Jedan od kritičkih argumenata, kojima je izložen premijer Andrej Plenković nakon posjeta Ukrajini i nakon oštre reakcije Rusije na taj posjet, svodi se na tezu da je ponuda Plenkovićeve Vlade Ukrajincima u prenošenju hrvatskog iskustva iz uspješne mirne reintegracije nekako skrojena kao ponuda u interesu Europske unije, a ne u interesu Hrvatske. Kritičari koji koriste takav argument tvrde da im je jasno zbog čega Europska unija principijelno staje na stranu Ukrajine i time riskira pogoršanje odnosa s Rusijom, no da im nije jasno zbog čega bi to trebala činiti Hrvatska. Po njima, Plenković je svojim izletom u Ukrajinu radio više u nadnacionalnom europskom, nego u hrvatskom nacionalnom interesu. To, međutim, ne može biti dalje od istine. Ovdje se ne radi o slijepoj odanosti centrima moći u Europskoj uniji, nego zapravo o odanosti principu zahvaljujući kojemu Hrvatska danas uopće postoji kao samostalna i suverena država. Kad Hrvatska ne bi danas poštovala princip nepovredivosti suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine, zapravo bi pljunula na svoju nezavisnost.
Da se držala principa nezamjeranja ikome, Njemačka se ne bi (iz)borila za međunarodno priznanje Hrvatske. Da su se držale principa nezamjeranja, Sjedinjene Američke Države ne bi podržavale teritorijalni integritet Hrvatske i BiH: ne bi u jednom trenutku prihvatile činjenicu da je Hrvatska dio rješenja, a ne dio problema na Balkanu, a prihvaćanje te činjenice dovelo je do povoljnog međunarodnog okruženja za operaciju Oluja, te do vojnih poraza vojske bosanskih Srba u BiH, koji su bili preduvjet za mirovnu konferenciju u Daytonu. Nitko, naravno, ne misli da spremnost hrvatske Vlade da ponudi pomoć Ukrajini u prijevodu znači poticaj Ukrajini da vojnom akcijom pokuša vratiti Donbas ili Krim pod punu kontrolu Kijeva. Takva interpretacija u priopćenju ruskog Ministarstva vanjskih poslova je pogrešna. Iz odluke o osnivanju radne skupine za suradnju Hrvatske i Ukrajine, usvojene na sjednici Vlade 17. studenog u Vukovaru, jasno je da se govori isključivo o iskustvu mirne reintegracije, a jedina mirna reintegracija u RH bila je ona pod okriljem UNTAES-a u hrvatskom Podunavlju.
Čitav ovaj slučaj može otvoriti niz polemičnih pitanja o nesnalaženju naših vlada
Nitko u Hrvatskoj ne misli da Kijev može vojnom akcijom vratiti Donbas. Nitko ni u Europskoj uniji ne misli da je to moguće. Nitko ni u Rusiji ne misli da je to moguće. Priopćenje ruskog ministarstva, stoga, polazi od premise koju nitko ne zastupa. Jedini put naprijed je implementacija sporazuma iz Minska, i hrvatska Vlada, koliko smo vidjeli iz svih izjava, podržava taj put. Nitko, također, ne misli da mala Hrvatska može razriješiti ukrajinsku krizu. To mogu samo zemlje neformalne skupine iz Normandije (Francuska, Njemačka, Rusija, Ukrajina) i SAD. Ovdje je samo riječ o tome da se dio onoga što je zapisano u sporazumima iz Minska preklapa s mandatom UNTAES-a u istočnoj Slavoniji. Kijev, recimo, ima obvezu osigurati oprost za počinitelje određenih zločina u Donjecku i Lugansku. Koja država u Europi ima slično recentno iskustvo sa zakonom o općem oprostu? Kijev, zatim, mora osigurati obnovu socioekonomskih veza, što uključuje isplatu mirovina i plaća, ponovnu uspostavu poreznog sustava u skladu s pravnim okvirom Ukrajine i slično. Koja država u Europi ima slično iskustvo? Hrvatska. Hrvatska je suverena država sa svojim specifičnim iskustvom borbe za neovisnost i teritorijalnu cjelovitost. Ne predstavlja prijetnju nikome, pogotovo ne Rusiji, niti pripadnicima ruske manjine u istočnoj Ukrajini. I nije ničiji privjesak ni sluga, što će najbolje dokazati ako osvijesti činjenicu da kad govori o svom iskustvu u stvaranju države ne govori ničijim tuđim, nego autentično svojim glasom.
Čitav ovaj slučaj može otvoriti niz polemičnih pitanja o nesnalaženju naših vlada. Zašto već dvije godine nemamo veleposlanika u Rusiji? Može li HDZ-ova vlada zaista vjerodostojno prenositi iskustva naše uspješne mirne reintegracije ako je ta stranka sve donedavno otvoreno zastupala stav da se članak 12. ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina ne primjenjuje u Vukovaru, iako su ispunjeni zakonski uvjeti za njegovu primjenu? Sve su to legitimna pitanja.
Legitimno je, na koncu, i propitkivati principe na kojima smo i sami nastali kao država. Ali ako kao država i kao društvo nismo u stanju imati kolektivno pamćenje koje seže 25 godina unatrag, niti se držati principa kojih smo se držali kad smo sami stvarali državu (bilo je dana kad su ti principi bili jedino što imamo), što to govori o nama samima?
>>'Ja sam svjedok. Rusi su za vrijeme Domovinskog rata naoružavali Hrvate, a ne Srbe'
Ne znam gdje je u ovom prilično nesuvislom pokušaju pranja Plenkovićevog diplomatskog diletantizma zametnuo dio njegove izjave vezan uz Krim jer baš krimski referendum ima najviše sličnosti s načinom na koji je Hrvatska stekla nezavisnost, a kad već petlja o principu nepovredivosti suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti, baš kako je Plenkovića upozorila Rusija, bilo bi zanimljivo da je onda rekao i gdje se taj princip izgubio kada se raspadala Jugoslavija. Tim više što se pozvao baš na stvaranje Hrvatske. Princip, ako je princip, mora vrijediti za sve i u svim situacijama, a ne samo kad podupire tezu određenog autora. Plenković se upetljao tamo gdje mu kao premijeru međunarodno beznačajne države nikako nije mjesto, ima SAD sasvim dovoljno vlastitih glasnogovornika. I Plenković i predsjednica države sramote se u pokušaju da budu veći Amerikanci od Amerikanaca, njihova je zadaća da promiču interese države koja ih plaća, a hrvatski interes nije da svojim gospodarstvenicima zatvara vrata ruskog tržišta jer od ovih čije interese promiču neće dobiti kompenzaciju za izgubljenu dobit i perspektivu unapređenja robne razmjene s inozemstvom. Neke druge zemlje zastupnice američkih interesa to dobro naplaćuju, samo naši nesposobni političari to čine samo za tapšanje po ramenu. Ako će Plenković i Kolinda zbog takvog ponašanja jednoga dana možda i ostvariti neki osobni probitak i novu međunarodnu karijeru, hrvatski građani od njihovog puzanja pred SAD, NATO i EU sigurno neće imati koristi.