Oceani bi se razlili u svemir, sunce spržilo sva živa bića, betonske bi zgrade eksplodirale, a nebo se pretvorilo u tamu – ne skladamo neku ljubavnu pjesmu, o kisiku je riječ. Upravo ovaj scenarij postao bi realnost da na Zemlji samo na pet sekundi nestane elementa O. Nećemo se ovdje baviti njegovim atomskim brojem 8, relativnom atomskom masom 15,9994 ni činjenicom da su ga u 18. stoljeću neovisno jedan o drugome otkrili C. W. Scheele i J. Priestley. Zanima nas samo jedna činjenica, i to ona o kojoj se u vrijeme ove globalne pandemije ne prestaje govoriti. Koliko je kisik zapravo bitan našem tijelu, što se događa ako ga organizam ne prima dovoljno, kako u tom trenutku reagirati i zašto zasićenost njime pada zarazi li se osoba koronavirusom. Ispitali smo i kakvo je stanje s kisikom u bolnicama te na koji način on uopće dolazi do pacijenata. Krenimo redom, pa najbolje prvo od medicinara.
Paziti na kronične bolesti pluća
– Situacija je vrlo jednostavna. Zasićenost krvi kisikom mora biti veća od 90 posto, u suprotnom stanice u tijelu počinju umirati i polako se gase svi organi. Ako zasićenost padne samo ispod 80 posto, osoba već mora biti priključena na mehaničku ventilaciju, odnosno na respirator – objašnjava nam pulmolog Saša Srića.
Najobičnija upala pluća, govori nam, infekcija je dišnog sustava kod koje zasićenost krvi kisikom pada, a koronavirus izaziva tzv. obostranu upalu pluća.
– Točnije, radi se o intersticijskoj upali, a kako protiv virusa nema lijeka, oslanjamo se na remdesivir i deksametazon kortikosteroid u kombinaciji s više od 15 litara kisika u minuti za pacijente koji imaju nešto teže simptome COVID-19, ali ne i one najteže zbog kojih bi trebali biti na jedinici intenzivnog liječenja – objašnjava nam Srića.
Za usporedbu, reći ćemo samo da je, kad zasićenost kisikom pacijentu inače padne ispod 90 posto, uobičajena doza 3-5 litara. Sam kisik prima se, objašnjavaju medicinari, preko maske koja pokriva nos i usta ili preko nosnog katetera, što je, u principu, cjevčica s dva otvora koja se stave u nosnice. Nosni kateter primjenjuje se obično kod osoba koje su astmatične pa im nošenje čitave maske smeta, ali uz uputu da ne udišu na usta, već isključivo na nos, kako bi kisik koji dobivaju ulazio u njihov organizam. Kolika je saturacija kisikom, obično se mjeri kvačicom na prstu, a i provjerom acidobaznog statusa pacijenta.
– Ako saturacija, odnosno zasićenost krvi kisikom u pacijenata s koronavirusom ne raste, unatoč 15 litara kisika po minuti, onda se razmatra stavljanje na respirator – objašnjava nam pulmolog Saša Srića, kojeg pitamo i postoji li mogućnost da se nekome možda da i prevelika količina kisika.
Kod kroničnih bolesti pluća treba paziti, kaže liječnik, ali pulsnim oksimetrom, mjerenjem koncentracije pH i konstelacije kisika, sve se lako dovede u red. A kako se kisik uopće dovodi do bolnica, odnosno doprema li se on isključivo u bijelim bocama, što najčešće viđamo na fotografijama liječenja posljednjih mjeseci? Odgovor je i da i ne. Bolnice imaju tzv. centralni dovod kisika, koji izgleda kao svojevrsni silos, a iz kojeg do bolničkih soba dolazi plin te se pacijenti mogu, slikovito rečeno, “priključiti”. Potrebe za kisikom, međutim, u pandemiji su veće od onoga što bolnice dobivaju iz centralnih dovoda pa se on doprema i u bocama.
Pripremili se na vrijeme
I to, kod nas, najčešće iz zaprešićke tvrtke Messer, odakle nam otkrivaju da je potražnja za kisikom pojedinih bolnica u listopadu ove godine u odnosu na isto razdoblje lani čak i do 40 posto veća.
– KB Dubrava, KBC Zagreb, KBC Split, KBC Osijek, Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Opća bolnica Karlovac te Opća bolnica Zabok – nabrajaju nam svoje kupce u Messer Croatia Plinu, inače hrvatskom tržišnim liderom u proizvodnji i distribuciji medicinskih, prehrambenih te industrijskih plinova. Oni su se, kažu, i za prvi val pandemije, ali i za ovaj drugi, koji trenutačno traje, dobro pripremili.
>> FOTO Covid centar u Areni
– Na temelju informacija prikupljenih iz drugih Messerovih društva iz Europe te svjesni važnosti medicinskog kisika u terapiji i borbi protiv COVID-19, a prvenstveno zbog osjećaja društvene odgovornosti, investirali smo u kupnju novih 2500 čeličnih boca medicinskog kisika. Time smo uložili 250.000 eura u novu ambalažu koja je neophodna u borbi protiv korone, iako na tekućem medicinskom kisiku u razdoblju od siječnja do listopada 2020. bilježimo rast od 5,17 posto, dok na komprimiranom kisiku u istom razdoblju bilježimo pad od 23 posto naspram istog perioda 2019. godine – kaže nam predsjednik uprave Messera Robert Mustač, dodajući kako su, upravo na temelju podataka iz zemalja poput Velike Britanije i Italije, koje su posebno bile pogođene prvim valom epidemije, pravovremeno proširili cjevovode za tekući medicinski kisik u našim najvažnijim COVID centrima, prvenstveno u KB-u Dubrava.
– U istom smo razdoblju, u roku od sedam dana, zajedno s tvrtkama Draeger, Klima oprema i Enel napravili instalaciju za 290 kreveta u intenzivnoj njezi te instalacije za medicinski kisik 220 kreveta u šatorima pokraj KB-a Dubrava – govori Mustač iz Messera, koji je jučer isporučio boce te komplete za terapiju medicinskim kisikom za tercijarni COVID centar u Areni Zagreb. Sam kisik, kaže Mustač, kojim se opremaju hrvatske bolnice, proizvodi se u Zaprešiću.
– Proizvodimo 140 tona na dan, dok su dnevne potrebe bolnica otprilike od 10 do 20 tona na dan, tako da želimo naglasiti da se građani i pacijenti mogu osjećati sigurno – kaže Robert Mustač kojeg smo zamolili i za godišnje podatke dostave kisika bolnicama.
– Uspoređujući potrošnju u razdoblju od siječnja do listopada 2020., prodali smo 3,352.984 kilograma medicinskog kisika, dok je lani taj broj bio 3,267.722 kilograma, iz čega proizlazi da bilježimo rast od 2,60 posto – da na godišnjoj bazi potreba za kisikom ipak nije pretjerana, otkriva nam predsjednik uprave Messera, tvrtke s 220 zaposlenih, koja plinovima opskrbljuje i susjednu nam Sloveniju. Lanjski promet firme je 227 milijuna kuna, a ovogodišnji im je, na medicinskom kisiku prema bolnicama, 11,338.775 kuna.
Koliko je kisik važan, naglasili smo na samom početku teksta, kojem ćemo se sad malo vratiti. Od tri molekule kisika sastoji se ozon, bez kojeg nema blokade UV zračenja. Ostane li Zemlja i pet sekundi bez kisika, svi izloženi Suncu spržili bi se. Nebom bi zavladao mrak jer bi manji broj čestica koje raspršuju svjetlo bio prisutan u zraku. Bez kisika izgubilo bi se dvadesetak posto tlaka zraka, što bi rezultiralo puknućem unutarnjeg uha kod svih živih bića.
Zgrade napravljene od betona, čiji važan dio strukture čini kisik, eksplodirale bi, a kako kisik čini i jednu trećinu vode, bez njega bi vodik prešao u plinovito stanje i proširio se u volumenu, što bi rezultiralo činjenicom da se ne bi očuvale ni žive stanice. Bez kisika nema života, ono je što učitelji na satu prirode i društva u osnovnjaku ponavljaju klincima, a njegov nedostatak u krvi čini stanice slabijima i podložnijima bolestima. Pad imuniteta, kronični umor, osjećaj hladnoće, slaba koncentracija i razdražljivost, također su neke od posljedica nedostatka kisika, koji je sad postao ključan i u borbi protiv koronavirusa
Zar smo toliko nisko pali da prorežimski mediji hvale hrvatsko zdravstvo pričama da imamo dovoljno kisika?