i Gregoret. Ova potonja tako se drsko, nekulturno i neprofesionalno obraćala premijeru da je djelovala kao da nije svoja. Tako vulgarno agresivni novinari nemaju mjesta na svjetskim TV-ima. To su naše novinarske elite a la Vrabec, Gerbec: prodane i kao opsjednute.